ISPOVIJEST Z. GRGIĆA

NEOBIČAN ČLAN SABORSKOG ODBORA ZA GRAĐANSKI NADZOR TAJNIH SLUŽBI Zašto sam kazneno prijavio Milanovića, Ostojića i Matića

    AUTOR:
    • Arhiva

  • OBJAVLJENO:
  • 29.06.2015. u 23:18

Danijel Soldo / CROPIX

‘Ova Vlada dugo godina nezakonito djeluje, a fizička agresija na branitelje u Crkvi sv. Marka samo je staljinistička kulminacija tog zla’

Zoran Grgić (52), posljednjih 12 godina član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih službi Sabora RH, u središtu zanimanja domaće javnosti našao se ponovno ovih dana kad je podnio kaznenu prijavu protiv predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića, ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, ministra branitelja Predraga Matića i ravnatelja policije Vlade Dominića.

Županijskom Državnom odvjetništvu u Zagrebu Grgić je na dvadesetak stranica napisao da navedene dužnosnike optužuje za kaznena djela teške tjelesne ozljede, nepružanja pomoći i napuštanje nemoćne osobe, povrede ravnopravnosti građana, povrede slobode izražavanja misli, povrede prava na okupljanje i javni prosvjed, povrede slobode vjere, protupravno oduzimanje slobode, prisile, prijetnje, narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora, protuzakonite pretrage, klevete, dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, zloporabe položaja i ovlasti, zatim za mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, neprijavljivanje pripremanja i počinjenja kaznenog djela, zločinačko udruživanje, veleizdaju i povredu ugleda Republike Hrvatske.

Vrijeđanje inteligencije

Na naše pitanje jesu li povod za to bili nemili događaji 28. i 29. svibnja na zagrebačkom Markovu trgu između branitelja prosvjednika i pripadnika policijskih snaga, Grgić odgovara: “Podnio sam prijavu zbog dugogodišnjeg nezakonitog djelovanja Vlade, a fizička agresija na branitelje 28. i 29. svibnja u Crkvi sv. Marka samo je staljinistička kulminacija tog zla, a ne “nemili događaji”, kako to “lakirate” u vašem pitanju. Citirao bih dr. Hermana Vukušića: “Vrijeđao bih inteligenciju svojih čitatelja kad bih uopće išao komentirati licemjerje državnog aparata koji ljudima koji su branili ovaj narod ukida prava i briše ih iz evidencije, a s druge strane dopušta da pripadnici neprijateljske vojske konzumiraju ta prava na više mjesta i u više država”. Questa et determa - potraga je dovršena, što se mene tiče...”

Na pitanje u kojemu se svojstvu nalazio na mjestu događaja kod Crkve sv. Marka, Grgić kratko odgovara: “Zar je to bitno? Bio sam tamo”.

Javnost jako malo zna o čovjeku koji podiže kaznenu prijavu protiv visokih državnih dužnosnika pa nas je zanimalo je li Zoran Grgić magistar ili inženjer strojarstva te je li se u životu bavio strukom.

“Vidim kako inspiraciju za pitanja crpite iz tračeva s ekstremno lijevih portala. No dobro, zatvorimo tu temu jednom za svagda; diplomirao sam na Fakultetu strojarstava i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, 1995. između Bljeska i Oluje te postao dipl. ing. strojarstva”, odgovara Grgić.

Hercegovački udbaš

“Sukladno zakonu, po Bolonji sam zatražio prevođenje titule. Platio sam taksu i rješenjem FSB-a postao sam mag. ing., što može učiniti svaki građanin RH koji je završio VSS sa 8 i više semestara. Dvije godine poslije poželio sam ispraviti nanesenu mi nepravdu komunizma, jer dok smo mi Hrvati trunuli po zatvorima i ostavljali zdravlje na baušteli, a potom u Domovinskom ratu, ‘sinovi crvene elite’ postajali su dirigenti, pravnici, besplatno doktorirali… Nisam imao tog trenutka 36.000 DEM, koliko je koštao znanstveni magisterij na FSB-u, te sam o svom trošku upisao poslijediplomski na Ekonomskom fakultetu, smjer marketing. Položio sam diferenciju i potrebne ispite, a onda hladan tuš. Magistarsku radnju ‘zaštopala’ mi je kćerka poznatog hercegovačkog udbaša. Nakon dvije godine zadržavanja mrtvo hladno je izjavila kako njezinoj demonstratorici trebam platiti 500 DM da mi ‘popravi’ radnju te potom mogu magistrirati!? Reket naravno nisam platio i nisam magistrirao.”

Zoran Grgić, koji se rodio u Slavonskom Brodu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te studirao (uz Zagreb), ustvrdio je da ga je zbog njegovih političkih stavova maltretirala tadašnja Služba državne sigurnosti (SDS) te je jedno vrijeme proveo u zatvorima u Banjoj Luci i Požegi.

“Famozni član 133. KZJ - verbalni delikt. Tko riječju, mišlju ili djelom vrijeđa SFRJ, revolucionarnu ulogu KP i tako dalje... Krimen je bilo zagovaranje višestranačja, prava Hrvata na vlastitu državu i pozivanje na opću povelju o ljudskim pravima…”

U doba Ivice Račana

Grgić je članom Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija postao 2003., u doba Račanove administracije. Kaže da se jednostavno javio na javni poziv. Drži kako on, i mnogi drugi politički zatvorenici, predstavljaju savjest čovječanstva te da imaju dužnost i svetu obavezu prema svojim supatnicima koji nisu preživjeli strahote komunizma raditi na uspostavi boljeg i ljepšeg svjetskog poretka.

Kaže da se pri podnošenju te kaznene prijave nije savjetovao s ostalim članovima saborskog Vijeća, nego je to učinio kao svjedok, oštećenik i kao savjestan građanin RH jer ŽDO nije reagirao, a bio je, tvrdi Grgić, dužan reagirati po Ustavu i Zakonu. O prvim reakcijama nakon podizanja kaznene prijave Grgić kaže: “Kontaktiralo me nekoliko prijatelja i izvan i unutar sustava te sam saznao kako sam postao ‘osoba od posebnog sigurnosnog interesa ministra Ostojića’ i kako je zavedena ‘obrada’. Nadam se da će se to pokazati netočnim, jer takav neostaljinizam u 21. stoljeću bio bi nacionalna sramota. Poslao sam predstavku predsjedniku Sabora i jednu nadopunu. Sada pripremam drugu, ali gospodin Josip Leko odbio me primiti, a koliko mi je poznato, nije dao predstavku u rad saborskim odborima za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i za ljudska prava i prava manjina.”

Iako nije htio puno govoriti u kojoj se ulozi nalazio tijekom sukoba oko Crkve sv. Marka, Grgić kaže da je tamo ipak bio u svojstvu novinara, jer je poslao fotografije zbivanja svojoj kolegici iz Večernjeg lista koje su objavljene na njihovu portalu te je uspio izvijestiti jedan neprofitni radio, FM92+, te prenijeti situaciju novinaru televizije N1. Prije nekoliko godina Grgić je izjavio da su upravo mediji glavno oružje terorizma.

Novinari - teroristi

Tvrdi da i dalje stoji iza te izjave jer, kaže, terorizam ne mijenja vojno stanje na terenu, ali medijskim prenošenjem brutalnih poruka, ideja i pojava regrutiraju se novi “korisni idioti” i stvara se mišljenje u javnosti.

A Grgić je i dalje uvjeren da “partizanski filmovi” koji se ponekad prikazuju na našim TV kanalima mogu biti svojevrsni “okidač za terorizam”, kako je doslovce javno izjavio u jednoj TV emisiji.

“Naravno da stojim iza te tvrdnje”, objašnjava Grgić i dodaje da je “u vremenima kada je društvo u krizi prikazivanje promidžbenih uradaka totalirističkog sustava ciljana politika zbog vrijeđanja žrtava komunizma”.

“Takvi uradci mogu potaknuti ‘ekstremne ljevičare’ i ‘korisne idiote’ na iracionalno ponašanje, primjerice postavljanja bombi... Kako bi se osjećao preživjeli logoraš iz Treblinke kada bi mu prikazivali nacističke filmove?” pita se Grgić i odmah odgovara: “Loše bi se osjećao taj čovjek, a cijeli bi svijet to osudio. A što mislite kako se osjećamo mi koji smo prošli komunističke gulage kada gledamo partizanski film?”

Zanimala nas je i Grgićeva veza s tajnim službama s obzirom na to da je već 12 godina član saborskog Vijeća za nadzor istih, a upitali smo ga i je li točno da je u Domovinskom ratu bio djelatnik tajne vojne službe te radio kao specijalist za špijunske letjelice.

“Ne postoji moja nikakva veza s tajnim službama”, odgovara Grgić.

“Moj je posao, kao i ostalih članova Vijeća, nadzirati zakonitost rada tih službi. Drugih veza nema, koliko god vi to zločesto podmetali u vašem pitanju. A tijekom Domovinskoga rata izvršavao sam potrebne zadaće na uočavanju i uništavanju neprijateljske žive sile i tehnike.

To sam radio što sam najbolje znao, uostalom, kao i svaki hrvatski dragovoljac. A ove poluistine i fabrikate koje navodite plasirao je suradnik Udbe preko marginalnih probritanskih novina koje danas imaju tiražu manju od tri tisuće primjeraka, a njihov je vlasnik poginuo u mafijaškom obračunu bombom. Daljnji komentar, držim, nije ni potreban.”

Zoran Grgić je i član uglednih međunarodnih institucija pri NATO-u koje se bave problemima terorizma te geostrateškim analizama. Objasnio nam je da naša država danas stoji u smislu sigurnosti od terorizma.

“Osrednje loše”, sažima Grgić svoju pesimističnu projekciju pa dodatno objašnjava:

Ni novca ni obrazovanja

“Radikalizirani i traumatizirani pojedinci i skupine, zaraženi AIDS-om i radikalnim idejama, koji pristižu u EU najveći su problem. Nemaju novca, nemaju obrazovanja, nemaju ni namjeru integrirati se u društvo.

Pristup mađarskog premijera Orbana i gradnja zidova na državnim granicama, bojim se, bit će jedini izlaz. Ne treba zaboraviti ni socijalni inženjering. Odlaze mladi, zdravi i plodni, visokoobrazovani Hrvati i Hrvatice, a dolazi “ljudski otpad kolonijalizma”. Zappaterovo uništavanje Španjolske pokazalo je kako takvi elementi samo postavljaju bombe i bave se kriminalom te uredno glasaju za ljevicu!

A opet ću vam ponoviti, jer me to pitate, nisam bio i nisam član nijedne političke stranke. I, jednom zauvijek, bavim se geopolitikom a ne politikom. Još ste me pitali u kojoj sam to udruzi političkih zatvorenika, a ja vam odgovaram - u jedinoj takvoj udruzi, to je HDPZ - Hrvatsko društvo političkih zatvorenika. Sve ostalo su bili Udbini pokušaji na tragu ‘divide et impera’ - podijeli pa vladaj.”

Teze Zorana Grgića o kukastom križu koji se pojavio na poljudskom travnjaku na nedavnoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije, najblaže rečeno, zanimljive su. Na pitanje smatra li da je MUP kadar pronaći crtače te ima li ideju tko bi mogao stajati iza te diverzije, Grgić prst sumnje upire prema - Vladi.

“Postoji mogućnost da se pronađu crtači svastike, ali sumnjam. Prema rukopisu držim da je to djelo Kosa-Udbe. Možda neka od špijunskih protuhrvatskih organizacija poput Labradora još djeluje, ali ne bi me iznenadili i linkovi prema ovoj Vladi. Istraga i do sada izneseni podaci Ivice Marijačića, glavnog urednika Hrvatskog lista, upućuju u tom smjeru. Javno postavljam pitanje: Zašto MUP još nije priveo i ispitao Ranka Ostojića?”

Izdvajamo