DUBROVAČKI BISKUP

MSGR. UZINIĆ 'Zašto Crkvi 'Za dom spremni' ne može biti prihvatljiv'

Nikša Duper/CROPIX

Od svih hrvatskih biskupa, Matu Uzinića javnost doživljava kao jednog od najliberalnijih, na tragu novih vatikanskih vjetrova koji su zapuhali s papom Franjom. U Crkvi, naravno, podjelu na liberalne i konzervativne visoke crkvene dostojanstvenike javno ne priznaju, a i sam dubrovački biskup, kada sam spomenuo da ima i onih biskupa za koje se smatra da nisu na putu pape Franje, odgovorio mi je: “Ne slažem se s vašom ocjenom drugih biskupa u Hrvatskoj”.

Razgovarali smo u trenutku kada se u Vatikanu održava po mnogima povijesno zasjedanje Biskupske sinode na temu obitelji i kada mnogi očekuju značajne promjene u samoj Crkvi. Istovremeno, pismo 13 kardinala Papi, koje je misterioznim putem došlo do javnosti, pokazuje da ima žestokih otpora prema Franji, pa čak i u najvišim krugovima Katoličke crkve.

Papina inicijativa

Biskup Uzinić izuzetno je otvoren za medije, ne bježi ni od tema koje drugi biskupi često izbjegavaju ili bar ne žele o njima javno govoriti. Za Crkvu u Hrvatskoj svakako je ovih dana, uz sva ona pitanja koja su otvorena i na sinodi, najaktualnija tema proglašenje kardinala Alojzija Stepinca svetim i reakcije nakon Papine odluke da se formira mješovito povjerenstvo Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve. Mnogi su u crkvenom vrhu s čuđenjem, pa čak i otvorenim negodovanjem, primili tu inicijativu, a najdelikatnije pitanje kada se može očekivati proglašenje Stepinca svetim ostaje i dalje bez odgovora.

- Uvjeren sam da je blaženi Alojzije Stepinac svet, ali u ovim okolnostima, u koje se nepotrebno umiješala i politika koja pokazuje da iza toga stoje i neki drugi interesi i da to sve zapravo nadilazi slučaj bl. Alojzija Stepinca, ne mogu reći kad se može očekivati proglašenje kardinala Stepinca svetim.

Pitam biskupa kakav je njegov osobni stav oko Papine inicijative koju je nedavno komentirao i papinski nuncij u Hrvatskoj kada je i objasnio kako će raditi povjerenstvo.

- Postupak koji je proveden u procesu beatifikacije bl. Alojzija Stepinca pokazao je da je Stepinac potpuno nevin od optužaba koje mu se stavljaju na teret. Ipak, uvjeren sam da su papine nakane bile dobre i da je, uvjeren u svetost bl. Alojzija Stepinca, koja je dokazana potvrđenim čudom, želio na ovim našim prostorima pokrenuti dijalog i pomirenje koji su se davno trebali dogoditi. Volio bih da nam to povjerenstvo pomogne u suočavanju s našom zajedničkom prošlošću, kojoj bl. Alojzije Stepinac čini jedan važan dio, da se i jedni i drugi konačno suočimo i sa svojim zločinima, a ne samo sa svojim žrtvama.

Rijetko se iz vrha Crkve u posljednje vrijeme čula takva konstatacija, što naravno vrijedi i za Srpsku pravoslavnu crkvu.

- I na jednoj i na drugoj strani bilo je ne samo žrtava nego i zločinaca. Vrijeme je da konačno otkrijemo istinu i na istini i oprostu, bez kojeg kršćanstvo nije kršćanstvo, započnemo graditi novi dijalog. Svjestan sam da je ovo vrlo složen proces i da trenutno stanje ne ulijeva nadu da će se to skoro dogoditi.

Ali, gotovo istovremeno dvojica hrvatskih biskupa ne tako davno zalagali su se za rehabilitaciju pozdrava ‘Za dom spremni’. Trebamo li se uopće toliko vraćati prošlosti ili biti fokusirani na budućnost?

- Trebamo konačno početi živjeti u sadašnjosti. Tada možemo imati budućnost. Nažalost, to je lakše reći nego li učiniti. Prošlost nas sa svojim nepotrebnim podjelama uvijek ponovo pritišće. To zorno pokazuje primjer koji ste spomenuli, a koji je mjesecima izazivao nepotrebne tenzije u našem društvu i odvraćao nas od bitnih stvari za naš život. Mislim da bismo kao narod, bez obzira na druge, konačno trebali pokušati stvoriti nacionalni konsenzus o svojoj prošlosti. To je preduvjet našeg pomirenja u sadašnjosti i put prema drukčijoj budućnosti.

Studij u Rimu

Mate Uzinić sa svojih četrdeset i osam godina jedan je od najmlađih hrvatskih biskupa. Rođen je u Dubravi, koja pripada Splitsko-makarskoj biskupiji, teologiju je studirao u Splitu, bio je đakon u župi u Trilju, a za svećenika je zaređen prije dvadeset i dvije godine. Kao i većina hrvatskih svećenika koji su visoko pozicionirani u Crkvi, studirao je u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu, a zatim je bio sudski vikar i sudac na Crkvenome sudu I. stupnja u Splitu.

Biskupe, što vi osobno očekujete od sinode i jesu li predložene promjene zaista revolucionarne?

- I da i ne. Biskupska sinoda neće, a i ne može, donijeti ništa revolucionarno u smislu svoga teološkog naučavanja o braku i obitelji, ali može donijeti, a i donijela je nešto revolucionarno u smislu da smo, čini se po prvi put i u suradnji sa svim članovima Crkve, otvorenih očiju promotrili vrijeme u kojemu živimo i izazove koji iz toga proizlaze za sve dimenzije našeg života, a osobito za brak i obitelj. Od Sinode očekujem da se suoči sa stvarnošću i da u svjetlu objavljene Božje riječi, kojoj Crkva nije gospodar nego autentični tumač, pronađe pastoralne odgovore na tu stvarnost.

Spomenuo sam mu riječi Ivana Pavla II., koje je nedavno citirao i papa Franjo, da ako Crkva zatvori vrata izdaje samu sebe i svoju misiju. Mogu li se u tom kontekstu iščitati i stavovi pape Franje kada je riječ o istospolnim vezama.

- Naravno. Možemo reći da je sama Crkva vrata koja je Isus Krist otvorio čovječanstvu nudeći mu svoju poruku spasenja. Vrata su otvorena i ostaju otvorena, a onaj tko želi da se u njegovom životu sve više oživotvoruje poruka spasenja kroz njih mora proći prihvaćajući da će, po primjeru Krista, njegov put bivati sve zahtjevnijim. To se odnosi na sve pa tako i na osobe s homoseksualnim sklonostima koje Crkva, žaleći zbog određenih postupaka svojih članova u prošlosti i sadašnjosti, želi prihvatiti s poštovanjem i pažljivošću, izbjegavajući svaku nepravednu diskriminaciju. Valja napomenuti da Crkvi nije moguće učiniti ništa više od toga, jer, kako sam već istaknuo, Crkva nije gospodar nego tumač Božjeg nauma o čovjeku, braku i obitelji.

Razvod braka

Nedavno je izmijenjen i Zakonik kanonskog prava kojim se pojednostavljuje postupak utvrđivanja ništavnim crkvene ženidbe. Biskup kaže da Biskupije u sastavu Splitske metropolije imaju zajedničke sudove prvog i drugog stupnja te je nedavno održan sastanak na tu temu.

- Čini se, na temelju iznesenog, da se neće dogoditi neke bitne promjene u strukturama na biskupijskim razinama. Odlučili smo zadržati zajedničke sudove jer oni posljednjih godina dosta dobro funkcioniraju. Promjena na biskupijskoj razini će biti imenovanje vlastitog sudskog vikara koji će, između ostaloga, odlučivati o tome koje tužbe ispunjavaju preduvjete da ih se razmatra u kraćem postupku i na biskupijskoj razini, a koje će se slati na redoviti postupak. Nažalost, iz vlastitog sudskog iskustva, pretpostavljam da će biti veoma malo tužbi koje će imati kraći postupak jer je glavni preduvjet tog postupka da se stranke u sporu usuglase oko tužbe, a to se rijetko događa.

Vas se, oče biskupe, osobno doživljava kao čovjeka koji izrazito poštuje stavove pape Franje. Ponekad se, bar sa strane, dobiva dojam da na tom putu nisu uvijek i svi biskupi, pa ni hrvatski? Odgovara mi kako je papa Franjo svojim pontifikatom Crkvu otvorio za nove Duhove i to na svim razinama. Nitko tko to prepozna, a stalo mu je do dobra Crkve i ostvarenja njezinog poslanja u prostoru i vremenu, ne može ostati zatvoren toj duhovskoj novosti.

- Smatram kako svaki biskup pokušava odgovoriti na Papine poticaje, pri čemu moramo imati na umu da je spomenuta ‘promjena mentaliteta’, koja je dana kao zahtjev svima nama, proces. Ponekad je možda dio razloga našeg nesnalaženja i u tome što papa Franjo zna ponekad biti prekritičan prema klericima, a dio i u tome što ima svoj posebni spontani stil na koji mi nismo naviknuti, pa nas to ponekad šokira i zbuni.

Zanimao me biskupov stav zbog čega se u vremenima kada su pape, prije svega trojica posljednjih, Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i sada Franjo moralni oslonci čovječanstva, njihov glas u svijetu prepunom ratova i stalne trke za novcem ipak ne sluša dovoljno. Kaže, sva trojica papa koje ste nabrojali bili su i jesu proroci.

- A proročki je glas uvijek jasan, ali i teško prihvatljiv onima koji ga ne žele čuti, a ne žele ga čuti jer on zahtijeva spomenutu ‘promjenu mentaliteta’, a s time i života. Ljudi radije žele slijediti drukčiju logiku, logiku koja ne provocira i ne iziskuje napor. I nije tu u pitanju samo novac. Ima tu i drukčijih interesa. A uvjeren sam da u svemu i Zli ima svoje prste. No, baš zato nam Bog šalje proroke poput spomenute trojice papa, i preko njih ulijeva nadu.

Nebitne i bitne stvari

Jeste li optimist da će za vrijeme pontifikata pape Franje biti provedeno sve što on želi i predlaže, od reforme same Kurije do mnogih promjena koje zagovara?

- Uvijek treba biti optimist. Ipak, moram priznati da sam očekivao da će obnova teći puno brže nego li teče.

Kada se crkvene dostojanstvenike u Hrvatskoj pita o papi Franji svi će, naglas, javno biti puni komplimenata, ali između sebe postavljat će brojna pitanja i izražavati neke sumnje. Kada sam biskupa Uzinića pitao kako vjernici u Hrvatskoj prihvaćaju Papine inicijative odgovorio je posve otvoreno, bez imalo želje da stvarnost prikriva ili uljepšava.

- Neki su s pravom oduševljeni papom Franjom koji nas, čini mi se, sa sporednih stvari usmjerava prema bitnima i koji je u nekoliko godina svoga pontifikata doista promijenio lice Crkve. Drugi ga, nažalost, pogrešno ocjenjuju, a onda i gledaju s nepovjerenjem. Žao mi je što takvih ima među praktičnim vjernicima. Vjerujem da je razlog u tome što smo s vremenom mnoge nebitne stvari u Crkvi počeli smatrati bitnima pa nam se diranje u njih čini kao kraj svijeta. A u stvari, radi se o nužnom preduvjetu ‘obraćenja’ okoštalih i neplodnih crkvenih struktura.

Uskoro slijedi generacijska smjena među hrvatskim biskupima, pa me zanimalo kada se može očekivati da će Papa imenovati nove hrvatske biskupe i u kojem smjeru bi ta imenovanja mogla ići.

- Nemam nikakvih očekivanja po tom pitanju. Znam da je proces za tri biskupije u tijeku, a u prvoj polovici iduće godine bi se trebao otvoriti i za četvrtu. O tome kad će biti završeni zaista nemam nikakvih spoznaja.

Kultura dijaloga

Biskup je s posebnom pažnjom proučio poruke papinskog nuncija u Hrvatskoj Alessandra D’Errica, koji je komentirajući nastojanja pape Franje rekao je da je nužna ‘promjena mentaliteta’ i da treba prevladati kultura dijaloga i susreta.

Koliko je ta poruka važna i za Crkvu u Hrvatskoj?

- Da, to je veoma važna poruka i za nas u Hrvatskoj. Često se zanosimo brojkama, ali brojke nisu pravi odraz stvarnosti naše Crkve. Čini mi se da nismo dovoljno spremni za vjerničko suočavanje s izazovima sadašnjosti, a previše vremena trošimo na teme iz prošlosti, iz razloga što se još uvijek s njom nismo uspjeli znanstveno i objektivno suočiti. Crkvi je važno izaći iz konteksta i razmišljanja prošlog stoljeća, kada je trebala i znala odgovoriti zamkama komunističke prošlosti, i suočiti s novim izazovima pluralnog i sekularnog društva sadašnjosti. Zato je i nama, kako kaže nuncij D’Errico, potrebna ‘promjena mentaliteta’.

Kada se povede razgovor o vrućoj temi ne samo za Crkvu, naravno, izbjegličkoj krizi koja potresa Europu, biskup Mate Uzinić ima jasan stav, koji je možda negdje na sredini puta između hrvatske ljevice i desnice.

- Poznat je moj stav o ovom pitanju. Izbjeglice su ljudi u potrebi, kao što smo svojevremeno zbog istih razloga bili i mi, i mi moramo pronaći način kako im pomoći u toj njihovoj potrebi. Jasno je da bedemi nisu rješenje i da će oni, prije ili kasnije, morati pasti. Rješenje nije niti u otvorenim granicama jer i to će također, prije ili kasnije, morati stati. Rješenje se nalazi u Siriji i međunarodna zajednica, osobito oni koji su izravno odgovorni za ono što se tamo događa, to rješenje treba što prije tamo potražiti. Inače će se ono od čega izbjeglice bježe, s njima prenijeti i u zemlje u koje bježe. Svjedoci smo pojedinačnih izgreda u nekim izbjegličkim centrima koji to već sada pokazuju.

Dubrovačka biskupija ekumenizam doživljava upravo na način kako o tome danas progovara Vatikan. Pitam biskupa kako komuniciraju katolički i pravoslavni vjernici i ima li problema. Odgovara da u Dubrovniku postoje dobri odnosi s pravoslavnom zajednicom samo zato što se uspjelo otvoreno razgovarati o prošlosti.

- U tom smislu su se u nekoliko navrata dogodile zaista veličanstvene stvari. Nadam se da će tako biti i u budućnosti jer je samo tako moguće reći ne samo da među nama nema problema, nego i da su naši odnosi na zavidnoj razini. Istovremeno, Uzinić kaže: ”Dijelom smo i dalje ostali zatočenici prošlosti obilježene jakom tradicijom, ali se posljednjih godina trudimo uhvatiti korak sa sadašnjošću”. Nedostatak svećenika jedan je od najvećih problema, a važno dostignuće u Biskupiji je otvorenost angažiranim vjernicima laicima.

Snaga svjedočenja

Živimo u turbulentnim vremenima, pa tako i u Hrvatskoj. Koliko riječ Crkve ima odjeka i među onima koji nisu vjernici? Biskup kaže:

- Mislim da mi u Crkvi, osobito kad je riječ o onima koji nisu vjernici, precjenjujemo snagu naše riječi, ali da istovremeno podcjenjujemo snagu našeg svjedočenja i, nažalost, još više našeg nesvjedočenja. Zato bismo upravo na ovom planu trebali puno više činiti kako ne bismo bili prepoznavani kao oni koji su Kristovi samo po onom što govorimo, nego po onom što činimo.

O predstojećim izborima biskup Uzinić previše se ne izjašnjava. Na pitanje što bi poručio vjernicima u Biskupiji, ali i svim vjernicima u Hrvatskoj odgovorio je krajnje jasno.

- Jedina poruka koju vjernicima mogu reći kad su u pitanju skori parlamentarni izbori je da budu zainteresirani i da se uključe u izborni proces, preuzimajući, svatko na njemu svojstven način, svoj dio odgovornosti za ovo naše hrvatsko društvo.

Izdvajamo