Otišla je Tonka! Nakon duge i teške bolesti u noći sa subote na nedjelju, malo prije ponoći, ugasio se život dugogodišnje art direktorice i urednice grafičke redakcije Jutarnjeg lista, Antonije Radić Horvat. Rođena u Splitu prije 54 godine, odrasla u Varaždinu, Tonka je tijekom studija strojarstva prigrlila Zagreb u kojem je njezina karijera grafičke urednice strelovito napredovala. Objesila je strojarstvo o klin i zaplovila napornim, ali kreativnim medijskim izazovima za koje je uvijek imala najbolji odgovor.
Njezina uvijek zadnja
Nije bilo niti jednog izdanja EPH, a potom i Hanza Medije u kojem se nije vidio njezin “touch” jer Tonkina je uvijek bila zadnja. Čitateljima je poklanjala svoj golem grafički talent oblikujući ne samo Jutarnji list, nego i Globus, Arenu, Gloriju... Dvadeset godina je Tonka, i onda kad se činilo da nema “štofa”, stvarala atraktivne naslovnice Jutarnjeg, što mogu samo oni s golemim talentom. No, istodobno je bila brižna majka Hele i Mihovila, a suprug Franjo kaže “najviše na svijetu voljela je raditi posao u vašim novinama”. Svi mi koji smo radili s Tonkom u to smo uvjereni jer smo tome svakodnevno svjedočili.
Potvrđuje to i glavni i odgovorni urednik Jutarnjeg lista Goran Ogurlić koji naglašava da je Tonka bila stup redakcije.
“U svakom smislu Tonka je bila oslonac i inspiracija. U najtežim trenucima bila je čuvarica identiteta lista i redakcije”, kaže Ogurlić.
Tonkin kolega s kojim je dvadeset godina sjedila stol do stola, grafički urednik Darko Novak Dac, ističe da je Tonka bila beskompromisna osoba jer joj je poštenje struke, ali prije svega ono ljudsko uvijek bilo najvažnije. “Predana ‘šljakerica’, na raspolaganju redakciji u svako doba, ali i mlađim kolegama koji su učili od najbolje. Bila je vrh grafičkog dizajna, i to će potvrditi svi koji su s njom radili ili, pak, samo vidjeli njezin rad”, kaže Dac. Naglašava da je njezina kolegijalnost bila velika, a kao šefica uvijek je branila prava mlađih kolega koji su, vođeni njezinom rukom, danas ugledni u svom poslu. “Njezin gard ‘stroge osobe’ zapravo je bilo nastojanje da ‘pravda mora pobijediti’ jer Tonka je bila vrlo emotivna i osjetljiva osoba”, dodaje Dac.
Matematička inteligencija
Da u poslu za nju nije bilo kompromisa, potvrđuje i dugogodišnji urednik Jutarnjeg lista Tomislav Wruss koji ističe da je Tonka nevjerojatno uspješno spajala svoju matematičku inteligenciju i umjetničku kreativnost. “Danima i noćima, prije 20-ak godina, radili smo redizajne svih izdanja EPH, a Tonka je tome davala svu svoju genijalnost. Zapravo nije ni čudno jer je razmjer njezinih interesa bio ogroman. Umjetnost, kultura, moda, sve je to zanimalo našu Tonku. Imala je golemu energiju, ali i nevjerojatan kliker za ovaj posao koji ne može bez kreativnosti, u čemu je Tonka bila redakcijski lider”, rekao je Wruss. “U tome joj je uvelike pomagala i njezina ‘matematička pamet’. Primjerice, kako prezentirati izbore, stotine imena, brojne liste i stranke, a da sve to bude točno, ali i izgledom privlačno. To je bila Tonkina genijalnost jer ona je uvijek vidjela bolje od svih nas kako sve to treba prikazati. I uspijevala je. Ona je bila žena genij jer je s jednakom strašću bila i majka Heli i Mihovilu”, kaže Wruss s kojim je Tonka najviše i najdulje radila.
Inspiracija
Mnogi ne znaju da je Tonka u Jutarnji došla iz Glorije koju je iz crno-bijelih “novina” pretvorila u moderni ženski magazin. “Dala je Gloriji svu svoju energiju, talent i žensku intuiciju. S njom je bio užitak raditi jer je bila maksimalno ustrajna. Sve dok to ne bi bilo ‘to’, odnosno dok ne bi bila zadovoljna učinjenim, njezin se ‘potpis’ za prolaz nije mogao dobiti. Znatiželjna, nikad do kraja zadovoljna jer uvijek može biti bolje... Upravo ta njezina ustrajnost na kvaliteti i visoki kriteriji koje je postavljala i sebi i drugima rezultirali su nevjerojatnim i sjajnim rješenjima. Njezin je posao završavao tek ‘kad smo svi bili zadovoljni’”, opisuje svoju suradnju s Tonkom Dubravka Tomeković, glavna urednica Glorije, koja je s njom stvarala taj ženski magazin.
Najbolje su je ipak poznavali oni koji su s njom svakodnevno sate i sate provodili u redakciji Jutarnjeg - njezini kolege grafičari. Jasenka Vlašić bila je ne samo kolegica, nego i Tonkina prijateljica.
“Meni je bila mentor i inspiracija jer sam od nje učila ovaj naš posao. Štoviše, bila mi je muza. Uvijek je o svemu govorila bez uljepšavanja. Sigurna sam da sam učila od najbolje. Bila je s obje noge na zemlji, ali istodobno nevjerojatno osjetljiva na nepravde, na one kojima treba pomoć. Stroga i pravedna, osjećajna i brižna bila je Tonka, moja prijateljica s kojom sam kliknula na prvu, a rastaviti nas je mogao tek njezin prerani odlazak”, kaže Jasenka.
Ni Tonku od redakcije Jutarnjeg lista nije moglo rastaviti ništa do njezina odlaska s ovog svijeta. Ta je veza bila nevjerojatno snažna i svi su, unatoč saznanju o teškoj bolesti, vjerovali u njezin povratak. Nedvojbeno, otišao je neupitni redakcijski autoritet. Otišla je Tonka koja je uvijek znala što je najbolje za novine njezina života - Jutarnji list.