Ovo sada je vrhunac krize dominacije SAD-a, Kanade, Europske Unije i onoga što podrazumijevamo kao zapadni svijet. Rekao bih da je sadašnja kriza samo dio šire krize koja će trajati još desetljećima, a iz koje će euroatlantski kapitalizam izići kao gubitnik“, riječi su kojima svjetsku ekonomsku krizu opisuje Rastko Močnik, profesor Sociologije kulture na Sveučilištu u Ljubljani , prevoditelj i politički aktivist.
Močnik je u prošlosti sudjelovao u raznim civilnim i političkim pokretima u Sloveniji, a 1990. godine izabran je za predsjednika Socijaldemokratske unije (SDU). Osim toga, Močnik je aktivan u poljima teorije ideologija, psihoanalize, humanistike i društvenih znanosti. U intervjuu za Magazin, s Močnikom smo razgovarali o posljedicama krize, slovensko-hrvatskim odnosima, ali i zašto je još uvijek uvjeren kako je Jugoslavija predstavljala dobar državni eksperiment. I na pragu sedamdesete, Močnik ne mijenja svoja ljevičarska i šeszdesetosmaška stajališta.
Loša ulaganja
Što je uzrok dubokih društvenih previranja u Sloveniji koja je donedavno bila jedna od najprosperitetnijih novih članica Europske Unije?
- Treba uzeti u obzir mnogobrojne promjene koje su se u međuvremenu dogodile u Sloveniji i u Europskoj Uniji. Slovenija je bila relativno uspješna jer nije primjenjivala recepte koje su nudili Međunarodni monetarni fond i neke druge inozemne institucije, već je postupno prešla u kapitalistički sustav, a usput su sačuvani i neki elementi narodnog gospodarstva. Očekivanja od Europske Unije bila su jako velika, ali EU je u međuvremenu promijenila svoj karakter. U svojim počecima, politika EU je pokušavala poboljšati gospodarstva u slabije razvijenim članicama kao što su Portugal, Španjolska ili Grčka, i neko vrijeme im je čak uspijevalo. U međuvremenu, potpisani su ugovori koji su promijenili suštinu EU, a posljedice su vidljive. Najjače države - Francuska i Njemačka ponašaju se kao da su metropole, a Europa je postalo njihovo tržište. Njemačka se odlučila za merkantilističku politiku, što znači da su kod kuće snizili nadnice i reducirali socijalnu državu, a zahvaljujući izrazito kompetitivnoj ekonomiji, na svjetskim tržištima ostvaruje goleme viškove. Njihove banke su 2005. i kasnije ove viškove plasirale u slabije razvijene članice EU, a tamošnje vlade su garantirale otplatu kredita. Posljedica je kriza koja traje već nekoliko godina. Što se tiče Slovenije, nisu se ispunila očekivanja, jer je nakon ulaska u Europsku Uniju došlo do velikog slabljenja socijalne države i pada plaća, a istovremeno i država i privatne tvrtke su se jako zadužili. Slovenski gospodarstvenici su investirali velike svote na Balkanu i u Rusiji, ali to su bila loša ulaganja i danas svjedočimo propadanju nekada jakih firmi poput Mure. U dugovima je i država, ali i niz firmi.
Zbog čega ste kritični prema politici Njemačke?
- U ovom trenutku, Europska Unija je neoliberalna i neokolonijalna konstrukcija koja radi protiv interesa zemalja kao što su Slovenija, Hrvatska ili Grčka. Prije dvadeset godina EU je bila drugačija, a sadašnji problem je i to što nema snažnih političara koji bi bili u stanju progurati europsku socijalnu politiku. Upravo suprotno, političari su servilni i samo provode ideje birokrata iz Bruxellesa… Njemačka je najznačajniji gospodarski partner Slovenije - a za Sloveniju to znači neokolonijalnu ovisnost. Slovenske su firme podizvođači njemačkih transnacionalnih korporacija: ako te korporacije promijene tehnologiju ili mijenjaju konačne proizvode ili smanje obim proizvodnje - u trenutku mogu prekinuti neravnopravno “suradnju” sa slovenskim firmama. To se već događa. Nisam kritičan prema politici Njemačke, već samo upozoravam na opasnosti koje prijete podređenim partnerima u sadašnjem globaliziranom gospodarstvu.
Dojam je da bi prosvjedi bili slabijeg identiteta kada na čelu vlade ne bio bio Janez Janša, koji je za veliki dio slovenske javnosti neka vrsta crvene krpe?
- U tome ima istine, iako je i vlada Boruta Pahora u posljednjoj godini mandata, također imala vrlo nisku javnu podršku. Janez Janša je osoba koja polarizira javno mnijenje, i premda ga redovito podržava oko trideset posto biračkog tijela, kod ostatka stanovništva on izaziva odbojnost. Ali razlozi sadašnjih demonstracija su dublji. Počelo je kao pobuna protiv arogantnih i korumpiranih vlasti u Mariboru, međutim ovo što se sada događa jest delegitimiziranje cjeloklupne političke elite, a ne samo Janše. Koliko je nepovjerenje prema političarima, pokazao je podatak da je najviše glasova na izborima osvojio Zoran Janković, koji je stranku osnovao svega mjesec dana pred izbore. To je pokazalo da su problemi dublji, koliko god je činjenica da Janša polarizira javnost.
Janša će pasti
Kakav će biti rasplet sadašnje krize u Sloveniji?
- Mislim kako će za dva do tri mjeseca doći do promjene vlade. Janša je sada na čelu manjinske vlade i neće se moći održati, i najvažnije pitanje je koliko brzo će se pojaviti alternativna varijanta. Bojim se da ta alternativna varijanta neće biti bitno bolja od sadašnje vlade, a Janšu će skinuti zbog njegove arogancije i agresivnosti čak i prema vlastitim koalicijskim partnerima. Janša je u svom prvom premijerskom mandatu 2004.-08. uništio koalicijske partnere, i to se i ovaj put ponavlja. Janša će pasti, ali politika se neće promijeniti i to je šteta.
Je li onda Slovenija profitirala od članstva u EU?
- Stvar je u tome da si male države s europske periferije ne mogu priuštiti da ostanu izvan Europske Unije. To su mogle napraviti ekonomski moćne države poput Norveške i Švicarske, ali Slovenija, Hrvatska ili Mađarska moraju biti u Europskoj Uniji jer nemaju drugu alternativu. Ulazak u EU za te zemlje predstavlja nužni gubitak, jer države gube suverenost, posebno u monetarnom pogledu u slučaju uvođenja eura.
Poznato je da ste protivnik liberalnog kapitalizma. Koja je realna alternativa?
- Stvari treba gledati u povijesnoj perspektivi. Svjetsko kapitalističko gospodarstvo se kreće u cikličkim periodima, a svaki ciklus predvodi jedna zemlja, koja u tom periodu ima najveću ekonomsku, političku i vojnu moć. Tipično za ove zemlje je da su dok rastu, one redovito protekcionističke, ali kada dođu na vrh, tada postaju liberalne i svoje granice otvaraju slobodnoj trgovini, a isto traže i od drugih zemalja. S druge strane, sve su te zemlje do sada prekasno počele shvaćati da gube dominantnu poziciju i da trebaju zatvoriti granice i zaštititi se. To se u prošlosti dogodilo Velikoj Britaniji, čija ekspanzija je trajala skoro cijelo 19. stoljeće i koja umjesto da se zatvorila početkom 20. stoljeća, to je napravila tek negdje 1930. godine. Isto se sada dešava s Amerikom, dok na suprotnoj strani imamo Kinu, koja je jako dugo bila zatvorena, a sada kreće u ekspanziju i istovremeno otvara vlastite granice. Europa i SAD su u silaznoj putanji, a Kina i Indija postaju novi hegemoni svjetskog liberalnog kapitalizma. Znate zašto liberalni model nije u našem interesu? Jednostavno zato jer ne možemo biti konkurentni kineskom kapitalizmu koji se temelji na robovlasničkim odnosima i brutalnoj eksploataciji radne snage. Europa treba inteligentnu politiku tako što bi na druge kontinente pokušala proširiti europski socijalni model. To znači širenje većih radničkih prava, jer Europska Unija nije u stanju izdržati kokurenciju Kine.
Trendovi su upravo suprotni, i kao odgovor na krizu u ogromnoj većini država u tijeku je proces rezanja radnih i socijalnih beneficija?
- Još prije nekoliko godina neki ekonomisti su najavili kraj socijalne države i sada svjedočimo tom procesu. Za ovo što predlažem trebala bi postojati snažna politička volja, a toga trenutno nema. Ali ako su liberali mogli postići ideološku, a potom i ekonomsku hegemoniju penetracijom u međunarodne organizacije, onda to mogu i zagovornici socijalne države, pogotovo zato jer oni mogu računati i na masovnu podršku velikih dijelova stanovništva koje je danas ugroženo.