PRIGOVOR SAVJESTI

ZAŠTO HRVATICE ODLAZE POBACITI U SLOVENIJU Zakoni su slični, ali razlika u postupku je ogromna, neke žene podijelile su svoja nimalo ugodna iskustva

    AUTOR:
    • Javorka Luetić

  • OBJAVLJENO:
  • 24.04.2019. u 14:36

, Image: 305744433, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy
Ilustracija / Profimedia, Alamy

 

Sve više Hrvatica odlazi u Sloveniju da bi obavile pobačaj, a među njima su i žrtve silovanja. Već se više od 50 posto hrvatskih ginekologa poziva na prigovor savjesti i odbija raditi pobačaje, dok je takvih u Sloveniji jedva tri posto, objavili su nedavno slovenski mediji.

S druge strane, Hrvatski sabor trebao je još u veljači donijeti novi zakon o pobačaju, za što, čini se, nema dovoljno političke volje, pa je trenutno na snazi zakon iz 1974. godine, koji i nije loš, kako tvrde mnogi ginekolozi, samo ga treba nadograditi. Doduše, ministar zdravstva Milan Kujundžić osnovao je krajem prošle godine radnu skupinu, ali ona još nije sastavila prijedlog novog zakona jer još traju "široke analize svjetskih iskustava, što je tko poduzimao", prenosi Slobodna Dalmacija.

Slovenska javna televizija napravila je aktualnu priču sa svjedočanstvima Hrvatica koje su se odlučile pobačaj napraviti u Sloveniji. Naime, u zadnja tri mjeseca za 25 posto povećao se broj žena koje odlaze na pobačaj u Brežice, gdje im je dostupan i medikamentozni pobačaj, koji se naplaćuje 200 eura. U Sloveniju odlaze i žene čija je trudnoća posljedica silovanja, a u Hrvatskoj im je odbijen prekid trudnoće.

Ono što je u cijeloj priči apsurdno jest činjenica da je u Sloveniji na snazi isti zakon iz '74. godine prošloga stoljeća, koji je 2000. godine dopunjen, ali ne bitno, i po tom zakonu se obavljaju pobačaji u nama susjednoj državi.

- Pravila za obavljanje pobačaja su ista za Slovenke kao i za Hrvatice, a to znači da se do desetog tjedna trudnoće pobačaj obavlja na zahtjev žene bez obzira na razloge za koje ih ni ne pitamo. Razlika je samo u tome što Slovenke pobačaj ne plaćaju, jer im trošak pokriva zdravstveno osiguranje, a Hrvatice ga plaćaju 200 eura. Pobačaje obavljamo medikamentozno, i to već 15-ak godina, što je najpoštednije za žene, a rijetko se obavlja i na klasičan način, i to samo u situacijama kada za to postoje indikacije, s tim da je u tom slučaju nešto skuplji.

Inače, pedeset posto pobačaja za koje su se odlučile Hrvatice su trudnoće koje su zapravo patološke i velika je vjerojatnost da se ne bi mogle uredno nastaviti. No svakako je najvažnije ono što je žena odlučila, a vjerujte, ta odluka je uvijek teška - objašnjava dr. Nataša Kočnar, predstojnica Ginekološko-porođajnog odjela u Općoj bolnici u Brežicama.

Svakom pobačaju prethodi pregled, ultrazvučna dijagnostika i savjetovanje. Tako se utvrđuje o kojem tjednu trudnoće se radi kako bi sve bilo u zakonskim okvirima, ali i kroz savjetovanje se ženama predoči cijeli postupak.

- Svaki pobačaj, spontan ili na zahtjev, emocionalni je stres. Treba ga tretirati sveobuhvatno, uzimajući u obzir kratkoročne i dugoročne posljedice za ženu i obitelj. Savjetovanje pri donošenju odluka može olakšati proces i spriječiti ili ublažiti daljnje probleme. Svjesni smo da svaka odluka o prekidu ili spontanom pobačaju zahtijeva odgovarajući razgovor s liječnikom i razmatranje emocionalnog odgovora trudnice.

Što se tiče trudnoća koje su starije od deset tjedana, potrebno je uložiti molbu etičkoj komisiji bolnice u kojoj su ginekolog, internist i socijalni radnik, koja odlučuje hoće li se pobačaj odobriti. Ako je odgovor negativan, postoji i odlučivanje na drugom stupnju u Ljubljani i ta je odluka konačna. ​U slučaju trudnoće s otvorenom anomalijom ploda, trudnica se upućuje u tercijarni centar - rodilište u Ljubljani, gdje se liječi individualno.

Počinje preciznim ultrazvukom i profesionalnim tretmanom (najmanje tri specijalistička UZ pregleda) i genetskim savjetovanjem. Kada roditelji nakon savjetovanja odluče prekinuti trudnoću, podnose zahtjev/prijavu Etičkom povjerenstvu. Ovi se slučajevi tretiraju pojedinačno, ovisno o anomaliji, kvaliteti života i prognostičkim čimbenicima, pojašnjava ginekologinja za Slobodnu Dalmaciju.

Što se tiče prigovora savjesti, dr. Kočnar smatra da liječnici imaju pravo pozivati se na prigovor savjesti, ali ne tako da ga malo imaju, malo nemaju. Ako žele izjaviti prigovor savjesti, onda to moraju izjaviti pred Komorom, da se točno zna koje zahvate oni neće raditi. Inače, u Sloveniji je prigovor savjesti više iznimka nego pravilo, a u Općoj bolnici Brežice nijedan ginekolog nema prigovor savjesti. Ono što je važno jest da u Sloveniji nema niti jedne bolnice gdje se ne bi mogao obaviti pobačaj zbog prigovora savjesti ginekologa, rekla je dr. Kočnar.

Da odluka o prekidu trudnoće nije nimalo laka za ženu pokazuje i primjer Hrvatice koja je došla obaviti pobačaj u Brežice, ali nakon savjetovanja nije dala i pristanak na zahvat.

- Dogovorili smo se da dođe kada bude sigurna da želi prekinuti trudnoću. Bilo joj je jako teško - navodi doktorica.

- I je li se vratila?

- Da, vratila se.

- Imali smo i drugi vrlo zanimljiv slučaj kad je trudnici u Hrvatskoj prilikom ispitivanja morfologije ploda, koje se obavlja u 20. tjednu trudnoće, utvrđeno da beba nije u redu, štoviše, da su oštećenja takve prirode da će dijete imati znatno smanjenu kvalitetu života, a kada su se roditelji odlučili na prekid trudnoće, započela je procedura pred komisijama koje bi ga trebale odobriti. Pri tome se izgubilo puno vremena da bi im se konačno reklo da pobačaj više nije moguć.

Trudnica je došla k nama, ali u našoj bolnici se ne može prekinuti trudnoća u toj fazi, pa smo trudnicu uputili u Ljubljanu pred etičku komisiju, koja kroz nekoliko dana obavlja pretrage i eventualne genetske testove i donosi odluku hoće li odobriti takav pobačaj. To su vrlo teške odluke i traže individualan pristup i procjenu o tome kakva bi bila kvaliteta života djeteta koje bi se rodilo s teškim anomalijama - istaknula je ginekologinja te dodala kako se nada da će se i u Hrvatskoj uskoro ovo područje bolje organizirati.

U zagrebačkoj Udruzi CESI rekli su da im se često obraćaju žene koje traže pomoć i informacije o tome gdje mogu obaviti pobačaj, jer su ih u nekim bolnicama odbili.

- Neke su nam žene posvjedočile da kada su zvale telefonom i pokušavale dogovoriti termin za pobačaj, rekli su im da oni to ne rade, ali neka dođu na pregled. Kada su došle na lice mjesta, onda su im ipak obavili pobačaj - govori Sanja Cesar iz Udruge CESI. Inače, dodaje ona, već se točno zna koje bolnice ne rade pobačaj, a koje rade, zna se i koje dvije privatne klinike sa stacionarom to mogu raditi, odnosno imaju sve potrebne certifikate. No nažalost, mnoge žene i dalje na internetskim forumima traže savjete i izmjenjuju iskustva da bi konačno našle ordinaciju gdje će obaviti pobačaj.

- Ono što je nas osobito zaprepastilo jest činjenica da se pobačaji u Hrvatskoj moraju plaćati, čak i prekidi trudnoće do desetog tjedna. HZZO pokriva samo one za koje postoji medicinska indikacija. Ne pokrivaju ni trošak pobačaja koji su posljedica incesta i silovanja, što je nevjerojatno - kaže Cesar.

Slobodna Dalmacija saznala je i da se pobačaji u Hrvatskoj naplaćuju između 1500 i 3000 kuna, zavisno o tome gdje se obavljaju, ali postoji i velika siva zona u kojoj se obavljaju. Stoga nije ni čudno da mnoge Hrvatice, ne želeći ispitivati u kojoj bolnici postoji priziv savjeti kod svih ginekologa, u kojoj ima šanse da netko pristaje raditi, ili ima priziv samo u bolnici, a u privatnoj praksi ga nema, jednostavno odlaze u Brežice i obave pobačaj diskretno, po svim pravilima struke i u adekvatnim bolničkim uvjetima bez suvišnog administriranja, propitkivanja o razlozima i - jeftinije.

Uz to, Hrvatice u susjednu Sloveniju odlaze i po kontracepcijske tablete, jer su i one jeftinije.

Dvije bolnice u Hrvatskoj

U Hrvatskoj pacijenti imaju mogućnost uzimanja lijekova za prekid trudnoće u samo dvije bolnice, točnije u Rijeci i Puli. Problem u Hrvatskoj je i sve veći broj ginekologa s "prigovorom savjesti".

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo