S tornja crkve Gospe od Krunice jučer točno u podne zvona su označila kraj svete mise. Župljani su krenuli kućama, dio njih skrenuo je desno u Ličko Lešće, a drugi dio ulijevo, prema Čovićima, drugom selu u sastavu župe kojom upravlja velečasni Ivica Miškulin. Nekoliko ličkih obitelji s njim će popiti kavu nakon mise i rakijicu prije ručka koji ih čeka kod kuće. S njima su i reporteri Nedjeljnog Jutarnjeg, došli smo pronaći ličke korijene mandatara i vjerojatnog premijera Tihomira Oreškovića. U župni dvor uvodi nas Tomo Jagodić, dugogodišnji član KUD-a Gacka, svojevrsni pučki tribun kojega smo upoznali dvije minute ranije ispred crkve. Privukao nas je Tomo svojim originalnim brkovima, što bi Ličani rekli “od uva do uva”. Tomo zna sve o svakome, a k tome je još u mladosti bio poštar. Boljeg sugovornika čovjek ne može poželjeti. Dok hodamo prema župnom uredu, pitamo Tomu odakle su Tihomirovi pradjedovi. On se okrene oko sebe pa nas povede do obližneg Golfa “dvojke”, prisloni kažiprst desne ruke na blatnjavo vjetrobransko staklo i počne crtati.
Pravi Ličanin
- Vozi u Čoviće. Kada dođeš do kapele desno, ti skreni lijevo kod Gospodina (raspelo uz cestu, op. a.), onda ravno 500 metara pa oštro livo. Onda vozi. Pa onda raskrižje, a ti ne idi ni livo, ni ravno, ni desno, već oštro desno i onda samo ravno 200 metara. Tu su Oreškovići zvani Šiše. Tamo više nema kuće, srušena je odavna, ali još znam da je kućni broj 49, nema nikoga ni na 50, ali pitaj kod 51, tamo su Oreškovići - priča Tomo.
Mjesto gdje je bila kuća gdje je rođen Dane Orešković, Tihomirov otac
Foto: Robert Fajt/EPH
- Hvaljen Isus i sretan Božić - kažemo glasno, a župnik nas posjeda na čelo stola i nudi kavom i rakijom.
Čak i da nije toliko zanimanja javnosti za korijene mandatara Oreškovića, srdačnom župniku Miškulinu ne bi bio problem otići po dvije debele knjige rođenih i umrlih. Oreškovića u tom kraju ima dosta pa posao nije nimalo lak. No, ubrzo smo naišli na Danu Oreškovića uz čije ime piše da je rođen 1. rujna 1940. u Čovićima-Matasić Selu te opaska: “u Zagrebu” (pritom se podrazumijevalo da se odselio u Zagreb). Pokazat će se da je to otac Tihomira Oreškovića pa smo tim tragom zagrebli u povijest, još jedno stoljeće dublje. Davne 1854., na kućnom broju na koji nas je uputio poštar Tomo, rodio se Stjepan Orešković, Tihomirov pradjed, koji je oženio tri godine stariju Katu rođ. Kovačević. Među brojnim potomcima dobili su 1900. godine Danu (Tihomirov djed), koji je oženio Katu (rođenu Matasić 1902. godine), a oni su imali čak desetero djece. Najstariji Josip rođen je 1920., slijedili su Nikola (1922.), Stjepan (1924.), Kata (1927.), Manda (1929.), Franjo (1931.), Ana (1933.), Mate (1935.), Ivan (1938.) i konačno Dane (1940.), Tihomirov otac. Obitelj se raselila pa je tako zapisano da se Kata udala za Ivu Ovasa, Manda za Stipu Oštrića, a Ana za Paju Račića u Lovinac te da je Ivan u Njemačkoj, a Dane u Zagrebu. Tihomirov otac Dane oženio se Đurđom koja korijene vuče iz Međimurja, odselili su se u Kanadu dok je Tihomir bio beba, a osim njega su imali i Edija koji također živi u Kanadi. Navodi se i bilješka da je Dane, Tihomirov djed, odijeljen iz zadruge između dva rata, kako je to tada bio običaj. Oreškovići su bili poljoprivrednici, ali prilično imućni, imali su veliko imanje, držali krave i konje, a ni zemlje nije nedostajalo.
- Ono što sam ja čuo jest da je pravi Ličanin. Geni su geni, ako ne bude po njegovu, on će otići. Tvrdoglav je, ali baš onoliko koliko treba - kaže bivši poštar Tomo.
Napušteno ognjište
- Čekamo da nam bude bolje. Bude li bolje u Zagrebu, bit će bolje i nama u Lici, tako to ide. Kažu da je bolje na Zapadu, da se oporavlja u Njemačkoj, pa sve čekamo da će biti lančana reakcija i prema Hrvatskoj. Samo da prestanu stizati te crne vijesti pa će već biti lakše - optimističan je velečasni Ivica Miškulin.
- U vrijeme Kraljevine naša je rakija išla u Pariz, a gdje smo sad - žali se Tomo.
Odlazimo u Ličko Lešće koordinatama koje nam je na Golfu bio ispisao Tomo, a usput stajemo kod Tihomirova polubrata (tako Ličani nazivaju bratiće) Branka Oreškovića kojega svi zovu Josa. On je povratnik iz Njemačke, kažu nam da je tamo imao restoran, da je silne marke poslao za oružje kada je trebalo, a sada na velikom imanju uživa u umirovljeničkim danima. Opasano je žutim zidom, na kapiji je ugrađena kapelica s kipom Bogorodice, no s druge strane ograde nisu raspoloženi za razgovor. Odlazimo prema Oreškovićima. Dvije kuće dalje od napuštenog ognjišta Oreškovićevih živi Milan Orešković. Nije ništa u rodu s Tihomirom, ali igrom slučaja zna sve o njemu jer se njegova sestra Marica udala za Tihomirova bratića Davora Ovasa, danas pokojnoga. Sjećamo se da nam je župnik spomenuo Katu udanu za Ivana Ovasa pa shvaćamo rodbinsku liniju.
- Kod moje sestre je često znao doći, tu bi i noćio pa uzeo štapove za pecanje, sjeo na bicikl, odvozio nekoliko kilometara i onda mušićario na Gackoj. Viđao sam ga često. On je od mene stariji dvije godine, ali je godište moje sestre, ajmo do nje, oni će znati više - poziva nas Milan.
Sjedamo u auto i vozimo se tri kilometra rutom kojom se Tihomir često vozio na pecanje, uskim i zavojitim putevima, često umotanima u maglu kojoj pobjeći prema moru ne da Velebit, a prema unutrašnjosti Kapela. Ima dosta napuštenih imanja jer se velik broj ljudi 60-ih godina odselio trbuhom za kruhom. U 200 kuća živi 500 ljudi, uglavnom od mirovina, što vojnih, što gastarbajterskih. Gospodarstvo je mrtvo, tek predivna Gacka, njezina vrila i dolina koju je stvorila, čini se, zadržavaju preostale da se ne odsele.
Ivica, Jelena i Ante Ovas, rođaci Tihomira Oreškovića
Foto: Robert Fajt/EPH
Kuća Tihomirova prvog rođaka još je prošarana gelerima srpskih granata ispaljivanih s prve crte koja je bila udaljena tek koji kilometar. Davor je preminuo prije tri godine, Tihomir je bio na pogrebu. On je uvijek bio uz svoju obitelj kada je bilo najpotrebnije. Došao je na vjenčanja Davorove kćeri i sina. Sin Ivica sa suprugom i dalje živi u roditeljskoj kući, kao i Ante, 16-godišnjak koji se školuje za elektrotehničara.
Marica potvrđuje sve što je pitamo, ali ne želi ulaziti u detalje kako slučajno nehotično ne bi povrijedila budućeg premijera i svojeg dragog gosta.
- On obožava Hrvatsku, pogotovo rodni kraj, Liku. Mi za njegova brata Edija ne znamo, nikada nije bio ovdje, a s Tihomirom sam u kontaktu. Evo, jučer sam ga zvala telefonom i čestitala Božić - kaže Marica.
Priznaje da ni ona nije znala da će Tihomir biti mandatar, doznala je to kad i ostatak Hrvatske - kada ga je predstavila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Na vjenčanje jednoga njezina djeteta došao je, kaže, u društvu majke, koja također živi u Kanadi, a na drugom je bio sa suprugom. Otac Dane je umro i pokopan je u Kanadi.
Pravi domoljub
Maričin sin Ivica kaže za polustrica da je dobar čovjek, skroman i pažljiv.
- Mogu reći samo sve najbolje o njemu, pravi je domoljub. Uživa ovdje u Lici, a najviše voli pecanje na Gackoj gdje sam bio nekoliko puta s njim. Obilazi i vrila Gacke - priča Ivica koji radi kod mjesnog limara.
- Ne brinite, Tihomir je dobar čovjek, mogu reći čak i preskroman za sve što je postigao. Pametan je, ali ima svoje ja. Vjerujte mi, njega se ne može kupiti, niti ga se može veslati. Ako ne bude po njegovu, on će sve pustiti i otići - kaže Milan Orešković.
U Čovićima za svoje selo nemaju prevelikih očekivanja. Bitnije im je, kažu, da krene Hrvatska pa će onda i oni.
- No, dobro, možda nam pokrpaju lokalni put, neće valjda dopustiti da rodni kraj premijera ostane ovako zapušten - šale se srdačni Ličani.