DOSTA JOJ JE SVEGA

MARTINA DALIĆ PRELOMILA 'Odlučila sam: Odlazim iz politike, hrvatska politička elita nikako ne želi promjene'

Sandra Šimunović/CROPIX

Kad je odlazila iz HDZ-a, Martina Dalić je kao glavni razlog napuštanja svoje dotadašnje stranke navela njenu nesklonost reformama. Istu ocjenu sada je proširila i na ostale aktere na hrvatskoj političkoj sceni, te je zaključila da su hrvatski političari stvorili okruženje u kojem je bavljenje politikom samo sebi svrha, a da hrvatska politička elita zapravo ne želi promjene, već, pojednostavljeno rečeno, kupuje vrijeme od izbora do izbora.

Iza Martine Dalić dug je put u državnoj upravi. Široj je javnosti vjerojatno najpoznatija kao ministrica financija u posljednjoj godini mandata Vlade Jadranke Kosor. Na zadnjim parlamentarnim izborima izabrana je u Sabor kao zastupnica HDZ-a, s kojim se, međutim, kasnije razišla. Kao vrsna poznavateljica hrvatske ekonomije, M. Dalić je odlična sugovornica za davanje ocjene trenutka u kojem se nalazi hrvatsko gospodarstvo, ali i politika.

Je li Hrvatska pred bankrotom?

- Odgovor ovisi o tome koje vremensko razdoblje promatramo. Ako govorimo o, primjerice, sljedećih godinu dana, mislim da Hrvatskoj ne prijeti bankrot u smislu da država ne može ispunjavati svoje obveze. No, Hrvatska je suočena s vrlo velikim dugom i velikim fiskalnim problemima i, ako se ozbiljno ne prione rješavanju tih problema, to može donijeti velike teškoće u budućnosti. Trenutak istine mogao bi biti onaj u kojem će početi rast kamatnih stopa na europskom tržištu kapitala. Kamatne stope po kojima Hrvatska izdaje svoje obveznice trenutno su vrlo niske. Međutim, uzrok je tome velika količina novca na tržištu nastala i zbog ‘kvantitativnog popuštanja’ ECB-a, a ne povjerenje tržišta u snagu hrvatske ekonomije. S druge strane, rast kamatnih stopa na dolar je pred vratima.

Kada bi mogao uslijediti taj ‘trenutak istine’?

- Nemoguće je precizno prognozirati, on ovisi o dinamici oporavka eurozone. Kako se taj oporavak bude ubrzavao i kako inflacija bude rasla, ECB će početi razmišljati o smanjivanju novca u ponudi i kamatne stope će početi rasti. Je li to jedna ili dvije godine, za nas je manje bitno. Bitno je da zbog ovakve monetarne situacije u Europi Hrvatska ima na raspolaganju određeno vremensko razdoblje, koje predstavlja priliku da ojača gospodarstvo i provede reforme, a kako bismo trenutak rasta kamatnih stopa dočekali s manjim deficitom i dugom, odnosno s manjim rizikom u očima ulagača.

Prema nekim procjenama, javni dug će nam do kraja godine prijeći 90 posto BDP-a. To je za zemlju poput Hrvatske nesumnjivo puno, ali s druge strane, činjenica je da pojedine zemlje, poput Italije ili Grčke, imaju kudikamo veću razinu javnoga duga.

- Jedna od češćih utjeha koja se u Hrvatskoj može čuti je da ima gorih od nas. To je, međutim, veliko zavaravanje. I po sadašnjoj razini javnoga duga Hrvatska je 9. država po zaduženosti u EU. A ono što nas dodatno negativno izdvaja je tendencija ubrzanog rasta duga zbog tzv. primarnog deficita, koji pokazuje da se zaduženje koristi i za plaćanje kamata na stari dug. U prošloj su godini samo Španjolska i Velika Britanija imale veći primarni deficit od Hrvatske. A Italija, Portugal, čak i Grčka imaju upravo suprotnu situaciju, odnosno primarni suficit. Primarni suficit je znak da se dug koliko-toliko nalazi pod kontrolom, što nažalost nije naš slučaj i zato u isticanju da ima zaduženijih država od nas nema utjehe.

Što kažete na sve češće usporedbe Hrvatske i Grčke?

- Izravne usporedbe Hrvatske s Grčkom zasad još nisu primjerene. No, situacija u kojoj se našla Grčka dobar je primjer što nam se može dogoditi ako nastavimo ignorirati ekonomske probleme s kojima se suočavamo i ako se nastavimo zavaravati populističkim objašnjenjima kako se u Hrvatskoj ne mogu provesti reforme. Grčka je živ i svima vidljiv primjer da postoje granice zaduživanja i deficita. I da ta granica nije samo izmišljotina tmurno nastrojenih ekonomista. Postoji čak i za članice eurozone od koje je Hrvatska, kako sada stvari stoje, daleko.

Prijete li nam sankcije Europske komisije zbog visine javnog duga i proračunskog manjka?

- Hrvatska je u Bruxellesu prepoznata kao zemlja velikih makroekonomskih i fiskalnih neravnoteža. Sankcije kao formalizirani skup kazni za države koje nisu članice zone eura ne postoje. No, postoji mogućnost suspendiranja dijela novca iz fondova EU. Međutim, ne vjerujem da će ove godine Komisija predložiti sankcije.

Hoće li nam Bruxelles, kako upozoravaju pojedini ekonomisti, postati svojevrsni skrbnik, a Vlada i Sabor samo tehnička tijela koja odobravaju unaprijed zadan proračun?

- Moram priznati da je meni kao građaninu ta situacija teško prihvatljiva. Činjenica da smo članica EU, dakle članica kluba razvijenih država, ujedno bi trebala značiti da je Hrvatska u stanju prepoznati, a zatim i rješavati svoje probleme a da je na to ne prisiljava europska birokracija. I to je dio suverenosti, preuzeti odgovornost za samoga sebe. Visok deficit i javni dug je prvenstveno naš problem i primarno bi za njegovo rješavanje trebali biti zainteresirani oni koji Hrvatsku vode, a ne Bruxelles. Međutim, stvarnost je upravo suprotna. Široko su rasprostranjena očekivanja i gotovo nadanja da će nas Bruxelles na nešto prisiliti.

Možda zbog izborne godine?

- Ne, to je širi problem od izborne godine. Izborna godina je sada, ali kontinuitet nemoći i nedjelotvornosti u ekonomskoj politici traje već dulji niz godina. Radi se u biti o nespremnosti i nevoljkosti Vlade i političke elite da prihvate pravila tržišne ekonomije i ozbiljno se pozabave ekonomskim problemima na toj polazišnoj osnovi.

No, politička elita kaže da su otpori reformama u javnosti preveliki. Na to je, uostalom, neki dan upozorio i američki veleposlanik, rekavši da u Hrvatskoj postoje veliki otpori javnosti prema privatizaciji?

- Odnos između političara i javnosti je dvosmjeran. Iznoseći svoje stavove političari oblikuju stavove javnosti. Nije svaki građanin dužan znati i razumijevati izvore ekonomskih problema i načine njihova rješavanja. Oni slušaju što im politika govori i na temelju toga formiraju svoje stavove i očekivanja. Pa ako političkim govorom često dominira negativan odnos prema privatnom, ako se privatna incijativa i privatni sektor vrlo često stavlja u kontekst nečega što je suprotstavljeno državi, nečega što je gotovo prijetnja poželjnoj društvenoj i socijalnoj ravnoteži, tada, uz neke negativne primjere koji su se pojavljivali tijekom vremena, dobijete negativan odnos društva prema privatizaciji i privatnom. Do mjere da se u naš svakodnevni govor vratila riječ ‘privatnik’. A privatizacija je jedan od bitnih instrumenata povećanja efikasnosti ekonomije. Naravno, ako vjerujemo u tržišnu ekonomiju i ako želimo graditi tržišnu ekonomiju.

Predsjednica je kao cilj navela ulazak Hrvatske u zonu eura do kraja desetljeća, no i ekonomisti i Vlada odmah su replicirali da to neće biti izvedivo. Kada ćemo, po vašem mišljenju, biti spremni za uvođenje eura?

- Ako se nastavi ovako voditi ekonomska politika, onda nikada nećemo moći uvesti euro. No, ja mislim da bi euro bilo moguće uvesti za deset godina ako bi se u tom razdoblju vodila ekonomska politika usmjerena na rast i uravnoteženje proračuna kroz provođenje reformi nužnih za jačanje privatnog sektora, poduzetništva, izvoza i smanjivanje troškova države. Cilj uvođenja eura mogao bi poslužiti kao dobar vanjski poticaj za oblikovanje takvih politika.

Je li ova godina u potpunosti izgubljena za reforme?

- Bojim se da je. Sada je sredina svibnja i s ljetnom stankom prestat će efektivan rad Vlade. Uslijedit će izborna kampanja.

Ipak, Vlada se obvezala Bruxellesu na određene reforme. Sada je donijela odluku o spajanju pojedinih agencija, a najavljuje i zaokrete u javnim poduzećima?

- Spajanje agencija je načelno dobra, ali točkasta i pojedinačna odluka, čiji uspjeh u provedbi tek trebamo vidjeti. I prethodna Vlada je donosila takve mjere. Sjećate li se odluke o spajanju ergela Lipik i Đakovo?

Problem s kojim se suočavamo ne može se riješiti parcijalnim i nepovezanim mjerama. Razne su vlade od početka krize donijele mnoštvo pojedinačnih mjera, a razultati su ostali tanki. Da bi ekonomska politika bila djelotvorna, ona mora sadržavati skup povezanih mjera čija je snaga proporcionalna veličini problema. To nisu jednokratni potezi, već višegodišnji procesi koji se tiču upravljanja i mijenjanja načina rada u cijelom javnom sektoru. U konkretnom slučaju, ako se te agencije i spoje, što je to što jamči kvalitetniji i jeftiniji rad tako stvorenih institucija u budućnosti, koji su to mehanizmi? Reforma znači upravo izgradnju tih mehanizama, a toga u ovim idejama za sada ne vidim.

Očekujete li da će sljedeća Vlada nešto napraviti na području1 reformi?

- Mislim da bismo najave toga trebali vidjeti već u izbornoj kampanji, koja je objektivno u tijeku. Minimalno na razini načela i kriterija koji će se primjenjivati u suočavanju s konkretnim problemima uz ponešto obrazloženja što se smatra sadržajem pojedinih reformi. Ja to, nažalost, kod onih koji najavljuju sudjelovanje na izborima za sada ne vidim.

No, iz redova HDZ-ovih koalicijskih partnera ovih dana dolaze najave rezanja ako na izborima osvoje vlast?

- Iz desnog političkog spektra dolaze i dolazile su različite ideje koje međusobno nisu uvijek kompatibilne. Na primjer, prije nekoliko mjeseci govorilo se o deprecijaciji kune. Stoga to ne mogu komentirati jer nije jasno koja će od različitih ideja prevladati i kako će se međusobno kombinirati.

Kada biste imali priliku, koje biste reforme proveli u prve dvije godine mandata?

- Ja sam o reformama puno govorila, ali i radila na konkretnom sadržaju. Potrudila sam se napraviti i u Saboru predložiti zakonski paket koji je konkretno pokazao što ja mislim kako bi jedna od nužno potrebnih reformi - reforma državne i javne uprave - trebala izgledati. Otišla sam u tom smislu puno dalje od drugih zastupnika ili sudionika političkog života koji vrlo rado o toj reformi načelno govore, ali nepoznato ostaje što pod time sadržajno podrazumijevaju. Da bi reformski procesi uspjeli, potrebna je politička volja i upornost u pokretanju reformi, a još više upornost u provedbi. Za sada, po mome mišljenju, i dalje nedostaje i jednog i drugog, zbog čega relevantne političke snage i dalje izbjegavaju govoriti o sadržaju reformi, odnosno nuditi odgovor na pitanje kako.

Je li konačno krenuo oporavak hrvatskoga gospodarstva? Prognoze rasta BDP-a za ovu godinu govore o rastu do najviše 0,5 posto.

- Podaci potvrđuju da se nalazimo u razdoblju zaokreta ekonomske aktivnosti. Podaci će vjerojatno pokazati da je posljednji kvartal prošle godine bio kraj recesije. No, kraj recesije ne znači i kraj krize. Do kraja krize, do ekonomije koja generira radna mjesta i rast zaposlenosti, još je dug put. Zato bi bilo važno da se u ove znake oporavka doda malo goriva, da taj oporavak dobije na intenzitetu, čime bi se djelotvorno iskoristila i ona prilika o kojoj sam govorila, a koja proizlazi iz povoljnih novčanih i ekonomskih uvjeta u okruženju. To gorivo su, naravno, reforme. U slučaju da se to ne dogodi, rizici za oporavak su dosta veliki i oporavak bi se mogao pokazati krhkim.

Kako ocjenjujete rad aktualnog ministra financija Borisa Lalovca?

- Ne bih osobno komentirala. Međutim, mislim da u Hrvatskoj općenito, a i kod ministra financija, ima previše populističkih mjera i retorike.

Bili ste svojedobno u pregovaračkom timu s EU-om. Kakva je vaša ocjena našeg dosadašnjeg članstva u Uniji? Jesmo li u EU ušli nespremni?

- Mislim da je u nekim područjima nepovjerenje u ispravnost priprema i nedovoljno razumijevanje što članstvo u Uniji stvarno znači nadvladalo rezultate obavljenih priprema. Dio priprema bila je i depolitizacija državne i javne uprave za koju su u tim pripremama postavljeni temelji. Umjesto nastavka i jačanja tog procesa, što bi bio logičan znak razumijevanja njegove važnosti i razumijevanja obavljenih priprema, jedan od prvih poteza Vlade bilo je vraćanje politizacije na velika vrata u upravu. A rezultat toga je da je državna uprava izgubila dobar dio kadrova koji su sadašnjoj Vladi nasušno bili potrebni za uspješno funkcioniranje u EU.

Bliže se parlamentarni izbori. Hoćete li se kandidirati za još jedan mandat u Saboru?

- Nemam takvih planova.

Dakle, povlačite se iz politike?

- Politika nije moje zanimanje. Ja sam u prvom redu ekonomistica i financijašica, a tek zatim nešto drugo - menadžerica, političarka ili slično. I to se neće promijeniti ni u budućnosti. U više sam navrata stavila svoje znanje u funkciju hrvatske države, uključujući i kroz javno djelovanje u ovom saborskom mandatu, ali to ne znači da sam postala političar po zanimanju čije je opredjeljenje trajan opstanak u političkom sustavu.

Izdvajamo