I nakon 23 godine, koliko je prošlo otkad je Margaret Thatcher odstupila s premijerske dužnosti, jedna od prvih asocijacija na njezino ime je “Bila je vođa”. Prva i jedina žena na mjestu prvog ministra Velike Britanije pokazala je kako naciji obuzetoj zabrinutošću za vlastitu budućnost i perspektivu vratiti samopouzdanje i povjerenje u “svijetlu budućnost”. Jer, društvene kronike upravo tako opisuju stanje engleskog društva u vrijeme kad je Margaret Thatcher preuzela vođenje države.
I oni koji su njezine ideje čvrsto podupirali, ali i oni koji se s njom nisu slagali ne odriču joj karakteristike vođe. Vođe koji je bio jasno fokusiran na stvarne probleme, koji je čvrsto i beskompromisno vjerovao u svoje ideje i tvrdoglavo ih provodio.
Vođe koji je beskompromisnim uvjerenjem u ispravnost svojih ideja inspirirao svoje suradnike.
Svojim “desnim pristupom ekonomiji” postavila je temelje onoga što je poslije nazvano “tačerizam”.
Iako se mnogih elemenata “desnog pristupa ekonomiji” današnja europska desnica, blago rečeno, užasava, ostaje činjenica da je u razdoblju 1985. - 1988. Velika Britanija rasla po prosječnoj stopi od 4,8%, uključujući i dvije godine u kojima je stopa rasta premašivala 5%.
Nikada nakon tog vremena Velika Britanija nije došla niti blizu takvim stopama rasta.
Margaret Thatcher stoga je primjer državnika koji je znao donositi odluke, ali je također znao da potrebne odluke nisu uvijek trenutačno popularne.
To je, međutim, ipak nije sprečavalo da odlučno krene u bitku za smanjenje državnog utjecaja u ekonomiji, jačanje konkurencije i, kao što je sama znala govoriti, u bitku “za oslobođenje Britanije od paralize socijalizma”.
Ta bitka nije bila ni lagana, niti jednostavna, ali se Velikoj Britaniji u to vrijeme isplatila.
Primjer Velike Britanije u sedamdesetima svjedoči da besperspektivnost, negativni trendovi i silazna spirala mogu zahvatiti svaki narod - pa i narod koji je stoljećima vladao svijetom.
Međutim, primjer Margaret Thatcher pokazuje da ta besperspektivnost i negativna spirala isto tako nisu nepromjenjiva i nepobjediva sudbina. ( Piše Martina Dalić)
-----------------------------------------
Margaret Thatcher bila je prijateljica Hrvatske. U trenucima raspada Jugoslavije zauzela se za hrvatsku samostalnost, kritizirala je vladu Johna Majora zbog popuštanja Slobodanu Miloševiću, a EU je osudila jer nisu htjeli odmah priznati da je na Hrvatsku izvršena agresija.
VIDEO: ODLAZAK ČELIČNE LADY Margaret Thatcher preminula od moždanog udara!
Na skupu veleposlanika pri UN-u u rujnu 1991. poručila je da JNA i Srbija vode agresiju i da se ne radi o borbi jedne nacionalne skupine protiv druge nego - o bitki demokracije protiv komunizma. A, komunizam je za nju bio vražje carstvo. U njezinu viziju Europe nije se zato uklapala ni Jugoslavija niti Milošević. U knjizi “Državnost” dijelom objašnjava svoje stavove: “Jugoslavija je bila autoritarna i totalitarna komunistička država”, “tamnica s okrutnim Srbima kao tamničarima” koja se “morala raspasti”.
ODIGRALA JE KLJUČNU ULOGU U EU, ALI JE ZBOG NJE I SIŠLA S VLASTI Iz Bruxellesa piše Augustin Palokaj
U izjavi za javnost tražila je od međunarodne zajednice da zaustavi srpsku agresiju. Učinila je to na molbu Drage Štambuka, bivšeg predstavnika pa veleposlanika Hrvatske u Londonu, koji je bio u njezinom domu dok se pripremala izjava.
- Kad je izjava sastavljena, njezin muž Denis ponudio nam je sherry. Jedan od savjetnika tada joj je rekao: “Gospođo Thatcher, britanska vlada razapet će vas zbog ovog što radite”. Ona se okrenula prema njemu - nikada neću zaboraviti to lice onako lijepe žene, pune energije - i odgovorila: “Ako se radi o tome da se razapne mene ili Hrvatsku, onda je bolje da razapnu mene!” - ispričao mi je Drago Štambuk u razgovoru koji smo vodili za Jutarnji prije sedam godina, u povodu njezina 80. rođendana.
Gdjegod je došla govorila je za Hrvatsku . “Istina nije sama po sebi evidentna, treba je ponavljati, ponavljati i ponavljati, i nikada se ne smiješ umoriti.” A, onda je ušutjela. Od 1993. više nije govorila. Hrvatima je zamjerila rat u Bosni, pogotovo zločin u Ahmićima.
‘Dajte mi Tuđmana’
- Što se to događa? - vikala je na telefon veleposlaniku Štambuku. - Tražim odmah razgovor s Tuđmanom! Štambuk je doista nazvao Tuđmana koji je u tom trenutku bio u Kanadi, ali ovaj ju je odbio i predao savjetniku.
Krajem 1993. Štambuk je predložio Tuđmanu da joj dodijele počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Odbila je. U knjizi Državnost kaže kako ju je “masakr u Ahmićima uvjerio da bi njen posjet Zagrebu Hrvatska doživjela kao signal da će svijet zažmiriti na takav barbarizam”.
'PROBLEM SA SOCIJALIZMOM JE ŠTO NA KRAJU OSTANEŠ BEZ TUĐEG NOVCA ZA TROŠENJE' Najznačajniji citati Margaret Thatcher
Između Thatcher i Hrvatske odnosi su ponovno zatoplili nakon Srebrenice.
- Nazvao sam je, rekao što su Srbi učinili, a ona je uzvratila: “Aren’t they animals?” - ispričao je Štambuk. Sljedećeg jutra pozvala je četiri TV kuće i zatražila zaustavljanje agresije.
Blistavi trenutak Hrvatske za nju je bila akcija Oluja, samo nije razumjela zašto je Tuđman stao u Banjoj Luci, zašto nije pao i glavni grad bosanskih Srba. Da je, vjerovala je, Bosna bi bila ujedinjena država u kojoj bi moglo biti perspektive za različite entitete da žive zajedno pod demokratskom vlašću.
‘Ja sam Zagrepčanka’
U Arizoni 1997. veleposlaniku u SAD-u Miomiru Žužulu za vrijeme ručka rekla je da je to bila Tuđmanova velika pogreška. - Kada nešto odlučite napraviti u politici, onda to treba napraviti do kraja i nositi se s posljedicama, dobrim ili lošim. Najgore je ako staneš na pola. Kad sam ja krenula na Falklande, svi su me pokušali zaustaviti. Znala sam: ili ću uspjeti ili sam gotova. Ali, ako se vratim znala sam sigurno da sam gotova. Tako i Tuđman nije trebao stati na pola puta - rekla je Čelična Lady.
'THATCHER JE UTISNULA NEIZBRISIV PEČAT BRITANSKOM GOSPODARSTVU!' Engleski mediji o odlasku Željezne Lady
Margaret Thatcher napokon je došla u Hrvatsku 1998. Bila je u Zagrebu, Dubrovniku, Vukovaru. Oduševila ju je tržnica Dolac. - Sve izgleda kao roba apsolutno visoke kvalitete - komentirala je. Postala je počasna građanka Zagreba. Kad je primala titulu na Sveučilištu rekla je: - Ja sam Zagrepčanka!
Svime što je učinila za Hrvatsku, kada je to malo tko htio, dokazala je da, kako je govorila, ‘politika nije umijeće mogućeg već umijeće stvaranja nemogućeg mogućim’. ( Piše Ana Plišić)