Osamdesetogodišnji Berislav Lisnić iz Zagreba zbog zdravstvenih razloga više nije u stanju brinuti o sebi i već šest mjeseci pokušava ostvariti prednost pri smještaju u državni dom na koju ima pravo temeljem Zakona o izmjeni i dopuni zakona o najmu stanova koji je Sabor donio 13. srpnja 2018. godine.
Lisnić je, barem koliko nam je poznato, prvi slučaj zaštićenog najmoprimca u Hrvatskoj koji bi želio vratiti stan izvornom vlasniku, a zauzvrat dobiti smještaj u državnom domu.
Ne može sam
No, Centar za socijalnu skrb Zagreb-Donji grad smjestio ga je najprije u Specijalnu bolnicu za produženo liječenje Duga Resa, a potom u privatni dom za starije i nemoćne Maljak u Stenjevcu iz kojeg je potom prebačen u Hlebine kraj Koprivnice. Vlasnik stana želi što prije doći u posjed svoga stana - Lisnić mu ga ne može vratiti sve dok ne dobije mjesto u državnom domu jer bi time sam sebi izbio adut iz rukava - i izgubio prednost pri smještaju. Za to zakonsko pravo u Centru za socijalnu skrb nisu znali, čuli su tek kad su ih na to upozorili Berislavovi prijatelji.
Članak 28.j. Zakona o najmu stanova regulira da zaštićeni najmoprimci s “navršenih 70 godina života imaju pod jednakim uvjetima prednost pred drugima prilikom primanja u dom za starije i nemoćne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne samouprave na području na kojemu stanuju”. To pravo ostvaruju pod uvjetom da se najmodavcu obvežu otkazati ugovor o najmu stana i predati mu stan po primanju u dom.
“Od rujna vapim da me smjeste u državni dom. Moje zdravstveno stanje je takvo da više ne mogu živjeti sam, a nemam obitelj. Zato sam tražio smještaj u državni dom. Iza mene su tri operacije. Hoću biti u blizini svojih prijatelja, da imam s kime pričati - čujete kakav mi je glas, danima ni s kim ne razgovaram.
Izoliranost
Tu je lijepo za zdravog čovjeka, ne za mene! Problem je i što moja mirovina ne pokriva ni osnovnu cijenu smještaja. A ja pritom i dalje moram plaćati režije za stan, to je za mene nemoguća situacija. Ako hoćete da budem živ - vodite me u Zagreb!”, govori nam 80-godišnji Berislav Lisnić kojeg smo posjetili u Hlebinama, mjestu nedaleko od Koprivnice u privatnom domu Maljak. Tamo se Lisnić osjeća socijalno izoliranim, smatra da bi u Zagrebu imao i adekvatniju medicinsku skrb koja mu je nužna nakon nedavne operacije kuka i karcinoma.
Zašto njegovo udomljavanje na koje ima zakonsko pravo traje već šest mjeseci?
Formulari
“Zato što procedura nije propisana, zato što nadležne službe o svojim obavezama nemaju pojma i zato što su labirinti hrvatske birokracije teško savladivi, mi već mjesecima obilazimo šaltere”, svjedoče prijatelji i susjedi Berislava Lisnića, pokazujući novinarima dokumentaciju i molbe koje su u njegovo ime pisali. Tražili su pomoć na brojnim adresama, Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, Agenciji za promet nekretninama, Centru za socijalnu skrb, domovima, gradskim uredima... Trebalo je proći nekoliko mjeseci da uopće saznaju kakve formulare trebaju ispuniti, uz praktičan problem - nisu ni rođaci ni skrbnici pa nemaju “pravnu legitimaciju”.
“Kad smo prvi put nazvali Ministarstvo graditeljstva i pitali ih što da radimo, nisu znali. Uputili su nas da tražimo savjet u Agenciji. No, ni Agencija nam nije znala reći što trebamo učiniti - prebacili su nas da tražimo upute u Osijeku. Pisali smo i u Osijek, javila se gospođa Vesna Rečić Draksler i objasnila da APN ne smješta zaštićene najmoprimce u dom, nego to čini Centar za socijalnu skrb”, pričaju nam.
Potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Predrag Štromar 4. veljače odgovorio im je da zaštićeni najmoprimci imaju prioritet i uputio ih u Centar za socijalnu skrb. Doduše, taj odgovor pravno nije i rješenje. Njega izdaje Centar za socijalnu skrb.
“To što smo se angažirali oko Bere, a on nam je susjed i bio je prijatelj moga oca, nismo ga mogli prepustiti slučaju, navuklo nam je u Centru optužbe da s njime manipuliramo i da ga hoćemo prevariti za stan!”, govori uzrujano obiteljska prijateljica čiji su podaci poznati redakciji.
Zbog toga je predstojnici podružnice Centra za socijalnu skrb Donji grad Jasni Jurčević uputila prigovor protiv socijalne radnice Nele Pamuković u kojemu upozorava na “neprimjeren način komunikacije, uvredljive primjedbe o Berislavovim prijateljima sa šanka, tj. alkoholičarima koji napadaju socijalne radnike da se riješi njegov smještaj”.
Bez rješenja
Jasna Jurčević je prije mjesec dana rekla da Centar nije dobio upute o smještaju takve kategorije građana, da nema odredbe po kojoj bi postupali. Pojasnila je da je Lisnić u privatnom smještaju za koji nema novca završio zato što drugdje nije bilo mjesta. Priznala je kako sama nije informirana o Zakonu, ali da načelno smještaj u dom nije zamišljen kao trajno rješenje jer se ljudi mogu predomisliti.
“Naravno da to nije u redu, da tako dugo traje”, reći će državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva Željko Uhlir koji je sam prozivan u jeku rasprave da zakon gura zbog vlastitih interesa. “Za Zakon svi znaju, Ministarstvo socijalne skrbi nije prigovaralo kad se donosio zbog prioritetnog smještaja u dom. Mi nismo nadležni da dajemo upute. Svakome kome nije jasno treba tražiti odgovor - to im je osnovni posao, ne može reći da ne zna jer to nije odgovor”, poručio je Uhlir. U petak nam je, pak, Jasna Jurčević ustvrdila da je sve oko Lisnića riješeno. “Rješenje je gotovo, sad je sve na Domu u Klaićevoj.”
U Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj, pak, pozivaju se na odredbu o zaštiti osobnih podataka pa o konkretnom slučaju ne žele razgovarati. No, neslužbeno otkrivaju kako slučaj nije riješen - i da nikakvo rješenje o Lisniću nisu dobili.
