Odsjednete li ovoga ljeta u nekom od porečkih hotela, vjerojatno ćete pojesti rajčice koje su proizveli učenici i profesori Srednje škole Matije Antuna Reljkovića iz Slavonskog Broda. U toj školi bave se, naime, hidroponskim uzgojem rajčica u plasteniku iz vlastitih presadnica koje su uzgojili u klimakomori.
- Cijeli je sustav automatiziran i njime se može upravljati mobitelom. Možete, recimo, provjeriti temperaturu, otvoriti ili zatvoriti plastenik. Mi ovdje imamo oko 800 biljaka koje ne rastu iz zemlje, nego iz staklene vune. S hidroponskim uzgojem biljkama osiguravate propisanu količinu hranjivih tvari, a kao rezultat dobivate ukusnu rajčicu idealne veličine - objašnjava nam ravnatelj slavonskobrodske škole Vlado Prskalo vodeći nas kroz plastenik u kojem vrijedni učenici mjesečno uberu između 600 i 700 kilograma rajčica.
Dio odmah na licu mjesta prodaju Brođanima, a ostatak odlazi poznatim kupcima u restorane i hotele, sve do Istre.
Prava dalmatinska lavanda
U ovakvom prostoru rajčice zriju cijelu godinu, a prinos je sedam do osam puta veći nego na polju. Ako ovakav plastenik imate kod kuće, mjesečno uz malo truda možete zaraditi još jednu plaću, šest do sedam tisuća kuna. Mi to želimo pokazati našim učenicima. Dati im taj tehnološki pomak. Ne možete od Slavonca tražiti da napravi kompjuter. Njemu je zemlja stoljećima u genima. A uloga je škole napraviti tu malu razvojnu polugu, stvoriti klimu da se djeca ne srame posla na zemlji - objašnjava svoju životnu filozofiju 55-godišnji Prskalo.
Ponedjeljak je 2. kolovoza, u 9 sati ujutro temperatura doseže već 30 stupnjeva, a u vrtu oko škole iznimno je živo. Mladići okopavaju ružičnjak (školski cvijetnjak Turistička zajednica lani je progasila najljepšim vrtom u državi, pa je ušao i u turističku ponudu Grada), djevojke beru lavandu. Poslije će ju sušiti, stavljati u vrećice i prodavati.
Pomirišite, miriši kao prava dalmatinska - govori naš domaćin. Carstvo koje je stvorio oko škole njegov je život. To se vidi iz svakog njegovog pokreta, pogleda i načina na koji priča o školskom imanju koje se proteže na 80-ak hektara, a na kojem škola osim cvijeća (imaju oko šest tisuća različitih vrsta cvjetova) i rajčica uzgaja maline, kupine, jagode, jabuke, kruške, kupus, krumpir, luk, a od velikih žitarica pšenicu, uljanu repicu, suncokret, šećernu repu, zob i soju. Sve prirodno uzgojeno. Imaju i malu ergelu lipicanaca te arboretum s rijetkim vrstama drveća.
- Otkud ste rodom? - pita.
- U mojoj familiji nema Slavonaca - skrušeno priznajem. Ne komentira, no iz očiju mu čitam: - Ako nisam Slavonka, teško mogu razumjeti Slavonce.
- Kad idete na godišnji? - uzvraćam pitanjem.
Sliježe ramenima. Otići će, kaže, početkom rujna, kada organizira nastavu, na par dana u okolicu Zadra jer obožava plivati. Za dugi godišnji nema vremena. Ovakva škola pogon je koji traži cjelodnevni angažman.
A nije sve uvijek bilo tako. Kada je profesor fizike Vlado Prskalo prije 20 godina prvi put izabran za ravnatelja, škola Antuna Matije Reljkovića bila je u iznimno lošem stanju, a školske su klupe popunjavali tek u jesenskom upisnom roku.
Danas sva mjesta popune već na ljeto, u prvom upisnom roku. Škola ima 980 učenika. Upis planiraju u dogovoru sa županijskim Zavodom za zapošljavanje i Gospodarskom komorom. Rade se projekcije zanimanja koja će u Slavoniji biti najtraženija za četiri do deset godina, kada njihovi učenici završe srednju školu ili kasnije fakultet, i u skladu s tim planira broj mjesta za upis u svakom od 12 usmjerenja. Najviše je djece koja dolaze s obiteljskih gospodarstava.
- Kada sam preuzeo školu, nikako se nisam mogao pomiriti s tim da su uvjeti koje sam zatekao vrhunac koji možemo pružiti učenicima. A onda sam preko osobnih poznanstava saznao da u Nizozemskoj, u Den Haagu, postoji udruga Netherlands Menagement Cooperation Programme (NMCP) koja daje savjete gospodarstvenicima iz cijeloga svijeta o tome kako razviti proizvodnju. Čine ju njihovi umirovljeni dužnosnici ministarstava, sveučilišni profesori i razni drugi stručnjaci. Otišao sam u Haag 1998., izložio sam im situaciju i tražio pomoć. Ispočetka mi nisu vjerovali. U to vrijeme u školi smo imali čučavce! No, ipak su odlučili poslati nam gospodina Erika Teelena da snimi situaciju i zajedno s nama dogovori što bismo mogli učiniti da promijenimo školu - priča Prskalo.
Donacija EU od 770.000 eura
Teelen, bivši djelatnik nizozemskog ministarstva vanjskih poslova i stručnjak za obrazovanje o kojem Prskalo priča s puno poštovanja (on je, kaže, čovjek koji je proputovao cijeli svijet i govori šest stranih jezika) u Slavonski Brod stigao je u jesen iste godine. Nakon toga Teelen je u Brod dolazio još punih pet godina, dva puta godišnje. Odmah su napravili plan.
Prvo treba sagraditi novu školsku zgradu, opremiti ju najsuvremenijom tehnologijom i educirati nastavnike za korištenje takve tehnologije jer ono što su oni učili na fakultetu već je zastarjelo. Treća je faza gradnja Centra za bitehnološka istraživanja.
Zahvaljući NMCP-u prošao sam niz edukacija, upoznao sam nizozemski školski sustav od vrtića do fakulteta i spoznao: kad učenici u našem obrazovnom sustavu dođu do kraja ne mogu se zaposliti jer nemaju praktičkih znanja. Tako bacamo vreću novca unazad. A tko će sutra zarađivati za nas i naše mirovine ako ih ne naučimo cijeli know-how proces - kako nešto proizvesti kvalitetno i jeftino i to dobro prodati? Svi strani savjetnici koji su bili u Brodu rekli su da u Hrvatskoj imamo bolje uvjete, bolju klimu, bolju vodu nego, primjerice, u Nizozemskoj ili Njemačkoj, ali ne znamo raditi - govori Prskalo.
Njegova je misija velikim dijelom završena. Škola je dobila novu zgradu pa sad imaju oko 5000 četvornih metara kvalitetnog školskog prostora. Preko CARDS projekata 2004. EU im je je donirala 770.000 eura za opremanje laboratorija za mikropropagaciju i kloniranje biljaka te veterinarski laboratorij u kojem možete napraviti pretragu krvi, urina i sperme vašeg ljubimca.
Trenutačno čekaju rezultate natječaja za IPA projekt putem kojeg bi EU slavonskobrodskoj školi trebala uplatiti milijun eura za izgradnju regionalnog centra za razvoj bitehnologije u kojem “in vitro” namjeravaju klonirati ukrasno bilje. Sadnicama koje bi razvili u školskim laboratorijima planiraju pokriti tržište cijelog panonskog bazena, od Karlovca do Iloka.
Čekamo i rješenje Ministarstva poljoprivrede o zemljištu površine oko 30 hektara na kojem sada sadimo žitarice, a na kojem želimo otvoriti stočarsku farmu kako bi naši učenici naučili proizvodnju sira i mlijeka. Agencija za upravljanje državnom imovinom prvotno nas je tražila da im to zemljište platimo četiri kune po kvadratu, dakle oko 1.2 milijuna kuna. Mi taj im novac nemamo. Osim toga, nema ni smisla da država naplaćuje zemlju državnoj školi, pa smo poslali zahtjev Ministarstvu da nam zemlju daju u najam ili da nađu neko drugo rješenje - kazuje Prskalo.
Jeftini obroci i izleti
Većinu proizvoda koje učenici sami proizvedu i oberu škola prodaje poznatim kupcima. Riječ je uglavnom o velikim trgovačkim lancima, uključujući i Agrokor. Mrežu kupaca stvarali su više od deset godina. Od ostataka nasada proizvode ukusne džemove i pekmeze koje prodaju na sajmovima, a dio doniraju.
Godišnje škola i učenici vlastitom proizvodnjom privrede oko 450 tisuća kuna. No, to je samo kap u moru potreba. Samo je oprema koju posjeduje škola vrijedna više od 20 milijuna kuna.
- Učenici za uzvrat u školi imaju pravo na obrok po popularnim cijenama, a i sponzoriramo im eksurzije - kazuje Prskalo.
Kao fizičar koji se po završetku studija prvo razmišljao o tome da se bavi znanošću, naš domaćin posebno je ponosan na laboratorij za kloniranje biljaka u kojem učenici i profesori uz pomoć najsuvremenije tehnologije proizvode klonove, kopije genetski odabranih biljaka odabranih svojstava. Sve se odvija u sterilnim uvjetima, pod strogo kontroliranom kvalitetom. Tijekom našeg posjeta u laboratoriju su se razvijale maćuhice “za odabranog kupca”. U pripremama su i za kloniranje orhideje, a želja im je dobiti cvijet intenzivnije boje.
- Ovakve laboratorije nemaju učenici u mnogim školama u Europi i Americi - ponosno nam pokazuje Prskalo. Dodaje kako će jednoga dana takve komore učenici moći držati i kod kuće i privatno se baviti kloniranjem biljaka.
Nas je ipak najviše oduševila školska ergela koju čini 14 prekrasnih, iznimno pitomih lipicanaca. Ergela je tik uz bok lipičke i đakovačke, a zbog kvalitete konja škola je jednog od svojih najboljih pastuha Tulipana Toplicu lani iznajmila mađarskoj državnoj ergeli za rasplod. Imaju i nekoliko mladih, a mi smo naučili da su lipicanci kad se oždrijebe tamni, a boju mijenjaju tek kako odrastaju.
Djeca koja planiraju izgajati konje ovdje mogu naučiti sve, od toga kako se konji održavaju, do jahanja - kaže Prskalo, i sam strastveni jahač. Ako uz lipicance uvijek ide i fijaker, škola posjeduje jedan od najljepših fijakera u Hrvatskoj, identičan onima koji voze bečkim ulicama.
- Takav isti ima Nadan Vidošević - otkriva nam voditelj školskog gospodarstva Mladen Lamešić. Fijaker se u školi može iznajmiti za proslave i vjenčanja, a škola ima i dva za vožnju fijakera posebno obučena lipicanca: Zentu i Toplicu. Oni imaju poseban tretman i puno dulje od ostalih odmaraju u boksovima u kojima danju i noću trešti glazba. Konji se na taj način navikavaju na buku.
Vlado Prskalo idealan je ravnatelj-menadžer kakvog godinama bezuspješno želi kreirati naše Ministarstvo obrazovanja. U Hrvatskoj se više od 10 godina govori o tome kako bi, po uzoru na praksu u mnogim europskim zemljama, zanimanje ravnatelj trebalo profesionalizirati. Donesena je i zakonska odredba prema kojoj bi od 2013. ravnatelji za rad u školi dobivali licence na rok od pet godina, a prije toga prošli rigorozne ispite. Ministarstvo još nije donijelo pravilnik kojim bi se jasno propisalo koja bi znanja i vještine morali posjedovati ravnatelji.
Rad od 12 sati dnevno
Prskalo tvrdi kako nema ambicija većih od ravnateljskog mjesta. U školu je uložio cijeloga sebe. Djeca su mu odrasla tik ispod školskoga prozora, otišla u Zagreb, završila fakultete, a on je bio tu 10 do 12 sati dnevno. Do mirovine ima još 10 godina. No sretan je, kaže, kad vidi da se sav trud isplatio, da su njegovi učenici kvalitetno obrazovani i traženi na tržištu rada.
Da je bilo lako, nije. Gospodarstvo je u Slavoniji nakon rata jako palo, pa su se u traženju ideje morali okretati drugim tržištima: Austriji, Italiji, Danskoj, Nizozemskoj. Profesori nisu bili najsretniji s rješenjima iz inozemstva. Pitali su zašto oni moraju raditi preko ljeta kad njihovi kolege u drugim školama ne moraju. Danas Prskalu većinom daju petice, no ima onih koji misle da traži previše i kroči prebrzo.
Provjerili smo kako se neki drugi ravnatelji osnovnih i srednjih škola pripremaju za napornu školsku godinu koja je pred njima. Kupaju se na Braču, čuvaju unuke, pišu ljetopise i spomenice
Uvijek smo nazočni duhom
Petar Mladinić,
V. gimnazija, Zagreb
- Ravnatelji zadnji odlaze na godišnji, i to tek kad se naprave planovi za jesen te svi ostali odu na odmor. Uglavnom se i prvi vraćamo na posao. Trenutačno se rade planovi za kompletno održavanje škole, odnosno radovi koji se ne mogu izvesti tijekom školske godine. Sad se odmaram u obiteljskoj kući na Braču, ali ostajem u kontaktu sa zaposlenicima jer je škola i sada otvorena zbog različitih učeničkih aktivnosti, priprema za međunarodna natjecanja i slično, a ravnatelj to mora koordinirati. U školi, baš kao i u vlastitoj kući, treba uvijek biti barem duhom nazočan.
Josip Armuš,
XI. gimnazija, Zagreb
- Ne razumijem zašto me to pitate. Imam jednak broj dana godišnjeg odmora kao i svi ostali radni ljudi. Trenutačno sam na godišnjem, ali sam, unatoč tomu, u školi jer imam posla. Školu treba urediti, popraviti dotrajalu infrastrukturu i oličiti zidove kako bi bila spremna za sljedeću školsku godinu.
Božo Margetić,
OŠ Vrbani, Zagreb
- Ja sam na poslu. Obavljamo ličilačke radove, organiziramo popravke i održavanje. Radimo poslove koje nismo stigli obaviti tijekom školske godine. Pišem ljetopise i spomenice te se sam sebi divim kako mi to polazi za rukom. Službeno sam na godišnjem, ali sam samo tjedan dana bio na moru. Vratio sam se u školu jer ima mnogo posla. Svoju školu doživljavam kao svoju tvrtku, s tolikom odgovornošću, pa nema mjesta zabušavanju. Svi ravnatelji, osim toga, imaju velik posao organizirati sljedeću školsku godinu kako bi prvoga dana nastave sve funkcioniralo.
Stanko Berečki,
ObrtniČka Škola, Zagreb
- U školi su tajnica ili šefica računovodstva, ovisno o godišnjem odmoru, a čistačice i domari pripremaju zgradu za novu školsku godinu. Čekaju me zakonske formalnosti, a moramo urediti i fotolaboratorij. Trenutačno sam na odmoru, na Pašmanu, a vraćam se 17. kolovoza, možda i prije. Sve ide prema planovima koje smo donijeli i nikad nemamo problema s organizacijom.
Veronika Javor,
XV. gimnazija, Zagreb
- Uređujemo učeničke prostore, radimo generalno čišćenje i naručujemo novu opremu. Godišnji odmor moram koristiti u tri dijela jer si ne mogu dopustiti da predugo izbivam iz škole. A kad uspijem otići na godišnji, skočim do Malog Lošinja gdje imamo jedan maleni apartman. Odmaram se čuvanjem unučića. Treba pisati izvješća, potpisivati plaće, planirati novu godinu, raditi izvješće o prijašnjoj školskoj godini i sl.
Tea Runjak-Dragić,
Gimnazija Čakovec
- Obnavljamo školu, uređujemo i opremamo kabinete, i to nam je veoma važan i velik posao. Pri kraju su nam i soboslikarski radovi te uređenje električnih instalacija. Otići ću na godišnji na tjedan dana, već sam bila na moru, a sada s kćerima odlazim u Šibenik prijateljima. Na taj način, koristeći godišnji odmor u više navrata, mogu kontrolirati sve poslove vezane uz školu. Dolaze računi, treba isplatiti plaće i ne mogu si dopustiti da odem na godišnji u jednom komadu. No, ne žalim se jer sam se tako naviknula.
Nenad Pavlinić,
Industrijska i strojarska škola, Zagreb
- Bio sam na godišnjem do nedjelje, a sljedeći tjedan se vraćam na more u Rogoznicu gdje imam vikendicu. Ne mogu uzeti godišnji u komadu jer se moram baviti plaćama, slaganjem razrednih odjela, pisati zaduženja nastavnika i slične poslove. No, i na godišnjem odmoru obavezno uz sebe imam prijenosno računalo kako bih mogao biti u kontaktu sa zaposlenicima i obavljati tekuće poslove škole.
Tihomir Jurčević,
OŠ Tenja, Tenja
- Na godišnjem sam, ali moram redovito obilaziti školu radi radova na unutarnjom i vanjskom uređenju koji su u tijeku. Drugim riječima, nema pravog godišnjeg odmora. Samo sam na tjedan dana otputovao iz Osijeka, a svih ostalih dana svog odmora i po dva puta dnevno obilazim školu, potpisujem dopise i slično.
Slavko Trupeljak,
Prva ekonomska Škola, Zagreb
- Do prije tjedan dana bio sam u školi jer kao ravnatelj jedne velike škole, zbog upisa i državne mature, prije jednostavno nisam mogao otići. Vraćam se već u ponedjeljak jer ima mnogo posla, pa ću godišnji odmor morati koristiti u više navrata. Ljetujem u Vodicama s obitelji.
Mirjana Matijević,
III. gimnazija, Split
- Nisam svaki dan na poslu, ali svaki dan moram nešto obaviti na poslu. Do kraja srpnja bavila sam se izdavanjem kojekakvih potvrda i drugim administrativnim poslovima. Iako sam na formalnom godišnjem odmoru, uvijek sam na dispoziciji i nisam imala ni dva dana pravog godišnjeg odmora. Roditelji me zovu, čak i živim nedaleko od škole pa je se nikad ne mogu riješiti. ( Tomislav Kukec)