ZAGREB - Prošli četvrtak u Münchenu dugo sam razgovarao s Ivicom Olićem, hrvatskim nogometašem, koji je u utakmicama Lige prvaka ostavio dublji pečat i od osvajača Roberta Prosinečkog. Tri njegove utakmice, protiv Juventusa, Manchester Uniteda i Lyona, teško će nadmašiti bilo koji hrvatski nogometaš, makar su Ligu prvaka osvajali Alen Bokšić, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Dario Šimić itd.
Završavajući razgovor u jednom ugodnom teniskom klubu u Ottobrunnu, münchenskom predgrađu u kojem Olić živi, iz nogometaša koji za 3,200.000 eura godišnje igra u jednom od najvećih svjetskih klubova procurilo je ogorčenje.
- Čitam i slušam što naši mediji govore o Ivanu Baliću i ne mogu vjerovati da se to može napisati i izgovoriti! On je rukometni Maradona i kada kažeš rukomet, najprije pomisliš na Balića! Toliko sreće i ushićenja donio nam je u proteklih sedam, osam godina, da nitko nema pravo reći niti jednu jedinu ružnu riječ o njemu. Profesionalac sam u jednom brutalnom sportu i znam što znači opstati sedam godina u još brutalnijem sportu, što rukomet svakako jest. Biti sedam godina top-klasa i u ‘pogledu uvis’ zaslužuje respekt, a kamoli ne u rukometu.
Pita se Olić:
- Jesu li ti ljudi, koji pljuju po njemu, kompetentni ili, na žalost, bezrazložno dobivaju prostor kako bi podcjenjivali nekoga koga s pravom zovu rukometni Maradona?
Doista je žalosno da sportašu, u čijem rukometu ima toliko poetskih elemenata da ga ne zovu uzalud posljednjim romantičarom toga gladijatorskog sporta, sada na nos nabijaju dvije lopte koje je bacio u aut i da ga zbog nešto slabije igre prozivaju raznorazni mediokriteti, za koje je Ivano Balić doista Maradona.
(…)
Cijeli tekst pročitajte u Magazinu, subotnjem prilogu Jutarnjeg lista