Gospodine Tomo, otišli ste na EP u Francusku kao član medicinskog tima ‘vatrenih’, a vratili se kao dvojnik Unaija Emeryja, novog trenera PSG-a. Kako se to dogodilo?
- Bio je to splet neobičnih okolnosti u kojima su mene u Parizu zbog sličnih crta lica zamijenili s trenerom Seville Unaijem Emeryjem koji je upravo tih dana pregovarao o prelasku u PSG.
Što se odigravalo toga dana u svečanoj loži tijekom utakmice s Turcima?
- Sve se zapravo počelo događati dan prije kada sam primijetio da se volonteri koji rade na Prvenstvu žele fotografirati sa mnom. Razgovarao sam s Rakitićem koji je prije igrao u Sevilli i vjerojatno su mnogi pomislili da je to susret starih znanaca. Bilo mi je to čudno, ali brzo sam povezao što bi moglo biti posrijedi.
I što je bilo u loži?
- Prije početka utakmice smjestio sam se iza Trézégueta i kada smo započeli neku kurtoaznu priču, do nas je došao Arsène Wenger. Pogledao je prema meni, pozdravio se sa Trézéguetom, a potom je i meni čvrsto stisnuo ruku i čestitao mi na rezultatima Seville.
Što ste u tom trenutku pomislili?
- Ha, sve se dogodilo takvom brzinom da sam prihvatio čestitku i kimnuo glavom u znak odobravanja. On me potom pitao jesam li dogovorio sve detalje oko prelaska u PSG i onda sam pomislio kako mu sada nema smisla objašnjavati tko sam i što sam.
I što rekoste?
- Pa otprilike: ‘Ne, još ništa nije gotovo, u igri su još neki klubovi, među ostalima u igri je i Real. Ima vremena, vidjet ćemo uskoro’.
Kako je Wenger reagirao?
- Gledao me s razumijevanjem, fotografirali smo se zajedno i on je otišao dalje uvjeren da je razgovarao s Emeryjem. Poslije su taj događaj prenijeli Sun, AS i L’Équipe i danima pisali o tome. Vidjeli ste i sami u kojem tonu.
Zna li za taj nesporazum Wenger i osjećate li potrebu da mu se ispričate pri slijedećem susretu kao Hrvat, Madžar ili Španjolac?
- Poslije ga nisam imao prigodu susresti, ali mislim da mu se nemam zbog čega ispričati. Žao mi je što su mediji iskoristili situaciju i ismijali ga.
Pitam se kao će reagirati pravi Emery kada se susretne s Wengerom. Što su vam rekli ‘vatreni’?
- Kada sam im došao prenijeti čestitke na pobjedi i pozdrave predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, čiji sam posebni savjetnik za zdravstvo i sport, oni su prihvatili šalu tražeći da ih sve uzmem u PSG jer su čuli da imam neograničen budžet za prelaske. Bila je to glavna šala tih dana koja je potom izašla iz našeg kampa.
Tema vašeg doktorata je ‘Psihološki pretskazatelji sportskih ozljeda u profesionalnih nogometaša i rukometaša’. Kako vam je to pomoglo u radu u medicinskom timu?
- Otkako je Čačić imenovan za izbornika, kao specijalist i doktor sportske medicine i sveučilišni magistar medicine rada i sporta priključio sam se reprezentaciji i u tom dijelu psihološke pripreme koja ima sve važniju ulogu u modernom sportu i od odličnih momčadi čini vrhunske. Naravno, analizirali smo i dramatični poraz 2008. protiv Turske i utjecaj na igrače.
Do kojih ste zaključaka došli nakon krvničkih startova Portugalaca nad ‘vatrenima’ koje sudac nije sankcionirao i opetovane drame ispadanja u zadnjim minutama?
- Možda je to najbolje sažeo Rakitić kada je rekao da sport ponekad zna biti nepravedan i glup. Pokazalo se da Portugal ima veću dozu sreće. Nadajmo se da ćemo uskoro vratiti dug Portugalcima kao što smo i Turcima na ovom Prvenstvu. S igračima tek treba raditi na tome.