Pođe li Ivici Todoriću za rukom preuzimanje Mercatora - a, kako sada stvari stoje, hoće - kralj hrvatske prehrambene industrije potvrdit će svoju dosad nespornu poziciju vodećeg poslodavca ne samo u Hrvatskoj nego i u široj regiji.
Njegov Agrokor, iza kojeg je 30-ak godina iskustva, danas je najveća privatna kompanija u Hrvatskoj, koja zapošljava oko 35.000 radnika. Osim Konzuma, najvećeg maloprodajnog lanca u Hrvatskoj, u sastavu Todorićeva koncerna je i 20-ak drugih tvrtki, najvećim dijelom u Hrvatskoj, ali i u zemljama regije - Bosni i Hercegovini, Srbiji i Mađarskoj. Među njima su Ledo, Zvijezda, Jamnica, PIK Vrbovec i Belje. Kada se tom popisu dodaju još i Sarajevski kiseljak iz BiH, Dijamant, Idea i Frikom iz Srbije, te Fonyodi iz Mađarske, jasno je zašto Todorić ima staus poslodavca kojeg ni jedna vlast, kako u Zagrebu tako i u okolnim metropolama, ne može ignorirati.
Životni projekt
Najbogatiji Hrvat trenutno se nalazi pred realizacijom jednog od svojih životnih projekata, koji će ga i u 2012. svrstati među motore hrvatskoga gospodarstva. Naime, preuzimanje Mercatora ulazi u završnu fazu. Prema riječima Ivana Crnjca, izvršnog potpredsjednika Agrokora, Todorićev je koncern za kupnju 52 posto dionica Mercatora spreman izdvojiti više od 800 milijuna eura, te preuzeti cjelokupni Mercatorov dug, koji doseže oko 1,1 milijardu eura. Kupnju Mercatora u Agrokoru namjeravaju financirati vlastitim novcem, do kojeg će doći dokapitalizacijom u kojoj će sudjelovati EBRD, IFC i J. P. Morgan.
Bez izbora
Ma kako utapanje Mercatora u Agrokor mnogima u Sloveniji, ali i Hrvatskoj, izgledalo odbojno, činjenica je da na takav oblik povezivanja kapitala i Hrvate i Slovence sili Europska Unija. Hrvatska je na pragu punopravnog članstva u ekonomskom bloku s pola milijarde potencijalnih potrošača, čiji je Slovenija dio još od 2004. godine. Iako će članstvo u Uniji Hrvatskoj donijeti dosta koristi, naličje te priče je pad carinskih, a potom i graničnih barijera, što će olakšati dotok ino kapitala i ojačati ionako jaku konkurenciju koja vlada na hrvatskom tržištu. Pritom se kao posebno značajna meta za strane ulagače pokazuje trgovina, u kojoj možemo očekivati znatan rast konkurencije. Bude li to, kako pokazuje praksa iz zemalja koje su već ušle u EU, sa sobom donijelo i veći izbor robe za domaće potrošače, te pad cijena, taj će proces nesumnjivo zaslužiti pozitivnu ocjenu. No, problem će se pojaviti kod hrvatskih trgovaca, kao što se pojavio i kod slovenskih: poslovanje i jednih i drugih kriza je prilično načela, a jača konkurencija sa zapada mogla bi im zadati i konačni udarac.
U takvim uvjetima, hrvatski i slovenski trgovci nemaju puno izbora: ili će se okrupnjavati i širiti, ili će polako, ali sigurno propadati i svoje mjesto na tržištu ustupati drugima, većima i naprednijima. Stoga je Agrokorov pohod na Mercator te njihov zajednički nastup na trećim tržištima logičan put za spas obiju kompanija, recept kojem će prije ili kasnije pribjeći i druge hrvatske i slovenske tvrtke kako iz trgovačkog, tako i iz drugih sektora. Dvije su zemlje, uostalom, upućene jedna na drugu: iza njih su stoljeća zajedničkog življenja u složenijim državnim zajednicama, a mentalitet i jezik su im slični.
Bitka za Srbiju
Unatoč tome, hrvatski je kapital dosad kaskao za slovenskim. Dok je Slovenija jedan od najvećih ulagača u hrvatsko gospodarstvo i ostale zemlje u regiji, jedina značajnija hrvatska investicija u Sloveniji dosad je bila Droga Portorož, koju je lani preuzela Atlantic Grupa Emila Tedeschija. Istodobno, tržišta BiH i Srbije dosad su bila pravo bojno polje hrvatskog i slovenskog kapitala. Ugrubo govoreći, Slovenci su tamo više uspjeha imali u financijskom, a Hrvati u realnom sektoru gospodarstva. Preuzimanjem Mercatora to bi se trebalo promijeniti: Hrvati bi trebali postati jedan od većih ulagača u “deželi”, a “fronte” u drugim zemljama regije trebale bi utihnuti, ili se barem primiriti.