Guste Santini traži među lošim najbolje rješenje za izlazak Hrvatske iz krize. Jer dobrih rješenja više jednostavno nema. Ovaj poznati ekonomist, pripadnik tzv. stare škole, izdavač časopisa Ekonomija i organizator ekonomskih skupova, predlaže poreznu reformu koja bi trebala pokrenuti gospodarstvo i izvoz.
Vaša porezna reforma predviđa povećanje PDV-a na 24, pa na 25 posto, uz smanjenje poreza na dohodak. Kako će to pokrenuti gospodarstvo?
- Osnovna ideja je da makroekonomska politika mora biti koordinirana, jer inače jedni instrumenti mogu poništavati druge, kao što i svaki lijek ima dobre i loše strane. Porezni sustav u Hrvatskoj upravo je to učinio. U Hrvatskoj su porezni prihodi to veći što je veći deficit platne bilance, jer kad roba dođe u zemlju i na nju se plate carina i porezi, proračunu rastu prihodi. S druge strane, smanjili smo carinsku zaštitu, i što više robe uvozimo, više subvencioniramo uvoz. Suma dobivenog novca preko PDV-a i trošarina tek je nešto viša od sume novca koji smo izgubili zbog napuštanja carinske zaštite domaće proizvodnje.
Dakle, smanjenje carinske zaštite moralo je rezultirati deprecijacijom kune, pa u 2008. prosječni tečaj eura ne bi iznosio 7,3 nego 8 kuna.
Nismo se pitali kakve će biti posljedice tog ukidanja carinske zaštite.
Skupa proizvodnja
Znamo posljedice: uvoz je postao jeftiniji od domaće proizvodnje.
- To je pitanje produktivnosti. Zato i predlažem poreznu reformu.
Porez je za svako poduzeće trošak. Ako je porez kod nas veći nego u okruženju, i ono što proizvedemo bit će skuplje. Zato tražim da se ekonomska politika sa stabilnosti cijena fokusira na proizvodnju.
Danas je naša proizvodnja skupa jer nije efikasna. Mala smo država, puno je općina, tehnološki razvoj je u komi, a skinuli smo carinsku zaštitu pa su došli jaki, moćni i efikasni kojima se trebamo suprotstaviti.
MMF sigurno dolazi
Kako bi to riješila vaša porezna reforma?
- Ta reforma ne znači ništa ako se ne preispita rashodna strana proračuna. Sada se priča o štednji, ali samo zato što smo u krizi. Najprije trebamo definirati da smo siromašna zemlja koja se ozbiljno zadužila, taj se dug mora vratiti, i možemo trošiti koliko imamo. Kad definiramo koliko imamo, možemo to dijeliti na opću, investicijsku i državnu potrošnju. Sada opću potrošnju određujemo prema tome koliko ljudima treba, investicijsku prema tome koliko trebamo za razvoj, a državnu koliko hoćemo. Predlažem da se najprije definira koliki je porezni kapacitet ove zemlje, znači koliko uopće možemo potrošiti na ovu državu, a onda se dogovorimo na što će se trošiti.
Problem je što imamo političare, a trebamo državnike. Političar misli što će biti do sljedećih izbora, a državnik što će biti sa sljedećom generacijom. Danas se živi od izbora do izbora, imamo proračun i vladu koja traje četiri godine i nema odgovornosti prema budućim generacijama.
Ima li šanse da se proračun ikad napravi prema tome koliki smije biti i da se onda ta svota raspodijeli po rashodima?
- To će se dogoditi kad dođe MMF. Ne znam kada dolazi, ali ako ovako nastavimo, sigurno dolazi.
Dobro, kako povećanje PDV-a pokreće gospodarstvo?
- Neizravni porezi su porezi na potrošnju, a izravni su porezi oni na dohodak i dobit. Ne možete izvoznike osloboditi plaćanja poreza na dohodak i dobit jer je to u suprotnosti s međunarodnim pravilima igre, ali kad izvoze ne plaćaju porez na potrošnju, dakle ne plaćaju PDV. Zato treba smanjiti izravne poreze, jer se time smanjuju troškovi svima, pa i izvoznicima. Na domaćem tržištu smanjit će se cijene u ponudi jer se smanjuju porez na dohodak i dobit, a povećat će se cijene u potražnji zbog višeg PDV-a i trošarine. To destimulira potrošnju i okreće gospodarstvo izvozu. Rezultat je neizravna devalvacija kune.
Dug kao droga
Svi stalno pričaju da treba povećati izvoz, ali nitko ne kaže što to mi možemo izvoziti?
- U svojoj knjizi ‘Refleksije jednog Turanjca’ dao sam cijeli niz primjera koji bi u kratkom roku mogli značajno dinamizirati izvoznu orijentaciju hrvatskoga gospodarstva. Sada razgovaramo o poreznoj reformi, a kroz tu reformu nudim instrumente, okružje i kriterije za gospodarstvo, a ono će samo odlučiti kako ih iskoristiti.
U svojoj novoj knjizi tvrdite da su i privatizacija i zaduživanje porezi. Kako to?
- Napravio sam novu podjelu poreza na prošlost, sadašnjost i budućnost. Privatizacija je oporezivanje prošlosti, i to u stopostotnom iznosu, jer su građani samoupravljači nekada uštedjeli ono što je rasprodano u privatizaciji. Potom smo se hrabro zaduživali, a svako kreditiranje potrošnje iznad dohotka je oporezivanje budućnosti jer vam potrošnja mora biti manja da biste od prihoda vraćali kredit. Da smo bili ozbiljna zemlja i da smo trošili koliko smo proizveli, ne bismo imali javni dug. Da smo prihod od prodaje Ine potrošili na osnivanje nekih ‘inića’ koji proizvode dobra i usluge temeljene na našem znanju i iskustvu, ljudi bi radili u tim tvrtkama, i to ne bi bila prodaja imovine nego samo zamjena jedne vrste imovine drugom. No, taj je novac otišao u potrošnju, pojeli smo ga. Dug je kao droga: što ga više uzimate, više vam treba.
Kako bi to preokrenula ova vaša porezna reforma?
- Jednostavno: ona kažnjava trošenje i nagrađuje štednju.
Marx je opet u modi
Kako ste kod prijedloga smanjenja poreza na dohodak došli baš do svote od 5000 kuna, koja bi bila neoporeziva?
- Tako je, i povećavala bi se svake godine do razine za jednostavnu reprodukciju četveročlane obitelji. Stope bi bile 10, 20 i 30 posto. Dohodak od 5001 do 15.000 kuna oporezivao bi se sa 10 posto, od 15.001 do 30.000 kuna sa 20 posto, a iznad 30.000 kuna sa 30 posto.
Karl Marx je opet u modi, čak ga je i Vatikan priznao. A on i svi ozbiljni ekonomisti govorili su da radna snaga nema poreznu sposobnost ako se ne može reproducirati. Dakle, najprije mora preživjeti, a onda iznad toga može imati poreznu obvezu. Govorimo kako nam trebaju pametni mladi ljudi, a kad uspiju, toliko ih oporezujemo da ih destimuliramo i tjeramo u inozemstvo.
S ovom reformom povećanje najnižih dohodaka bi više nego kompenziralo rast PDV-a, koji je po svojoj filozofiji regresivan porez jer ga najsiromašniji više plaćaju. U mojoj poreznoj reformi radnik prolazi bolje, a država lošije.
Koliko bi, dakle, država izgubila?
- Izračunao sam da država ne smije participirati više od 30 posto u BDP-u, a sada participira sa 50 posto. Tu mislim i na državni proračun i na sve druge državne i lokalne troškove. To će se morati smanjiti, ali nisam optimist. Radije ćemo dovesti MMF nego da sami nešto napravimo. Evo, rasprava o broju općina i gradova je prestala. Ta naša država je toliko troma i neefikasna, ima elemente feudalizma u svojoj osnovi. Pogledajmo Švicarsku: tamo država participira sa 30 posto u BDP-u, u SAD-u s nešto više od trećine, a u Južnoj Koreji samo 20 posto.
Tražim veliku koaliciju
Koliko bi, dakle, trebao iznositi državni proračun? Sada je rashodna strana 120 milijardi kuna.
- Ako je BDP oko 300 milijardi kuna, to znači da bi ukupna država trebala koštati između 90 i 100 milijardi kuna. No, to neće biti preko noći. Zato moramo reći da će sljedeće godine proračun biti, recimo, 115 milijardi, i svake ga godine smanjivati.
Međutim, u Saboru imamo stranke. Ako HDZ pokrene reforme, koje su uvijek bolne, opozicija će to iskoristiti. Zato tražim veliku koaliciju, u kojoj HDZ i SDP podjednako dobivaju i gube s reformom. U tom se slučaju može napraviti dobra tehnička vlada koja može razgovarati s guvernerom Rohatinskim i ponuditi mu neka rješenja, poput ove moje porezne reforme.
Uvijek se vraćamo na politiku bez koje očito nema promjena u ekonomiji. Zašto je tako?
- To je zato što se kod nas politički programi ne sukobljavaju na tome tko će bolje razviti državu, nego tko će više participirati u raspodjeli novca.
Upozoravam da je stvarno stanje znatno gore nego što građani misle. Mi još uvijek dobivamo kredite, i u dućanima ima svega jer se prodaju zalihe, ali nije izvjesno da će tako biti i sutra. Još nismo dotaknuli dno.
Kako će izgledati kad dotaknemo dno? Pa već se sad ministar financija ide van zaduživati jer nema novca u proračunu, ljudi strahuju da neće biti novca za isplatu plaća i mirovina...
- Jednostavno: ministar se neće ići van zaduživati jer ga nitko neće primiti, i neće isplaćivati plaće i penzije jer neće imati novca. To je dno.
Objektivno, Jadranka Kosor je u teškoj situaciji. Umjesto da koalicijski partneri i oporba pokušaju naći rješenja koja će umanjiti probleme i otvoriti proces promjene, svi oni ignoriraju realno stanje gospodarstva.
Kad je Rimska Republika bila u krizi, imenovana su dva diktatora.
Mislite li da bi nas spasila diktatura?
- Ma ne. Zato su bili imenovani na određeno vrijeme. U naše vrijeme, to znači da treba raditi veliku koaliciju koja se mora ponašati državnički.
Kako biste vi riješili problem previše zaposlenih u javnom sektoru i previše umirovljenika? Ako zaposleni u javnom sektoru dobiju otkaze, nije li to stvaranje još većih socijalnih problema?
- Ako netko u javnom sektoru ima neto plaću 5500 kuna, to je 10.000 kuna bruto. Ako on sutra dobije otkaz, dobit će socijalnu pomoć koja je puno manja od 10.000 kuna. Netko će reći da to nije humano. Nije, ali gdje je humanost prema onima koji su već nezaposleni?
Proračun treba kirurga
No, u tom slučaju povećavamo broj nezaposlenih?
- Da, ali smanjujemo troškove, jer nas taj jedan čovjek više ne košta 10.000 kuna nego, recimo, 2500 kuna.
Nevidljivu nezaposlenost imali smo u socijalizmu, kad su ljude zapošljavali da ne budu na ulici, a nisu im dali stvarnog posla i nije rasla produktivnost.
Drugo je pitanje što sa svim tim nezaposlenima.
A što je s umirovljenicima?
- Pa ni danas penzije nisu sigurne, tko kaže da jesu. Neka sljedeće godine BDP padne tri posto, a mislim da će biti toliki pad, odakle novac za penzije?
Danas ljudi još uvijek imaju više nego što će imati sutra.
Kako tumačite ovaj posljednji istup guvernera Rohatinskog, kad je upozorio na rast vanjskog duga?
- Željko Rohatinski pokušava pomoći Vladi da ozbiljno razmisli o problemima u kojima se nalazimo. Upozorava ih da politička nadmudrivanja mogu biti vrlo opasna za Hrvatsku i da više ne možemo izdržati ovakav udar kao ove godine. Daljnji pad BDP-a znači povećanje socijalnih tenzija.
Našem proračunu više ne treba štednja, nego kirurgija. Sva državna poduzeća treba vezati uz rezultat. Ovo linearno smanjivanje plaća i rezanje kava u Saboru podsjećaju me na najbolje dane samoupravnog socijalizma, kad se raspravljalo vozi li generalni direktor auto ili ide tramvajem.
Mogućnosti ekonomske politike su drugačije dok gospodarstvo raste nego kad pada. A ja ne vidim na osnovi čega će BDP u 2010. godini porasti.
Zaštitna kamata
U reformi predlažete i uvođenje zaštitne kamate kroz koju biste smanjili porez na dobit. Kako to funkcionira?
- Zaštitna kamata štitila je kapital tvrtke od inflacije. Kad je koalicija došla na vlast 2000. godine, ukinula je tu kamatu. Kao što radnik mora imati reprodukciju, mora se reproducirati i kapital. Ta zaštitna kamata iznad stope inflacije privukla bi u Hrvatsku strane investitore.
Evo primjera: ako je prihod 100, a rashod 80, dobit je 20 i to bi trebala biti porezna osnovica. No, ako je vlastiti kapital 50, i ako je zaštitna kamata 10 posto, tih 5 jedinica se pribraja kapitalu, a za toliko se smanjuje porezna osnovica, koja je u tom slučaju 15.