NESUĐENI DONATOR

'Izumio sam skupi softver za radiologiju i htio sam ga darovati Rijeci ili Zagrebu. Nisu ga htjeli. Dao sam ga Republici Srpskoj'

    AUTOR:
    • Sandra Bolanča

  • OBJAVLJENO:
  • 20.02.2010. u 12:00

Tea Cimaš/CROPIX

Bogati izumitelj medicinske opreme vrijedne 250 tisuća američkih dolara, koju kupuje američka vojska, priča kako su ga ‘otpilili’ u Hrvatskoj

Josip Čermin ima 42 godine, nezavršen fakultet, proizvod kojim je u posljednjih deset godina “pomeo” američko tržište, medalju Ellis Island za humanitarne zasluge, nekoliko milijuna dolara na bankovnom računu i jednu neostvarenu želju - da svoj “izum”, informatički radiološki program, donira Hrvatskoj .

Naime, 2001. godine Čermin je na Floridi kreirao softver Onyxrad - program za digitalno snimanje u radiologiji - koji su otkupile stotine tisuća radioloških poliklinika diljem Sjedinjenih Država i američka vojska. No, kada je opremu vrijednu 250 tisuća dolara prije pet godina htio donirati Gradu Rijeci, odnosno riječkoj bolnici, nitko od njih, tvrdi Josip Čermin, nije bio zainteresiran.

U međuvremenu je softver usavršen, “rodio se” još bolji Opalrad koji je samo u prošloj godini u Americi prodan za 30 milijuna dolara. Čermin je, kaže, opet ponudio donaciju - ovaj put bolnici Sestara milosrdnica u zagrebačkoj Vinogradskoj, no, tvrdi, ni oni ga nisu kontaktirali. Velik je interes, u međuvremenu, iskazao tim radiologa iz Banje Luke i vrijedna je oprema završila u Republici Srpskoj.

Izumiteljsko putovanje

Tko je uopće Josip Čermin i koji je životni put prešao dok nije postao bogati izumitelj softvera? Do četvrtog je osnovne išao u talijansku školu u Puli, a onda se obitelj preselila u Nigeriju. Privatnu srednju školu završio je u švicarskom St. Gallenu, a studirao je u Americi. Upisao je ekonomiju na Jacksonville Universityju; tulumareći po gradu, dogurao je do treće godine i - zasitio se. Uz to je potrošio sav novac za faks, negdje usput se zaljubio i priskrbio si naziv vječnog studenta, otkriva taj hrvatski biznismen s američkom adresom kojeg smo ulovili za kratkog posjeta Rijeci.

- Kad je stari saznao da sam napustio faks, već sam imao kuću, auto i skoro prvi milijun - smije se Joe, kako ga inače zovu. S nepune 22 godine kupovao je komponente kompjutora, prodavao gotov proizvod i dogurao do godišnjeg prometa od 17 milijuna dolara. Biznis se, međutim, polako gasio kad su se PC-jevi “pojavili i na kiosku”. Otvorio je novu tvrtku i 2001. godine s izraelskim Orexom ponudio tržištu nešto što nitko dotad nije imao - program za digitalno snimanje u radiologiji.

- Kreirali smo softver za aparate kao što su magnetska rezonancija, CT, mamografija, rengen... Spomenuta izraelska tvrtka već je izrađivala hardver, dakle, aparaturu, zupčanike, motore, ali ni s jednim softverom nisu mogli izići na tržište. Onyxrad je bio pun pogodak - kaže Josip.



- Prethodni klasični način rada izgledao je ovako: napravite čovjeku CT glave ili slomljenog lakta. Radiološki tehničar razvije 60-ak crno-bijelih snimki; radiolog postavlja dijagnozu. Međutim, on tu starinsku snimku ne može ni okretati, ni povećati, ni približiti... Snimka mu čak može biti i neupotrebljiva, to se svakom radiologu dogodilo milijun puta. Pacijent se opet mora slikati, gubi vrijeme, ponovno se zrači. Novu snimku osobno nosi liječniku specijalistu na drugi odjel bolnice ili na drugi kraj grada. Raznosi okolo kao mačka mlade. To sve traje. Uz to, ništa nije arhivirano jer stari način nema takve tehničke mogućnosti. Čovjeka ste ozračili, a informacija je nepovratno izgubljena - objašnjava Josip.

Dodaje da bi se u ovom slučaju mogla povući analogija kao između klasičnog fotoaparata i digitalnog.

Program za Irak

- Digitalni program arhivira tisuće radioloških snimki. Radiolog može dati precizniju dijagnozu jer dobivenom slikom može manipulirati. Može vidjeti točkicu tumora koju nužno ne bi vidio na starinskim snimkama. Onda lupne tipku i stotine snimki sa svojom dijagnozom pošalje liječniku specijalistu - ginekologu, kirurgu... - a ovaj sve podatke dobije za dva sata. Prije su tu tehnologiju imale isključivo velike američke bolnice. Mali igrači ne, bilo im je preskupo - pojašnjava Josip koji je tu “dignuo” milijune.

Onyxrad je prošao stroge kontrole prije nego što je dobio FDA certifikat da se može prodavati u Sjedinjenim Državama. Ubrzo se pokazao revolucionarnim proizvodom jer je postao dostupan stotinama tisuća malih poliklinika. Među prvim kupcima bila je američka vojska koja je program odmah počela primjenjivati na ranjenim vojnicima u Iraku.

Propala tatina misija

- Sredinom 2005. godine nazvao sam starog u Rijeku i rekao mu da ode u Gradsko poglavarstvo da im kaže da njegov sin želi Rijeci donirati digitaliziranu radiološku opremu vrijednu oko 250 tisuća dolara. Gradonačelnik je bio na putu, stari je kratko razgovarao s gospođom u Uredu za zdravstvo, a glavna tema bila je ‘tko će platiti carinu’. Nisu bili posebno zainteresirani, ostavio je kontakt podatke, no nitko se nije javio. Onda sam mu rekao da ode drito u riječku bolnicu. Razgovarao je s ravnateljem Hermanom Hallerom. “Javit ćemo vam se”, glasio je odgovor. Ni iz bolnice se nitko nije javio - opisuje Čermin mlađi.

Iste je godine, kaže, u prosincu sudjelovao na svjetskom kongresu radiologa u Chicagu, gdje je pred 70 tisuća medicinskih stručnjaka predstavio svoj proizvod.

- Prišla mi je grupa mladih liječnika iz Banje Luke. Rekli su: ‘Nemamo puno para, što moramo napraviti da dobijemo taj program?’ Kad sam vidio taj entuzijazam, rekao sam im: ‘Dečki, imate kompletnu opremu’. Mislili su da sam pijan - izjavio je Josip.

Spomenuti digitalni program, kaže, nastavili su razvijati pa je potkraj 2005. nastao Opalrad.



- Onyxrad je bio odličan, ali su materijali između radiologa i drugog specijalista putovali nekoliko sati ‘mailom’. U Opalradu se sve vidi direktno i uživo. Naprimjer, žena snima grudi, a radiolog preko Opalrada zatraži mišljenje kolege na drugom kraju svijeta. Istovremeno sve gleda i ginekolog. Ta brzina slanja slike preko interneta bila je dostupna samo velikim bolnicama koje nisu pokrivale ni tri posto američkog tržišta, a u svijetu i manje - objašnjava Josip. Opalrad je, dakako, dočekan velikim ovacijama. Među prvim je kupcima, uz radiološke poliklinike, opet bila američka vojska, a Čerminova je tvrtka prošle godine ostvarila 30 milijuna dolara prometa.

Imao dva zrakoplova

- Na kongresu u Chicagu naletjeh na dr. Miljenka Marottija, tadašnjeg šefa radiologije u bolnici u Vinogradskoj. Rekao sam mu da želim program i opremu donirati bolnici. ‘Javit ću se’, uzvratio je, ‘nakon povratka u Zagreb’. Dao sam mu vizitku, no nitko me nikad nije nazvao - opisao je Josip iskustvo slično onome koje je imao s riječkom bolnicom.

Neće, kaže, biti nimalo pretenciozno da ga predstavimo kao milijunaša. Njegova tvrtka Viztek, danas dioničko društvo, ima 85 zaposlenih s prosječnom plaćom od 420 tisuća kuna godišnje. Za potrebe posla imao je dva privatna zrakoplova, limuzinu i vozača, dvije vile na Floridi i u Sjevernoj Karolini te jednog Bentleyja u garaži, onako za gušt. Unatoč recesiji koja je gromoglasno pogodila američko tržište, posao im, kaže, dobro ide, a sljedeća dva velika koraka su tržišta Južne Afrike i Rusije.

- Zašto u Hrvatskoj nikoga ne zanima donacija skupe medicinske opreme zanimljivo je pitanje. Ako se netko javi preko ovog članka, bit će mi drago. Već radimo na novom programu direktne radiologije - poručio je programer.

Pročelnica Ureda za zdravstvo grada Rijeke Ankica Perhat kaže da se ne sjeća spomenutog slučaja.

- Pismenog traga nema, naime, potencijalne donatore uputimo da pošalju dopis i nama i Ministarstvu zdravstva. Ono mora odobriti donaciju. Lako je moguće da sam gospodinu to napomenula. Žao nam je ako je došlo do kratkog spoja - rekla je A. Perhat.

Birokratska posla

U KBC-u u Rijeci pitali smo za ovaj slučaj šefa radiologije Damira Miletića.

- Nisam sudjelovao u spomenutom razgovoru, ne znam detalje posjeta gospodina Čermina. Kronično nam nedostaje novca, nitko pametan ne bi odbio takvu donaciju... Mi smo, evo, nedavno uspjeli kupiti dva digitalna uređaja. Koliko su stajala? Ne znam, išlo je preko Ministarstva... Ako nam je čovjek to nudio, velika je šteta što stvar nije realizirana. Da je njegova ponuda došla do mene, poljubio bih ga u čelo - poručio je profesor Miletić.

Dr. Miljenko Marotti s radiologije u bolnici Sestara milosrdnica u Vinogradskoj zadnji put je, kaže, na simpoziju radiologa u Chicagu bio prije nekoliko godina kao predstojnik Zavoda.

- U gigantskoj sali slučajno sam sreo Čermina! Razgovarali smo kratko o problemima informatike u radiologiji. To nije bio dogovoreni sastanak nego neformalni razgovor. Čermin je bio sav oduševljen, on svoj program želi donirati Hrvatskoj... Sve je to lijepo, no te odluke nisu u mojoj ingerenciji. Uputio sam ga da se pismenom ponudom obrati Upravi bolnice. Njegova službena ponuda, međutim, nikad nije stigla. Zašto se nije javio? Inače, radilo se o softveru, mi smo to riješili. U Vinogradskoj privremeno koristimo program neke druge tvrtke, sad je kod nas na probi - rekao je dr. Marotti.

Valjalo je provjeriti kako se s vrijednom donacijom snalaze u Republici Srpskoj. Šef radiologije Kliničkog centra u Banjoj Luci, dr. Saša Vujnović, sa zadovoljstvom se prisjetio poslovnog puta na kojem je, kako kaže, odlično pazario.

Instalacija preko interneta

- U Chicagu natucnem čovjeku do sebe da sam na simpoziju u Beču vidio sjajno informatičko rješenje za radiologe jedne izraelske kompanije. On se nasmijao: ‘Mora biti sjajno kad sam ga ja kreirao. Čermin, drago mi je’. Zamislite koja je to vjerojatnost da naletim na tvorca programa! Što moramo napraviti da dobijemo tu vraški dobru stvar?, pitam ga. Kaže: ‘Evo, ja vam je poklanjam’. ‘Izvini, jesi pijan?’, spontano sam reagirao.



Prazno obećanje, pomislio je u tom trenutku Vujnović.

- No, početkom siječnja 2006. nazove nas tvrtka iz Izraela: ‘Rekao je Čermin da vam doniramo opremu. Recite adresu’. Ubrzo stigoše dva uređaja, a softver Onyxrad poslao je iz Amerike. Uređaji stoje sto tisuća dolara, nešto više stajao je sam softver, dakle u tom je trenutku donacija vrijedila više od 200 tisuća dolara. Nitko fizički nije dolazio u Banju Luku, program su instalirali preko interneta, a tako nam ga i održavaju - tvrdi 45-godišnji radiolog.

Ljudi sumnjaju u poklone

Dvije godine kasnije opet su se, kaže, vidjeli na čikaškom kongresu.

- Tada nam je donirao server za arhiviranje podataka i svoj novi uradak Opalrad, što je dodatnih 50-ak tisuća dolara. I Opalrad su putem interneta instalirali besplatno - potvrđuje Vujnović. Nova oprema strahovito im je, kaže, olakšala i ubrzala posao.

- Ovo nije mala radiologija, u pitanju je ozbiljan pogon sa sto djelatnika. Obavimo više od 60 tisuća pregleda godišnje. Osim što smo do savršenstva doveli arhiviranje i distribuciju slika, Čerminov softver uredio je administraciju. Ja mogu točno vidjeti kako mi radi tehničarka Ranka, kako Dijana, kako Pero, koliko kome treba da obavi posao, koliko pacijent čeka. Program vodi i dragocjenu statistiku, koliko je bilo prijeloma, koliko tumora... Kad nas obiđu trgovački putnici konkurentskih proizvođača medicinske opreme, kažu: ‘Nemamo što nuditi’ - zadovoljan je Vujnović.

Carina na uređaje u iznosu od 10 posto nije im, kaže, bila smetnja. Uprava Klinike s oduševljenjem je odobrila cijelu priču.

- Čermina doživljavamo kao dobrotvora. E sad, zašto je njegova ponuda naišla na mlaki prijem u Hrvatskoj? Informatika radiologije složena je stvar, a kod nas vlada nepovjerenje prema nečem novom, to je prvi razlog. Drugo, upuštate se u velik projekt, on ne smije zakazati. Treće, medicina je konzervativna, strukture koje donose odluke nisu vične novim vjetrovima. I, četvrto, ljudi na ovim prostorima uvijek više vole kupovati nego da im se poklanja, a vi sami zaključite zašto. U svakom slučaju, prvi informatički radiološki sustav na području bivše Jugoslavije stigao je u Banju Luku. Sramota da imamo bolje opremljenu radiologiju od jednog Zagreba ili Beograda, slobodno to napišite - zaključio je Vujnović.

Izdvajamo