Slobodan Sambolec prije četiri godine odlučio se rastati od supruge. Dogovorili su se da će ga supruga isplatiti sa 40-ak novih kvadrata u lijepo urbaniziranom varaždinskom naselju Grabanice što ga je podizala tvrtka Stanoing, 20 godina velika graditeljska uzdanica u Varaždinu. Stanoing je slovio za tvrtku koja je uspješno surađivala s lokalnom vlasti. Gradili su na svim dobrim lokacijama po Varaždinu, njima je dodijeljena izgradnja POS-ova naselja... Dojam o ugledu i moći podupiralo je i to što je njezin direktor Eduard Brumen često viđan u društvu prvih ljudi grada, na gotovo redovnom ritualu gableca sa Zlatkom Horvatom, zamjenikom gradonačelnika.
Sa Stanoingom je Sambolec potpisao ugovor 11. ožujka 2011. i ne sluteći da će ubrzo postati jedna u nizu žrtava istrage državnih organa koji su pokrenuli opsežnu akciju češljanja poslovanja sada bivšeg gradonačelnika Ivana Čehoka čiji je krak vodio i u Stanoing. Istrage Županijskog državnog odvjetništva i USKOK-a na dulji su rok zapečatile i poslovanje Stanoinga. Tvrtki je blokiran rad, Brumenovi poslovni pothvati pali su u vodu, a nedužnim su kupcima donijeli višegodišnju agoniju.
Varazdin, 190215Prica o prevarenim kupcima stanova tvrtke Stanoing.Na fotografiji: Josip Krizmaric i Slobodan Sambolec ispred nedovrsene zgrade.Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix
Foto: Josip Krizmarić i Slobodan Sambolec ispred nedovršene zgrade
‘Prekipjelo mi je’
Sambolec je u travnju 2011. stan platio gotovinom, 49.500 eura, a Stanoing mu je obećao useljenje potkraj kolovoza. Njegova je bivša supruga Spomenka dignula kredit u Hypo banci. U Stanoingu su im tvrdili da ne mogu upisati hipoteku na novi stan jer zgrada još nije dovršena. Ali, samo što nije. Hipoteku je stavio na stan bivše supruge. Taj pedesetogodišnjak, zaposlen kao tehničar u Općoj bolnici u Varaždinu, vratio se mami u trošnu kuću koju je napustio prije 30 godina.
Slobodan Sambolec strpljivo je čekao i šutio o tome kako ga je Stanoing prevario. “Prekipjelo mi je“, objašnjava u društvu svojih supatnika koji ispred praznih i nedovršenih zgrada pokazuju svoje ‘nesuđene’ stanove. Među njima ima i onih rijetkih koji su kupili stanove u dovršenim zgradama, ali ni to ne znači da su se spasili od drame - banke im prijete ovrhom. Oni su samo nekolicina od točno sto izigranih kupaca, čija vrijednost nekretnina doseže ukupno 40 milijuna kuna, kojima se kupnja stana od Stanoinga pretvorila u noćnu moru. Baš kao i njihovom bivšem gradonačelniku Čehoku koji se u priči o Stanoingu pojavljuje u dvostrukoj ulozi: kao oštećenik, jer je i njegov stan opterećen hipotekom, ali i kao okrivljenik, navodno podmićen kupnjom stana po privilegiranoj cijeni od 933 eura po kvadratu u luksuznoj zgradi koju su Varaždinci nazvali Karingtonka i plaćali je 1278 eura po kvadratu. Stanoing je Čehoku uštedio 30.443 eura. Čehok je DORH-u sumnjiv zbog niza stvari; od zbrinjavanja otpada, zamjene zemljišta, kupnje zemljišta za POS-ove stanove do toga da je osam godina pogodovao tvrtkama Miroslava Bunića pri dobivanju poslova od grada i podmirivanju komunalnih obveza te tako oštetio grad za 50 milijuna kuna. Osumnjičen je zbog spornih kupoprodaja stanova Stanoinga i zamjene zemljišta sa svojim zamjenikom Zlatkom Horvatom, pročelnikom Ureda za prostorno uređenje Stankom Vitezom i poduzetnikom Miroslavom Bunićem, vlasnikom Zagorja Tehnobetona i Brumenovim parterom. No, dok je Čehok ostao Stanoingu dužan 326.347 kuna i može u posjed svoga stana, sto nesretnih kupaca mora čekati ishod predstečajne nagodbe Stanoinga. Premda financijske dubioze tvrtke Stanoing, kao i relacija između vlasnika i bivših lokalnih moćnika, premašuje skučen novinarski prostor, valja znati da je bilanca njihova poslovanja porazna: 349 milijuna kuna duga. Gubici prevarenih kupaca samo su jedna zakrčena žila u kolabiranom krvotoku Stanoinga. Bankama Stanoing duguje 161 milijun i 609 tisuća kuna; Imex banka potražuje 15 milijuna i 918 tisuća kuna, Partner banka 24 milijuna i 600 tisuća, HAAB 33 milijuna i 207 tisuća, HAAB International 73 milijuna i 109 tisuća, Kreditna pet milijuna, VABA i Kovanica oko 3,3 milijuna, Raiffeisenbank 2,9 milijuna. Ministarstvo financija, pak, 19 milijuna i 372 tisuće kuna…
Varazdin, 190215Prica o prevarenim kupcima stanova tvrtke Stanoing.Na fotografiji: nedovrsena zgrada u naselju Grabanice.Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix
Založeni stanovi
Osim što je većina zgrada neuseljiva, dokumenti svjedoče da je Eduard Brumen, mimo zakona te mimo volje i znanja kupaca, njihove već prodane stanove založio; naši su sugovornici stanove kupili u proljeće 2011., a Stanoing je s Imex bankom 9. studenog 2011. sklopio sporazum o osiguranju novčane tražine zasnivanjem založnog prava na nekretninama radi osiguranja svojeg duga od milijun i 700.000 eura! Tako mnogi od kupaca nisu uspjeli izboriti ni privilegij da postanu barem papirnati vlasnici. Jedan od njih je i Josip Križmarić. On se dobro sjeća trenutka kad je platio stan: “Bio je petak, 14,47 sati, 27. svibnja 2011. kad sam na račun Stanoinga uplatio 502.695 kuna. Prodao sam kuću da bih kupio dva mala stana u dvije različite zgrade; jedan od 41,50 kvadrata za sebe i suprugu, drugi, manji, od 26 kvadrata za kćer”.
U ponedjeljak rano ujutro već je bio u redu u zemljišnoknjižnom odjelu s namjerom da se upiše kao vlasnik stana u koji se trebao useliti najkasnije krajem ljeta 2011. “U gruntovnici radi moja sestrična koja mi je objasnila da nema upisa u zemljišne knjige bez tabularne izjave. Otišli smo u Stanoing, ali tamo su nam rekli da se ne možemo još upisati jer zgrada nema uporabnu dozvolu. Lagali su nam mjesecima. Direktorica Ivanka Strmečki uputila bi nas na svog sina, a on bi zaključao vrata… Otišli smo i vlasniku Brumenu, on je samo govorio - bit će, počekajte još malo. Otkrili smo da je na kćerin stan upisana hipoteka Partner banke. Jedan dan sam otišao tamo, očajan, i rekao: uništavate poštene ljude i čudite se kad se dogodi zlo… Nisam prijetio, ali valjda su se prestrašili jer su kćeri nakon nekoliko dana dopustili da se useli u stan, premda je i dalje opterećen hipotekom. U ovoj državi nitko vas ne štiti”, kaže Josip Križmarić. On i supruga u zrelim su godinama postali beskućnici: “Potrošio sam 42.000 kune na podstanarstvo. Kad smo ostali bez novca, otišao sam u Stanoing i tražio da hitno riješe moj slučaj… Smjestili su nas u prazan stan na Banfici u kojemu čekamo ishod predstečajne nagodbe.”
Varazdin, 190215Prica o prevarenim kupcima stanova tvrtke Stanoing.Na fotografiji: Slobodan Sambolec.Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix
Križmarić prepričava kako su ga iz Stanoinga nakon sklapanja ugovora o kupnji zvali u devet navečer na mobitel: “Čuli su da nam je kupac naše kuće dao kaparu, pa su nas požurivali da donesemo novac. A nakon što smo ostavili 50.000 kuna, stalno su zivkali kad će ostatak, inzistirali su da im dam broj našeg kupca da se oni s njim direktno dogovore. Kad smo platili, više ih nije bilo briga.”
...