- Evo, sad dovršavam prijave za nove grantove. U znanosti je tako, ideš od jednog roka do drugog, a pri kraju godine pokušavaš dovršiti poslove koji su se akumulirali. Važno je sad sveučilištu napisati izvještaje o našim rezultatima - kaže mi u telefonskom razgovoru Nenad Ban (45), profesor strukturalne molekularne biologije na ETH, jednom od najboljih svjetskih sveučilišta koje se ponosi sa 23 Nobelove nagrade, među kojima i onima Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga. Naravno, financiranje njegovih istraživanja je neupitno jer 2011. je bila godina Nenada Bana. Ali, i prošla, pretprošla i godina prije toga bile su njegove: zapravo, iza Bana je nekoliko godina izvanrednih rezultata koji izazivaju duboko poštovanje njegovih kolega iz cijelog svijeta.
Uzbudljivo nadmetanje
- Istina, imali smo jako lijepih rezultata, no naša su istraživanja na ribosimima, staničnim tvornicama proteina, kulminirala u posljednje dvije godine - rekao je Ban, koji je ove godine u časopisu Science objavio radove za koje upućeni kažu da nose težinu Nobelove nagrade. Najprije je početkom ove godine Banova skupina riješila strukturu male ribosomske podjedinice u višim organizmima (od kvasaca do čovjeka). Zatim je u uzbudljivom nadmetanju sa skupinom francuskih znanstvenika, nalik finišu neke atletske utrke, Banova skupina u studenome u Scienceu objavila i strukturu velike ribosomske podjedinice u višim organizmima.
- Ribosomi u višim organizmima, tzv. eukariotski ribosomi, među najsloženijim su staničnim strojevima. Imaju ključnu ulogu za život na Zemlji jer su odgovorni za sintezu proteina. Kad smo početkom ove godine objavili strukturu male ribosomske podjedinice, uz to je objavljen komentar nobelovca Venki Ramakrishnana. On je to usporedio s otkrićem strukture bakterijskog ribosoma iz 2000. godine - objasnio je Ban. Hrvatski znanstvenik bio je i jedan od ključnih aktera toga otkrića iz 2000. godine: kao postdoktorand na Yaleu bio je prvi autor triju radova o strukturi velike ribosomske podjedinice koji su njegova tadašnjeg šefa Thomasa Steitza dovela do Nobela za kemiju 2009. godinu. Steitz je tada najviše znanstveno priznanje podijelio s Ramakrishnanom i Adom Yonath. Na svečanoj dodjeli Nobela za 2009. godinu u Stockholmu bio je i Ban.
- Kako u znanosti nagrade ne ovise o stotinkama sekunde kao u sportu, teško je procijeniti koliko sam bio blizu Nobela. No, činjenica jest da sam ključno pridonio istraživanjima za koja je dodijeljena Nobelova nagrada - mirno kaže Ban.
Isti adrenalin
Da je Nenad Ban čovjek koji djeluje i komunicira na smiren i profinjen način, stekla sam dojam kad sam ga upoznala u jesen 2004. godine na ETH-u. - Ne znam je li to smirenost ili iskustvo. Mnogi mi kažu da imam smiren način ophođnja s ljudima. Ali, ja u sebi nisam nimalo miran, dapače, jako sam nestrpljiv. I nakon 20 godina u znanosti uvijek me pokreće isti adrenalin. Znanost je moja pasija, a doći do nekog otkrića za mene je veliko uzbuđenje, fanatastičan osjećaj - strastveno je ustvrdio Ban.
Rođen je u Zagrebu u obitelji znanstvenika, sveučilišnih profesora Jasne i Zvonimira Bana. - Rastao sam u znanstvenom okruženju i moji roditelji često su mi mogli odgovoriti na neka pitanja koja su me zaokupljala. Ali, od malih nogu zanimala me priroda i stalno sam kupovao knjige o biljkama i životinjama - prisjetio se Ban. Priznaje da u srednjoj školi nije bio posebno dobar učenik.
- Nisam baš volio učiti jer se mnogo toga moralo učiti napamet. No, kada sam upisao biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) i počeo razumijevati principe u bilogiji i kemiji, nisam mogao stati.
Ban je nakon diplome na PMF-u otišao u Ameriku. Doktorirao je 1994. na Sveučilištu California u Riversideu, a zatim je pet godina bio na postdoktoratu kod Tomasa Steitza na Yaleu. Otkriće strukture bakterijskog ribosoma otvorilo mu je vrata najprestižnijih američkih sveučilišta, ali on je izabrao švicarski ETH.
Znanost i košarka
- Moja supruga, Njemica Eilika Weber, i ja upoznali smo se na doktoratu u SAD-u i tamo vjenčali, ali željeli smo djecu odgajati u Europi, blizu naših obitelji - objasnio je Ban razlog dolaska na ETH.
- Kad sam došao na razgovor s predsjednikom ETH-a, on mi je ponudio određene uvjete rada. No, ja sam rekao da mi to nije dovoljno i postavio svoje zahtjeve. Bio sam čvrst jer sam imao dobre ponude na američkom Sveučilištu Berkeley. Kako bi ispunili moje uvjete, na ETH-u su morali promijeniti pravila jer sa 33 godine, koliko sam tada imao, nisam mogao dobiti stalnu profesorsku poziciju. Naposljetku su pristali na moje uvjete, a predsjednik mi je rekao: “Dobro, mi ćemo ti to omogućiti, ali od tebe odsad očekujemo čuda. U tom trenutku osjetio sam strašan pritisak - prisjetio se Ban dolaska na ETH.
No, prve godine na ETH-u ne samo da nisu urodile čudom nego uopće nije imao rezultata.
- Nakon tri godine nismo imali nikakve rezultate i u laboratoriju se javila sumnja da ćemo ikada doći do važnog otkrića. Onda se sve preokrenulo.
Nažalost, Nenad Ban, poput mnogih naših uspješnih znanstvenika u svijetu, ne može se vratiti u Hrvatsku jer bi to u ovom trenutku bilo nalik profesionalnom samoubojstvu.
- Moja su istraživanja kompleksna i mogu ih voditi tek na nekoliko svjetskih sveučilišta. Ali, moderni su znanstvenici poput nomada i često se sele. To je slično kao kad se netko želi baviti vrhunskom košarkom. Nekad je to moguće u Zagrebu, a drugi put u Madridu ili Chicagu.