GOSPIĆ - Apokaliptični prizori ogoljelih stabala, kuća bez krovišta punih blata, kamenja koje su isprali virovi... Sve njih barem malo oživio je potočić koji nije prestao teći svih ovih godina. Tako sada izgleda dno Krušičkog jezera nakon što su radnici HEP-a prije nekoliko dana digli ustave na brani nedaleko od Perušića, a rijeka Lika se povukla u svoje korito i oslobodila kuće, crkvu, školu, stabla, puteve i vodenice koje je Krušičanima uzela davne 1965. godine.
Osamdesetak obitelji te se godine iselilo i isplaćene su im odšetete, a od njihova sela napravili umjetno jezero za potrebe hidrocentrale.
Zapeli na trešnji
Novac je bio dovoljan da im se plati kamen, ali ne i uspomene. Po njih su se na ognjišta nakon 46 godina vratili Karlovčanin Mate Balenović (70) i Zagrepčanin Tomo Balenović (68). - Tu sam rođen, a ono malo dalje je bila naša štala. Tomo, pogledaj onaj moj hrast, još je tamo. Sjećaš li se ove trešnje našeg susjeda Petra. Sjećaš se kada je kćer poslao po vodu na potok, a ona završila na trešnji, pa poslao drugu po nju, i ona završila na grani, poslao i treću, ni ona nije dalje prošla. Pošao Petar po njih, pa i on završio na trešnji - prepričavao je Balenović svom prijatelju Tomi sjećanja stara pola stoljeća. Obojica su sa svojih ognjišta uzeli po jedan kamen, a Tomina supruga Borka u blatu na mjestu gdje je bila kuhinja pronašla je dio ćupa. Krenuli su na brdo. Tamo je crkva u kojoj su kršteni i škola u kojoj su završili četiri razreda. Iako su gazili po blatu koje je bilo dno jezera, zapravo su hodali putem koji nije mogao vidjeti nitko osim njih dvojice. Pronašli su staru trešnju i dvije lipe na proplanku, gdje je bio Narodni zbor, tu se pjevalo i plesalo. Ušli su u crkvu.
Kraj bajke
- Ovdje je bio oltar Sv. Ilije. Napravio ga je Nikola, a nije bio majstor, pa rekao biskupu: ‘Evo, biskupe, gotovo je, iako nisam majstor’. A biskup će njemu: ‘I vidi se, Nikola, da nisi’. Eno škole. Kroz ova sam vrata prvi put prošao kad sam imao šest godina i tri mjeseca - kaže Mate. Tomo nije puno pričao. Suzne oči govorile su više od riječi. Kako i ne bi. Kad je bio dječak, otišao je u Zagreb, potom u Berlin. Kada je čuo da se voda povukla, ništa ga nije moglo zadržati da se ne vrati. Bajka će završiti pritiskom na dugme radnika HEP-a koji će za koji tjedan opet pustiti u rad HE Senj. Mate i Tomo više nikada neće vidjeti svoju Krušicu.