Nema tome ni deset dana otkako se ponajbolji biciklist svijeta svih vremena, Lance Armstrong, oglasio u javnosti:
- Ostavite me na miru, niste pronašli dokaze da sam se ikada dopingirao. Vaše su tvrdnje lažne i vrijeme je da se nakon svega prekine ova farsa. Američka antidopinška agencija mora prekinuti postupak protiv mene zbog nedostatka dokaza...
Pravna bitka
Tim je riječima pred novinare bio izašao i Armstrongov odvjetnik Robert Luskin, a pismo istovjetna sadržaja objavljeno je u Washington Postu. Činilo se u to vrijeme da Armstrong i njegovi zastupnici imaju razlog za slavlje jer će protiv njega biti odbačene optužbe. Prijetilo mu je da će izgubiti svih sedam naslova pobjednika Tour de Francea i biti žigosan kao jedan od najvećih prevaranata u povijesti. Ne samo u biciklizmu, nego u sportu uopće. No, Armstrong je bio siguran da će cijeli slučaj pasti u vodu.
USADA je prije toga bila objavila da posjeduje svjedočanstva bivših momčadskih kolega koji su izjavili kako je “Armstrong imao pristup dopingu EPO, krvnim transfuzijama, testosteronu i kortizonu u razdoblju od prije 1998. do 2005., a da je prije toga 1996. godine koristio EPO, testosteron i hormon rasta”. Unatoč brojnim optužbama koje su ga pratile tijekom cijele karijere, 40-godišnji Teksašanin nikad nije službeno optužen za doping. Nakon priznanja Floyda Landisa, svrgnutog pobjednika Toura iz 2006., koji je optuživao svog momčadskog kolegu, američko savezno pravosuđe 2010. pokrenulo je opsežnu istragu. Nakon što je USADA krenula u akciju, Armstrong je suspendiran sa svih triatlonskih natjecanja kojima se počeo baviti nakon odlaska u biciklističku mirovinu.
Uvjeren u to da istražitelji zaista nemaju nikakvih dokaza, Armstrong je krenuo u protunapad, ali to je bila euforija kratka daha. Iz Austina, iz njegova Teksasa, uslijedio je težak udarac. Postupak prikupljanja dokaza došao je do kraja te je protiv Armstronga konačno podnesena formalna prijava. Očekuje se teška i dugotrajna pravna borba u kojoj će se Armstrong braniti od brojnih prikupljenih dokaza i izjava svjedoka.
Naravno, dokaže li mu se krivnja, veliki Lance ostat će bez svega što je u karijeri osvojio. Ono što je jednako bolno jest činjenica da će do kraja života biti sinonim za prevaru, “brother in arms” kanadskog atletičara Bena Johnsona, Amerikanke Marion Jones i mnogih drugih sportaša kojima je dokazano da su uzimali doping i varali.
Pošast dopinga
Iako je Armstrong uporno tvrdio da je nevin, čini se da su nadležni istražitelji čekali pravi trenutak i početak ovogodišnjeg Tour de Francea. Utrka je u subotu počela prologom u belgijskom Liegeu, no trenutačno nitko ne priča o samoj utrci, etapama i favoritima za pobjedu, nego o slučaju Armstrong. Timing je vrlo znakovit i kao opomena ostalim biciklistima da ne pokušavaju varati. Čini se također da su nadležna tijela odlučila jednom za svagda iskorijeniti pošast dopinga koji je uzeo maha posebno u biciklizmu, jednom od najnapornijih sportova. Čini se da su udarili baš u glavu. Armstrong - najbolji od svih, biciklistički bog - trebao bi biti pokazni primjer kako u sportu nema mjesta prevarantima.
Bilo kako bilo, riječ je o najvećem dopinškom skandalu u povijesti sporta jer bi se jednom odlukom jedan čovjek s trona nedodirljivog sveca trebao srušiti u ambis Danteova devetog kruga pakla.
“Od heroja do lucifera”, napisao je bivši obožavatelj Armstrongova “lika i djela” na blogu koji je posvećen temi: “Lance Armstrong, guilty or innocent”. Naravno, mišljenja su podijeljena. Jedni smatraju da je veliki Teksašanin previše propatio u životu i treba ga ostaviti na miru sada kad je otišao u zasluženu mirovinu. Treba mu odati počast i zahvaliti na svemu što je napravio u sportu. Drugi su oprečnog mišljenja i drže da svaki zločin zaslužuje primjerenu kaznu. A za tako velike prevare ne bi trebalo vrijediti pravilo zastare. Bez obzira na to što bi se tim činom poljuljala vjera u svakom mladom sportašu koji je u Armstrongu i njemu sličnima imao najveće idole.
Zbog toga je vrijedno prisjetiti se velike Lanceove priče koja ga je bila gurnula na naslovnice svih medija.
“Došao je, vidio i pobijedio”, pisali su u francuskom L’Equipeu te 1999. kada je Amerikanac osvojio svoj prvi od sedam uzastopnih naslova na najvećoj svjetskoj biciklističkoj utrci Tour de France.
- Tada, 1996., liječnici su mi ‘prijetili’ da imam manje od 40 posto šansi da preživim. Poslije su mi priznali da su lagali jer su u stvarnosti procjenjivali da imam samo tri posto izgleda da ostanem živ - pričao je puno kasnije Armstrong.