Davor Dadić (58) već sedam godina jedini se brine o svojoj pet godina mlađoj, teško bolesnoj sestri Svjetlani, bori se s birokracijom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i po drugi put čeka rješavanje spora na Upravnom sudu u Splitu.
Posljednje je ročište održano 9. studenoga prošle godine, kad je sud donio rješenje o provođenju još jednog u seriji medicinskih vještačenja zdravstvenog stanja Svjetlane Dadić koje bi trebalo utvrditi je li ona bila (ne)sposobna za rad - 5. veljače 1997. godine, piše Slobodna Dalmacija.
- Pomozite mi, na rubu sam ponora. Više nisam siguran imam li snage, ova agonija traje šest godina i ne vidi joj se kraj - kaže njezin brat Davor.
- Kad je oboljela, moja je sestra živjela s roditeljima, godinama ju je uzdržavao moj pokojni otac Šime. Kad je otac 6. veljače 1997. preminuo, njegovu je mirovinu nastavila dobivati naša majka, ali je 2012. i ona umrla. Tad sam od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatražio da obiteljsku mirovinu nastavi primati Svjetlana, koja od 1996. godine ne radi niti je sposobna za to. Da bi dobila obiteljsku mirovinu, morala je biti nesposobna za rad u trenutku očeve smrti jer je on bio nositelj mirovine - objašnjava Davor, navodeći kako nije ni sanjao što ga sve čeka.
- Nije se moglo naslutiti ovakvo mučenje, jer je prvo rješenje zadarske ispostave HZMO-a bilo u našu korist. Ali onda je revizija u Zagrebu, na temelju svojih vještačenja, poništila zadarsko rješenje i to sa smiješnom argumentacijom. Tvrdili su da je medicinska dokumentacija nedovoljna, a ja imam pune kuverte sestrine medicinske dokumentacije! Nisam mogao vjerovati što se događa - nastavlja Dadić.
Na tužbu Dadićevih, u siječnju 2017. sutkinja Upravnog suda u Splitu Nela Mešin donijela je presudu kojom poništava odluku HZMO-a, a u tom je postupku presudno bilo medicinsko vještačenje dr. Časlava Lončara, koji je po pregledu Svjetlane Dadić i njezine medicinske dokumentacije ustvrdio da boluje od "trajne duševne bolesti" te da "razina njezinog psihičkog stanja i funkcioniranja u promatranom vremenu (6. veljače 1997.) nije bila dostatna za obavljanje njezinih profesionalnih zadaća, to jest u to vrijeme postojala je opća nesposobnost za rad".
Dadić je pomislio da je to kraj, ali uslijedila su nova vještačenja. Od Upravnog suda tužbom se tražilo samo utvrđivanje je li odluka HZMO-a nezakonita, što je i utvrđeno, ali je predmet vraćen HZMO-u na ponovni postupak u kojemu po sugestiji Suda treba provesti novo vještačenje uzimajući u obzir vještačenje dr. Lončara.
U studenom 2017. HZMO donosi posljednje rješenje na temelju nalaza vijeća viših vještaka i odbija žalbu Svjetlane Dadić, jer iz priložene medicinske dokumentacije "nije vidljivo da je kod žaliteljice u vrijeme smrti oca postojala opća nesposobnost za rad".
Po mišljenju viših vještaka, kod Svjetlane je u vrijeme smrti njezina oca "došlo do stabilizacije stanja i solidne remisije" te je zbog neuzimanja lijekova došlo do prolaznog pogoršanja kronične bolesti, a nema vjerodostojne medicinske dokumentacije da je bila nesposobna za rad, piše Slobodna Dalmacija.
U međuvremenu, Davor Dadić obratio se pravobranitelju za osobe s invaliditetom, odakle su mu u veljači 2018. godine poslali dopis u kojemu se zdravorazumski zaključuje kako Svjetlana nije sposobna za rad jer to proizlazi iz činjenice da od 1996. godine nikad nije radila!
Po mišljenju pravobraniteljice Anke Slonjšak, i rješenje HZMO-a iz veljače 2017. kontradiktorno je jer se navodi da vijeće viših vještaka uopće nije imalo uvid u vještačenje dr. Lončara, koje im nije dostavljeno (što je tražio i Upravni sud), ali je ostalo pri svojoj ranijoj ocjeni. Pravobraniteljica u tome vidi omalovažavanje Upravnog suda, jer su potpisani nalaz i mišljenje izdani prije pokretanja upravnog spora, bez uvida u vještačenje dr. Lončara.
Pravobraniteljica Anka Slonjšak dalje navodi da je 18. rujna 2017. godine Svjetlana vještačena u prisutnosti brata Davora, ali samo od strane dr. Ljiljane Anić Antić, a ne i od vijeća viših vještaka, čime je prekršen niz odredbi Uredbe o metodologijama vještačenja. Pravobraniteljica dokaz tome vidi i u tekstu vještačenja u kojemu je dr. Anić Antić dijelove obrazloženja pisala u prvom licu jednine.
- Iz toga se da zaključiti kako je umjesto vijeća vještaka vještačila samo jedna vještakinja, a njezin su nalaz potpisali još neki vještaci koji vjerojatno nisu ni izvršili uvid u njega, nego su samo potpisali navedeni nalaz i mišljenje vještakinje - stoji u dopisu pravobraniteljice Slonjšak. Tog se vještačenja sjeća i Davor Dadić.
- Bilo je to jako mučno. Putovao sam sa sestrom u Zagreb, jako je teško podnijela to putovanje. Vještačenje je trajalo 15 minuta, dr. Anić Antić je bila sama, postavljala je mojoj sestri pitanja, a onda je nekamo otišla i vratila se tek nakon 15 minuta!? A nakon mjesec dana novi odbačaj, a da njezino vještačenje uopće nije ni spomenuto. Ne znam je li ta žena pljunula na Hipokratovu zakletvu - pita se Davor Dadić, koji je preko svoje odvjetnice uputio novu žalbu Upravnom sudu.
Na ročištu održanom 9. studenoga prošle godine Upravni je sud prihvatio provođenje novog medicinskog vještačenja i naložio za to plaćanje 2000 kuna. Novo ročište će se održati kad sud primi novi nalaz novog vještaka.
- Platio sam i za to vještačenje, evo uplatnice, ali od tad do danas nije se dogodilo ništa. Šest godina ovo traje, slažeš godinu na godinu i piješ tablete, a sustav kao da čeka da umremo i ja i moja teško bolesna sestra. Ona je završila srednju školu, ima šest-sedam godina staža, ali se onda razboljela, puno prije smrti našega oca. Imam dokument iz kojeg se vidi da je dijagnoza teške bolesti napisana godinu dana prije očeve smrti, teško je to podnio i u 66. godini života je doživio moždani udar i umro - tvrdi Dadić, koji je skoro 30 godina radio kao trgovac i onda je prije devet godina ostao bez posla, piše Slobodna Dalmacija.
- Preživljavamo zahvaljujući mojem nadničarenju i poljoprivredi, uzgajam sadnice raznog povrća. Živimo u istom kućanstvu, brinem se o njoj, nemam izbora, ali ne znam koliko ću imati snage - kaže Davor Dadić vrteći u ruci iskaznicu hrvatskog branitelja kao da ni sam ne zna što bi s njom.
Kad bi Svjetlana Dadić dobila obiteljsku mirovinu, ona bi iznosila 2100 kuna.
Iz prve presude Upravnog suda
- Prema ocjeni Suda, pribavljeni nalaz i mišljenje neovisnog sudskog vještaka doveli su u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku te je Sud na temelju slobodne ocjene dokaza zaključio da je nalaz neovisnog sudskog vještaka dan temeljito i stručno.
U navedenom nalazu izneseni su medicinsko objektivni razlozi i kriteriji prema kojima je sudski vještak utvrdio da tužiteljica boluje od trajne duševne bolesti te je ocijenio da je kod tužiteljice 6. veljače 1997. godine (u trenutku smrti oca) postojala opća nesposobnost za rad, jer razina njezinog psihičkog stanja i funkcioniranja nije bila dostatna za obavljanje njezinih profesionalnih zadaća. Iz navedenog razloga, Sud osporeno rješenje nije ocijenio nezakonitim te je, odlučujući u okvirima postavljenog tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila ocjenu zakonitosti rješenja tuženika, ali ne i utvrđenje prava, predmet vratio tuženom tijelu radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja - stoji u presudi Upravnog suda.
U novoj tužbi odvjetnica Svjetlane Dadić traži od Suda poništenje rješenja HZMO-a, ali i nalog HZMO-u da usvoji njezin zahtjev za dodjelu obiteljske mirovine.