ZAGREB - James Foley je ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu malo dulje od godinu i po dana, ujedno i jako dobar poznavatelj međunarodnih odnosa. Tijekom svoje bogate diplomatske karijere službovao je, među ostalim, na Filipinima i Haitiju, u Alžiru, u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Zamolil smo ga da nam prokomentira najvažnija svjetska i regionalna pitanja, kao i neke aktualne hrvatske teme.
Gospodine ambasadore, upravo je u tijeku operacija Zora Odiseje u Libiji. Kako Sjedinjene Američke Države gledaju na zbivanja u toj zemlji i imate li neku procjenu kako će operacija završiti?
- Pitate me da predvidim budućnost, a to nije lako. Naime, u ovom trenutku gotovo nitko ne zna što će se dogoditi u bilo kakvim okolnostima. Mislim da se Libijci sada nalaze u situaciji da imaju nadu u bolju budućnost. A prije samo tjedan dana bili su na rubu katastrofe.
Gadafi je tada obznanio, vrlo jasno, da kani ići od vrata do vrata, od kuće do kuće u svim gradovima koji su bili pod kontrolom pobunjenika, i ubijati ljude.
Dakle, prijetio je krvoprolićem nad civilima i zato je Vijeće sigurnosti reagiralo rezolucijom, a nakon toga su SAD i naši najbliži saveznici pokrenuli operciju provedbe rezolucije, i to, hvala Bogu, dovoljno brzo kako bismo ostvarili uvjete za uspostavu zone zabrane letenja. I jasno, zaštitili civile koji su se našli na udaru Gadafijevih snaga.
Dakle, Libija je danas u boljem položaju nego prije tjedan dana. Gadafijevo je zrakoplovstvo prizemljeno, protuzračna obrana uništena, a koalicija je osigurala slobodu kretanja nebom. Mislim da je do sada postignut značajan progres. Smatramo da već sada određena količina humanitarne pomoći dolazi do onih koji su pod opsadom. I mislim da u nekoj bližoj budućnosti Gadafi više neće vladati Libijom te da je izgubio i ono malo legitimiteta što ga je mogao imati u te 42 godine.
No, kada dođe taj trenutak, to će predstavljati novi veliki zadatak za međunarodnu zajednicu - da pruži potrebnu pomoć Libijcima kako bi se oporavili od brutalnosti kojoj su bili izloženi te kako bi izgradili državne strukture koje do sada nisu imali. Na neki način teži posao za međunarodnu zajednicu tek je pred nama. Dakle, Gadafi je još tamo, on je i dalje velika prijetnja, ali pred Libijcima je bolja budućnost.
Točka vrenja
Gotovo cijeli je arapski svijet u previranju. Što se može očekivati kao rezultat ovih pokreta, hoće li se u još nekoj od zemalja ponoviti libijski scenarij?
- Svaka je arapska zemlja slučaj za sebe, svaka ima svoju povijest i svoje posebnosti, iskustva i institucije. No, rekao bih da je proteklih 25 do 30 godina u svijetu obilježeno revolucijama koje su bile usmjerene na uvođenje i jačanje demokracije u Europi nakon propasti komunizma. Arapski je svijet ostao nekako izoliran od tih gibanja, ali bilo je sasvim jasno da će se u nekom trenutku i ovdje pokrenuti ti procesi. Jer, ljudi su živjeli pod represijom.
I bilo je sasvim jasno da će žeđ tih ljudi za slobodom i vladama koje skrbe za njih u jednom trenutku pokrenuti slične procese. I budući da su tako dugo čekali, kad je cijela situacija došla do točke vrenja, sve je uzavrelo na tako dramatičan način.
To je, dakle, povijesni pokret koji je pokrenut željom za slobodom. Istodobno je to i moćna poruka ekstremistima koji su se pojavili na ovom prostoru u proteklih deset godina ili više. I predstavlja izuzetnu priliku za ovaj dio svijeta da se priključi svijetu sloboda i demokracije.
I jasno, kao i u slučaju Libije, pred međunarodnom će zajednicom biti velik zadatak da pomogne tim ljudima kako bi uspostavili institucije vlasti i ekonomije koje će moći zadovoljiti potrebe rastućeg stanovništva. Kad je, pak, riječ o pojednim zemljama, mislim da je u interesu svake od država u regiji da konstruktivno odgovori na zahtjeve svog stanovništva. To jasno uključuje i provedbu političkih reformi.
Reforme u BiH
I u bližoj, Hrvatskoj susjednoj regiji, svjedoci smo nekoliko osjetljivih situacija. Posebno kad je riječ o BiH, gdje se konačno formira vlast nakon izbora održanih još prošle godine. No, u novoformiranim vlastima ne sudjeluju dvije najveće hrvatske stranke.
- Situacija u BiH je vrlo teška i vrlo komplicirana. Sjedinjene su Države cijelo vrijeme snažno podržavale sve napore koji su se poduzimali u proteklih pet mjeseci od izbora u BiH da bi se postigao dogovor svih uključenih stranaka kako bi sudjelovale u formiranju ustavnih institucija, posebno u Federaciji BiH.
Posebno posljednju inicijativu visokog predstavnika međunarodne zajednice da se postigne kompromis među svim strankama. Na kraju svi ti napori nisu bili uspješni. No, jednako je tako važno da se vlada formira, da počne funkcionirati - i na razini Federacije, ali i na razini države BiH. SAD i EU su pozdravili rezultate izbora, ali su jednako tako izrazili žaljenje što su se dvije najveće hrvatske stranke odlučile isključiti iz formiranja vlasti.
No, oni su odlučili prijeći u opoziciju i mi se nadamo da će biti konstruktivna opozicija kao i drugdje u svijetu. Unatoč njihovu razočaranju, nadamo se da će oni ipak dati pozitvan doprinos prijeko potrebnim reformama u BiH kako bi ta zemlja krenula putem prema euroatlantskim integracijama.
Putin u regiji
Nije li riječ o situaciji koja nije u duhu Daytona? Naime, hrvatske predstavnike u vlasti ne biraju stranke koje su dobile većinu glasova Hrvata u BiH, nego stranka koja je osvojila većinu bošnjačkih glasova?
- Kao američki ambasador u Hrvatskoj, malo oklijevam tumačiti stanje u Bosni i Hercegovini, koja ima vrlo kompleksan sustav institucija.
Mi smo potpisnici Daytonskog sporazuma, njegovi sponzori, i zato smo vrlo osjetljivi na njegovu provedbu. I, kao što sam već rekao, rezultat posljednjih dogovora nije idealan. Željeli smo da vodeće hrvatske stranke u BiH sudjeluju u vlasti. No, one su same sebe isključile, bili su pregovori i u takvim je slučajevim nužno postići kompromis, a pregovaračke strane i nisu bile tako udaljene.
No, nitko ne kaže da neće biti i nekih budućih pregovora i nekih budućih prilika za njih da se uključe u vlast. I mi i naši partneri i prijatelji u Zagrebu smatramo da bi bilo dobro da te stranke sudjeluju u vlasti, ali jednako tako i da je važno da BiH funkcionira bolje, a za to su potrebne institucionalne reforme.
Hrvati u BiH su najmanji od tri konstitucionalna naroda i stoga mi smatramo da će upravo oni imati najviše koristi od približavanja BiH euroatlantskim integracijama. Mislimo da bi upravo zbog toga oni trebali biti najgorljivi zagovornici institucionalnih reformi.
Kad govorimo o reformama, mislite li na reformu Daytonskog sporazuma ili institucija u BiH?
- Reformu institucija BiH. Naime, mislim da se više nitko ne želi vraćati na Dayton, nego da je potrebno provesti reformu institucija.
Napokon su počeli i pregovori između Kosova i Srbije. Mislite li da bi oni mogli u konačnici dovesti do uređenja odnosa tih dviju država?
- Ne bih želio predviđati rezultat tih pregovora, no svi se nadamo da će se dvije strane angažirati i suočiti s nizom problema koje ih odvajaju. Mi snažno vjerujemo da je budućnost Srbije u Europi i da je to u interesu Europe, regije i Hrvatske, koja je to prepoznala. I svi trebamo podržati pozitivne trendove u Srbiji koji bi trebali omogućiti da ta zemlja ispuni te ciljeve.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA