PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ

Najgnjevniji pjesnik Balkana Damir Avdić: Diplomatz, Bosanski psiho, Graha... tko je uopće taj čovjek?

Diplomatz, Bosanski psiho, a za one koji ga poznaju najdulje ili ga se sjećaju još iz tuzlanskog hardcore punk benda Rupa u zidu, Graha; nadimci su to i scenska imena najgnjevnijeg pjesnika Balkana i ostatka svijeta Damira Avdića, rođenog 1964. godine u Tuzli. Jedno je vrijeme živio u Americi i Njemačkoj, a vratio se na ove prostore da dovrši ono što je na njima počeo još osamdesetih. Prvi album “... od trnja i žaoka” objavio mu je 2004. godine Zdenko Franjić za svoju underground etiketu Slušaj najglasnije. Uslijedio je album “Mrtvi su mrtvi” (2008.) na kojem se Avdić također, žešće i krvavije od svih, obračunao sa svim onim zlom koje nas je zadesilo u ratu, poraću i tranzicijskoj otimačini o kojima je najefektnije progovorio u pjesmama “Po asfaltu i betonu”, “Brate”, “Mrtvi su mrtvi” i “Bratstvo i jedinstvo”. Avdić se u njima, kao i u novoj “Dlanop”, doima poput legitimnog nasljednika I. G. Kovačića. S trećim albumom “Život je vraj” (2010.), a posebno s najnovijim “Mein Kapital” (2012.), Avdić je svojom poezijom zapasao svjetske probleme koji su postali i naši te bitniji od sitnih obračuna u ovoj smrdljivoj balkanskoj kaljuži. Pravi je to juriš na kapitalističku oligarhiju i njihove političke sluge, a kad se raspištolji, Avdiću je danas teško naći konkurenta u korpusu svjetskog rock pjesništva. Njegove su pjesme kapital koji neće izgubiti na vrijednosti jer nisu ni potrošna roba iz Kine ni burzovno mešetarenje s Wall Streeta nego istini vjerna, velika umjetnost. No Avdić se ne obračunava samo s krupnim kapitalom i desnicom nego i sa salonskom ljevicom i antiglobalistima kojima je vrhunac pobune majica s likom Che Guevare, apatijom glasača, šopingholičara i nostalgičara. Njegova poezija (dostupna na damiravdic.bandcamp.com), nije jednostrana neglo slojevita. Privatno, Avdić je duša od čovjeka i jednostavan momak.

Damir Avdić

Najbjesniji pjesnik Balkana i ostatka svijeta

Što je napravio?

Nedavno je snimio i početkom godine besplatno na internetu objavio četvrti solistički album “Mein Kapital” kao sliku svijeta koji na razvalinama suvremenog kapitalizma treba izabrati između marksizma i fašizma. “Mein Kapital” objavljen je i na CD-u koji prati i knjiga poezije te bonus priča “Ja anarhista

Kako je to napravio?

Prvo je sjeo i napisao stihove, a potom ušao u studio i sve pjesme snimio sam, tek uz Gibson Les Paul gitaru koju zove bomba, a čiji je “fitilj” uštekao u Marshala koji nije crk’o ni kad ga je na skali do 10 Avdić odvrnuo na brojku 11. Avdiću ne treba bend da bi stihovima i težinom rifova pomeo veći dio metal, a i punk konkurencije od Tuzle do Tuscona.

Zašto je to važno?

Zato što bi, a nije Avdić jedini koji tako razmišlja, ne digne li se glas stvari mogle biti još puno lošije no što su sada.

Kome je to važno?

Svima koji imalo shvaćaju probleme današnjice i razmišljaju o još čemernijoj budućnosti, a još više onima koji svijet oko sebe gledaju kroz ružičaste naočale

Što još radi?

Oženio se u Ljubljani, dobio sina. Dana 24. veljače održat će koncert u Močvari, a prošle godine objavio je zbirku pjesama “Kuda sestro” u izdanju Algoritma. Dosad je objavio dva romana, “Na krvi ćuprija” i “Enter džehenem”, a završio je i novi roman “Tiket za revoluciju” koji će Algoritam objaviti u ožujku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. travanj 2024 05:45