Zoran Krneta, učitelj tradicionalne joge i vedante, nedavno se našao u središtu medijske pozornosti nakon što je u jednoj televizijskoj emisiji razotkriven kao guru, manipulator i prevarant koji od svojih učenika stvara sektu, izvlači im novac, tjera ih da mu ljube noge i nazivaju ga bogom. O tim optužbama s Krnetom smo razgovarali uoči predavanja u rodnom mu Zadru, njegova prvog javnog istupa nakon medijskih objeda, piše Slobodna Dalmacija.
Vaša strana priče o medijskim optužbama na račun vašeg rada nikada se nije čula u javnosti. Zašto?
– Dugo sam razmišljao hoću li uopće pristati i na ovaj intervju... Razlozi su obiteljskog karaktera, vezani uz vođenje određenih sudskih postupaka. Pokušat ću vam odgovoriti na pitanja onako kako smatram da je ispravno i iskreno. Što se tiče medija u kojemu je prilog o meni izašao, poslao sam im pismeni demanti koji nikada nije objavljen, pa sam ga ja objavio na svojoj Facebook stranici. U međuvremenu sam ga obrisao. Nitko me prije vas od novinara zbog toga nije zvao.
Na istom putu
Bilo je govora o tome da tjerate učenike da vam ljube noge, tražite od njih da vas nazivaju božanstvom, da se odvoje od svojih partnera i prekinu kontakte s roditeljima... Kako to komentirate?
– Ne znam kako da to komentiram kada ništa od toga nije istina. Sa svojim sam učenicima u prvom redu prijatelj i doživljavam nas ravnopravnima, odnosno kao ljude koji su zajedno sa mnom na istom putu. Iz potrebe za vlastitom slobodom, nastojim osposobiti ljude da nauče određene tehnike joge te da ih sami prakticiraju, a kada su oni u velikoj mjeri realizirani, tek tada za mene počinje pravi užitak jer prestajem biti opterećen učiteljskom pozicijom.
Učitelj sam u onim trenucima kada im prenosim znanje, no taj moj autoritet s vremenom kopni i mi postajemo ljudi koji vide istu stvarnost. Optužbe na moj račun potpuno su deplasirane, ljudima koji me poznaju i izvan konteksta joge to je smiješno.
Po onome što su rekle vaša bivša supruga te majka jednog vašeg učenika – okupljate sektu.
– Nastojim ohrabriti ljude da prakticiraju jogu, no ako u tome ne vide interesa, njihovo vezivanje uz mene potpuno je gubljenje vremena i energije. Naučim ih joga asanama, pranajami i meditaciji, te ih puštam da je oni sami prakticiraju. Povremeno dođu na napredna predavanja kako bi saznali nešto više, kontaktiraju me ako imaju određeno pitanje.
Koliko uopće imate stalnih učenika?
– Svega nekoliko. Pet ljudi. Oni mene ne trebaju stalno, tek povremeno dođu na zajedničku praksu. Tako ih od starta podučavam, jer ideal joge jest individualna sloboda. I obeshrabrujem svaki pokušaj vezivanja uz sebe. Pripadao sam velikoj globalnoj organizaciji transcendentalne meditacije, uvidio sam negativne aspekte kad je takva vrsta znanja dio određene organizirane strukture.
Odlazak iz TM-a
U medijima se navodi da ste izbačeni iz te organizacije.
– Ne, otišao sam samostalno 2007. godine, a razlog je organizacijske naravi. Način na koji je organizacija funkcionirala bio je u suprotnosti s onim što sam naučio u Indiji. Sva moja predavanja baziraju se na tradicionalnoj jogi. Transcendentalna meditacija inačica je onoga što zovemo modernom jogom, nečega što je dolaskom na zapad doživjelo određene promjene, prilagođeno zapadnom, suvremenom svijetu, materijalistički orijentiranom. Od tada više ne podučavam transcendentalnu meditaciju.
Javno ste optuženi i za financijske manipulacije. Spominjani su vrlo visoki iznosi.
– Kada sam u Indiji iniciran u vedantu, imao sam svoga učitelja i dobio sam duhovno ime Đhankar Šaran Devaćarija. Đhankar je moje duhovno ime, a Šaran Devaćarija je ime koje nose svi pripadnici te loze vedante; u prijevodu to znači "onaj koji pruža utočište i božanski učitelj".
Tada sam učitelju morao obećati da ću živjeti poput njega, odnosno da se u životu neću uzdržavati ni od čega osim od svoga znanja i poduka. Nemam nikakvu imovinu, sve što imam stane u jedan ruksak. Živim od onoga što mi učenici daju, to se u Indiji zove "dakšina".
Kako se uči kod vas?
– Obično održavam predavanja o tradicionalnim Patanđalijevim joga sutrama, o tome sam dosta puta predavao i u Zadru. Ljude upoznajem sa svim elementima joge, saznaju što joga sve podrazumijeva, studij klasične vedske literature, devocijski pristup... Čovjeku mora biti jasno da nije došao na vježbu za kralježnicu. Joga mora odgovoriti na najdublja metafizička pitanja: tko sam ja, što je priroda, tko je bog? Ljudi koji imaju tu motivaciju moraju znati da je to dugotrajan proces u kojem su oni u svojevrsnom odnosu s učiteljem, kad im zatreba.
'Joga je i bogoostvarenje'
Koliko je tradicionalna joga povezana s religijom? Obično učitelji joge tu poveznicu opovrgavaju, odbacuju pojam religije i nazivaju jogu filozofijom.
– Izvorno, joga podrazumijeva da svi mi imamo potencijal bogoostvarenja u čovjeku. U Indiji, gdje je nastala, reći će vam da jogu ne možete odvojiti od devocijskog pristupa, a njemu pripadaju elementi religije, razna obožavanja, molitve, recitacije, čime se razvija srce i emocije, ali i čovjek u cijelosti. Kod nas na zapadu u prakticiranju joge nema tog devocijskog u praksi. Joga nije samo samoostvarenje čovjeka, nego je i bogoostvarenje. Učenje da čovjek, osim što realizira sebe, shvati da je on, u svojoj najdubljoj srži, isti entitet koji podrazumijevamo pod pojmom Boga.