Prošlo je od toga punih pedeset dana, ali teško da ćete Anticu Đakulić opet susresti u susjedovu polju.Tamo, tik uz lokalnu cestu, usred dalmatinskog krša na pola puta između Perkovića i Bogdanovića, na samoj granici dviju županija, njezina je najdraža ovca životom platila svoju znatiželju.
Bio je to misterij bez premca u Primorskom Dolcu, 18. siječnja ove godine.
Zrna, zdrava k’o dren i jedva stara tri godine, zalutala je tog jutra na susjedovoj zemlji, iznenada stala, pa se krenula vrtjeti sama oko sebe. Antici se učinilo da je zapela u kakav drač.
Samo što je krenula po nju, Zrna je propala u zemlju. Odozdo, iz mraka, još je kratko vrijeme meketala.
- Ma koji ti je đava? - zadnje su riječi koje je uputila ovci. Samo da je jednom zakoraknula naprijed i ona bi propala sa svojom Zrnom.
Stručna objašnjenja
U rupu duboku 41 metar, pokazat će tri dana kasnije speleološka misija, s njom su u dubinu propala čitava dva kubika zemlje. Zrna je zapela negdje na pola puta, pa se dovukla do kamene stijene na kojoj je skončala, što od pada, što od kamenja što su ga mještani pred televizijskim kamerama kasnije bacali u jamu kako bi, onako odoka, tobože procijenili dubinu.
Ako je Zrna uopće imala šanse za spas, one su se sa svakim kamenom višestruko smanjivale.
- Bila je živa još neko vrijeme. Vjerovali smo da se spuštamo na šest metara dubine, nismo očekivali da je jama ovako duboka. Dno je prekriveno kamenjem, a voda ide dalje u dubinu. Bili smo mokri do gole kože - izvijestio je Tonći Rađa, član speleološkog društva “Špiljar". Rupi su dali ime Doli, ali ne zbog slavne klonirane ovce, već, eto, jer je jedna dalmatinska ovca završila - negdi doli.
Antica u Dolcu živi od rođenja, punih 65 godina, ali dosad je samo jednom čula za sličnu pojavu. Bilo je to davne 1963. godine. Ni tada nisu znali objasniti što se, pobogu, dogodilo.
- Nije mi svejedno, ne zalazim više na susidovu zemlju - kaže nam u petak i dodaje da ne zna odakle se “manita rupa” pojavila. Još dvije slične nastale su u krugu od pola kilometra, a speleolozi kažu kako je u blizini Dolca golema vrtača koju mještani zovu Samograd. Zanimljivo, slična je rupa ubrzo progutala kolce za vinovu lozu u Poljicama kod Imotskog. Mještani već idućeg jutra novinarima svjedoče kako se iz mraka čuju neobični zvukovi i krici. Iako je u blizini puno kraških špilja, ovakvih se rupa po vinogradima nitko ne sjeća. Otvaranja zemlje, jame i vrtače koje su se posljednjih mjeseci diljem Hrvatske počele pojavljivati kao gljive poslije kiše, nije moguće predvidjeti, kažu geolozi. Od siječnja scenarij se ponovio sedam puta - u Međimurju je rupa uzela mladi život, u Dolcu je stradala ovca, a u Lovranu na dubini od pet metara umalo muškarac koji je sjedio na klupici i uživao u pogledu na more. Za Lovran objašnjenje stručnjaci pronalaze u eroziji valova, a za Tuškanac u loše izgrađenoj kanalizaciji. Golemi desetometarski odron dubok više od sto metara kod Drniša uzrokovali su podzemni tuneli nekadašnjeg rudnika boksita.
Struka je fenomen iscrpno objasnila: zbog velikih oborina ove zime na izmaku, a u Dolcu je lani napadalo pola metra snijega, povećala se količina podzemnih voda. One su isprale vapnenački dio tla, pa su stoga moguća urušavanja te brojne geološke i seizmičke aktivnosti.
Kao i uvijek, postoje oni koji u ovakvo, znanstveno dokazano objašnjenje ne žele vjerovati. Nije ovo samo hrvatski fenomen - rupe, jame i vrtače sve se češće posljednjih mjeseci pojavljuju diljem planeta. Teoretičari zavjere, pseudoznanstvenici i ufolozi jedva su ovo dočekali: natječu se u smišljanju što bizarnijeg scenarija koji bi objasnio ovaj fenomen.
Mitska bića
Ljubitelji mitologije sumnjaju u crnu magiju. Možda je ogladnjelo kakvo mitsko biće ili kućni zloduh, nalik na grbavca iz škotske mitologije što izlazi iz rupa u poljima pa mještane šeretski povlači za uši dok spavaju, kiseli im mlijeko i obogaljuje pse. Da nije Malik ili kakav satir iz poganskih vjerovanja, jedan od onih s dugim repom i otpiljenim rogovima na glavi?
Ufolozi sumnjaju na izvanzemaljce koji kao u Wellsovu Ratu svjetova izlaze iz Zemljine kore da porobe čovječanstvo. Da nije testiranje tajnog geomagnetskog oružja iz svemira?
- Ljudska mašta je bujna i razna vjerovanja, mitovi i teorije zavjere uvijek će, ma kako nelogične i sulude bile, postojati. To je sastavni dio ljudskog postojanja - kaže Drago Plečko, koji se često bavi istraživanjem fenomena na rubu znanosti. I sam je kao dječak slušao slične priče o pećinama i špiljama.
- Mene je, eto, pratila legenda da ovdje, na Žumberku, postoji misteriozna špilja u kojoj obitava nešto nadnaravno. Navodno je jedan čovjek zalutao u nju i kad je izašao, od jezivih stvari koje je u njoj doživio bio je potpuno sijed i nijem. Sjećam se da smo kao dječaci htjeli pronaći tu špilju i istražiti je. Nikad je nismo našli. Speleolozi su mi potvrdili kako ovdje na takvu špilju nitko nikad nije naišao. Dakle, ljudsko preuveličavanje je oduvijek postojalo - kaže Plečko, koji se i sam pozabavio proučavanjem misterioznih rupa.