Igor Pamić (r. 1969) bio je solidan golgeter. U svakom klubu u kojem je igrao, od Pazinke i Istre, preko Dinama i Osijeka, do francuskog Sochauxa, njemačke Hanse Rostock i austrijskog Grazera AK, davao je, u prosjeku, gol svake tri utakmice.
Prije nego što je 2007. preuzeo trenersku klupu dotad kroničnog trećeligaša NK Karlovca, trenirao je NK Istru i prije toga zavičajni NK Žminj.
Karlovac je u samo dvije sezone uveo u prvu ligu, gdje je trenutačno pri vrhu ljestvice. Uspjeh kluba probudio je prilično uspavan grad, pa na utkamice dolazi i pet tisuća ljudi, što je za tamošnji, suzdržan i ćudljiv mentalitet, pravo čudo.
S koliko novca raspolaže klub ovdje u Karlovcu?
- Imamo najmanji budžet u ligi, pet milijuna kuna. Ali, znate što, to nije važno, nije sada, i eto, kažem vam, dobit ćemo do kraja, prije zimske stanke, sve četiri utakmice, i Istru, i Dinamo, i Međimurje i Croatiju iz Sesveta!
Vrlo ste samovjereni. Koji budžet bi vam, primjerice, bio dovoljan da jamčite da ćete, uz vaše uvjete rada, s bilo kojim hrvatskim klubom u razdoblju od tri sezone barem jednom biti drugi u prvenstvu i barem jednom ući u Ligu Uefe?
- Budžet cijelog kluba u iznosu od 25 milijuna kuna bio bi dovoljan, od toga 15 milijuna kuna za igrače. Dvije sezone za popunu, selekciju, i onda uspjeh u sljedeće tri godine. Uz malo sreće, s takvom bih ekipom mogao osvojiti prvenstvo i ući u Ligu prvaka. Naime, ako izvučeš u posljednjem pretkolu Arsenal, jasno je da ispadaš, ali ako izvučeš Debrecen... U prijelaznom roku ili nađeš igrače u sredini u kojoj si se obreo ili pak vodiš sa sobom svoje igrače. Ja uvijek najprije računam na svoje igrače, koje dovedem, i onda ostale u timu usklađujem prema njima. Svi moji igrači trče zato što sam uvijek birao takve koji prije svega mogu trčati. Daju sve od sebe, ali zašto i ne bi kad su za taj posao dobro plaćeni. Ako još imaš kojeg igrača s vicem u momčadi, to je gotovo maksimum maksimuma. Ali vica ima sve manje, u svakoj je momčadi po osam industrijalaca.
U našoj ligi standardni igrači mjesečno zarađuju od 10 do 15 tisuća kuna.
- Da, upravo toliko, oni rade za taj novac, koji zapravo nije malen u usporedbi s onim koje obično zarađuju navijači njihova kluba, i dužni su za njega krvavo raditi.
Dakle, i Dinamo i Hajduk bi s obzirom na novac kojim raspolažu trebali imati mnogo bolje ekipe?
- Da, svakako. Nekad nije dovoljno dovesti igrača i pustiti ga da igra. Ne čini se logičnim da klub koji raspolaže sa sto milijuna kuna ne može dobiti nikog u Europi. A imamo talent, a novac nije problem, problem je dakle znanje, selekcija, procjena, vizija. Ove godine u Ligi prvaka igraju klubovi poput mađarskog Debrecena i ciparskog Apolea, zašto ne bi mogao i koji hrvatski.
Što mislite o domaćoj Ligi 16?
- Znam da se mnogi sa mnom neće složiti, ali mislim o njoj sve najbolje. Ili neka Dinamo i Hajduk onda igraju Ligu 2, jednom u Splitu, drugi put u Zagrebu, a treći u Rijeci, imaju i tamo navijača. Jer, dosta glupo zvuči kad čuješ da nisu prošli, recimo, Anderlecht zato što smo morali igrati u nekakvim Vinkovcima, Karlovcima. To je glupost. Nadalje, koja je razlika između Koprivnice i Karlovca? Zašto bi jedan grad trebao, a drugi ne bi trebao imati prvoligaša?
Je li nogomet danas svojevrsna premoć trke nad lucidnošću...
- Nogomet je izmišljen prije stotinjak godina i mi tu igru do danas izgrađujemo, razvijamo. Danas igrač definitivno mora brzo trčati, ali samo ako pritom brzo i misli, može postati strašan igrač. Messi bi igrao i prije četrdeset godina, ali ne znam bi li, primjerice, Pele danas mogao igrati. Što ne znači da možda ne bi bio još bolji jer, može se i puno trčati, a bezglavo, bez rezultata.
Tko su najvažniji treneri u vašem životu?
- Ivan Bezjak, koji je u meni probudio svijest da se mogu baviti nogometom. Drugi je Srećko Jurčić, koji me je uzeo u Kopar iz četvrte lige. Zatim Miroslav Ćiro Blažević, nevjerojatan motivator, ali i znalac.
Biste li prihvatili klupu Dinama i Hajduka?
- Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, svi uvijek hoćemo više, i bilo bi bahato reći da je ne bih prihvatio. Ali, primjerice, lani sam, ušavši s Karlovcem u 1. ligu, bio jedini kandidat za trenera Rijeke, pa sam odbio.
Sinu sam rekao da ore na njivi ako neće trenirati
• Kako ste pomirili ulogu oca i trenera? Alen je veznjak u Rijeci, a Zvonko je s vama, u Karlovcu.
- Moj stariji sin Alen samo mi je jednom rekao da mu se ne ide na trening. Odgovorio sam mu: ‘Nema problema’, pozvao njegova djeda: ‘Evo ti ga pa ga vodi na njivu, neka vozi traktor do 11 sati navečer’. Više nikad nije rekao da mu se ne ide na trening.
• Obojica su talentirani, no jesu li potencijal za velike igrače?
- Jesu, svakako. Za Alena kažu da je igrač duela, ali on nije samo fizički nadmoćan, on je i znalac. Zvonko je isto rođeni nogometaš. Čini vam se da vrlo brzo trči, ali on je zapravo brz s loptom i brzo misli.
Možemo pobijediti Englesku ali ne uvijek
• Što mislite o Slavenu Biliću?
- Slaven Bilić je imao težak zadatak kad je preuzeo mandat. Morao je napraviti posve novu selekciju, stvorio je neke nove dečke na kojima se danas živi. Pohvalio bih igru naše reprezentacije. Uz talent koji imamo, pokušavamo igrati ali nemamo dovoljno širok izbor igrača da bismo mogli parirati najvećima. I apsolutno je nemoguće očekivati da ćemo se plasirati na svako veliko natjecanje. Pa zar smo toliko nerealni da se uspoređujemo s Englezima? Mi, doduše, možemo pobijediti Englesku, ali ne se s njima i trajno nositi. Naposljetku, čim izostane nekoliko najboljih igrača, naša momčad jako pada. Pa ne možemo mi zamijeniti Eduarda ili Luku Modrića!
• Veseli li vas Ćirin uspjeh s Bosnom i Hercegovinom?
- Naravno. Ćiro je, da skratim: Bog!