U srednjoj sobi prizemnog izložbenog prostora glavne zgrade bečkog kompleksa Kunsthalle izložena je naslovnica magazina International Times. Na naslovnici je fotografija mladog Paula McCartneyja u pomalo dilanovskoj pozi. Sljedećih nekoliko duplerica IT-a zatrpano je tekstovima Williama Borroughsa.
William Seward Burroughs jedan je od najvažnijih američkih pisaca 20. stoljeća (prema Normanu Maileru, autoru “Golih i mrtvih”, Borroughs je najvažniji američki pisac). Borroughsov roman “Goli ručak” (Naked Lunch, 1959.), koji je relativno nedavno, u izdanju Šarenog dućana i u prijevodu Borivoja Radakovića, ponovno izašao i kod nas, nesumnjivo spada među najkontroverznije knjige objavljene u posljednjih stotinjak godina.
Burroughs, koji je uz Allena Ginsberga i Jacka Kerouaca artikulirao ono što se već desetljećima zove poetikom beat generacije (i koji je, dosta očekivano, završio kao jedan od likova u Kerouacovu djelu “Na cesti”), s Beatlesima se uglavnom povezivao zbog omota njihova ključnog albuma “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”, na kojem je, među glavnim protagonistima moderne ere, kako su je vidjeli autor Peter Blake i Beatlesi, uvršten i autor “Golog ručka”.
Duboka veza
No povezanost Beatlesa, a osobito Paula McCartneyja, s Williamom Burroughsom bila je mnogo dublja nego što se danas općenito zna: osobno govoreći, premda si umišljam da sam već desetljećima predani bitlsolog, sve do sjajne bečke izložbe o Borroughsu, koja se zatvara najesen, nisam znao gotovo ništa o njihovu odnosu. Određena bliskost Paula McCartneyja i Williama Burroughsa na prvi se pogled doima neobičnom, kako s obzirom na njihove različite prošlosti i kontekste kroz koje su prolazili i koji su ih formirali, tako i zbog njihova drastično različita javnog imidža.
Posvećeni pisac
William Burroughs rođen je 1914. godine. Na Harvardu je upisao engleski i antropologiju, da bi pred rat došao u Beč studirati medicinu. Sredinom četrdesetih već se počeo žestoko drogirati i družiti s Ginsbergom i Kerouacom. Početkom pedesetih slučajno je ubio svoju drugu ženu Joan Volmer: u jednom hotelu u Mexico Cityju Burroughs i Volmer igrali su se Wilhelma Tella. Borroughs je promašio, Volmer je umrla, a njegovi su odvjetnici uspjeli izvući svog klijenta bez zatvorske kazne. Borroughs je poslije tvrdio da ga je ta tragedija potaknula da postane pravi, posvećeni pisac.
Krajem pedesetih Burroughs je s Ginsbergom boravo u Parizu, u poslije famoznom The Beat hotelu, pa povremeno u Tangieru jer mu je u Maroku droga bila lako dostupna, da bi sredinom šezdesetih stigao u London. Sa 28 godina godina mlađim Paulom McCartneyjem upoznao ga je Barry Miles. On je bio jedan od važnijih protagonsita britanske rock scene šezdesetih godina, koji nikada nisu svirali. Miles i McCartney bili su toliko dobri prijatelji da je Miles 1998. objavio “službenu” McCartneyjevu biografiju “Many Years from Now”.