PRVI PUT CIJELA ISTINA

NEVJEROJATNA PRIČA O GOSPIĆKOM ŠERIFU 'Policiju je pretvorio u svoju privatnu firmu'

Željko Jurković, načelnik Policijske uprave Ličko-senjske od 2004. do 2011., prema najnovijim otkrićima samo na prekovremenim radnim satima i bonovima za mobitel državu je oštetio za više od pola milijuna kuna, uz pomoć povlaštenih informacija kupio je gradski stan za 120.000 kuna, a prodao ga za 600.000 kuna, zatim je kupio zemljišta u Zadru i u Gospiću, tik uz zgradu Policijske uprave...
 Damir Krajač/CROPIX

GOSPIĆ Željko Jurković samo je formalno bio načelnik Policijske uprave Ličko-senjske, kamo je s HDZ-ovom politikom došao 2004. godine, a otišao sedam godina kasnije dolaskom SDP-ove politike, jer je po načinu kako je upravljao ovom upravom, u stvari bio - šerif.

O tome da je zataškavao kriminal u ovoj najsiromašnojoj hrvatskoj regiji u Lici se godinama priča, no za velike stvari ga još nitko ne tereti. Za predmete koji se lakše dokazuju upravo je pokupio USKOK-ovu optužnicu na kojoj su taksativno pobrojani svi njegovi grijesi, teški stotinjak tisuća eura. “PU Ličko-senjska d.o.o.”, recimo to tako, radio je onako kako je to tražio veliki gazda.

Nevjerojatni podaci

Neki podaci koje je prije nekoliko dana obznanio Uskok su nevjerojatni. Jurković si je za nešto manje od sedam godina obračunao gotovo 2400 prekovremenih sati, preračunato, svakog radnog dana pripisao si je barem jedan sat.

Država mu je samo za lažne prekovremene isplatila 273.000 kuna, a s drugim davanjima oštećena je za 525.000 kuna. Iako je imao službeni mobitel, na račun državnog proračuna kupovao je bonove za mobitel i na to je spiskao više od 200.000 kuna, odnosno, kupio je 2160 bonova od sto kuna.

Blaženka Mraović, njegova bivša tajnica, i Milan Rast, šef Službe zajedničkih i upravnih poslova PU ličko-senjske, morali su to tehnički odraditi po njegovoj zapovijedi.

Bio je poznat po tome da “rješava” kazne za prometne prekršaje svim svojim prijateljima. Znao je to i načelnik općine Karlobag Ivan Tomljenović Mima, kada ga je žicao da progleda njegovu Komunalnom poduzeću kroz prste nakon što je vozača policija uhvatila da upravlja vozilom koje je bilo neregistrirano i neosigurano.

Komunalno poduzeće uštedjelo je onoliko za koliko je oštećen proračun, 12.500 kuna. Tomljenović i Jurković posao su zaključili uz domaću janjetinu, kako obično takve stvari završavaju.

Tek Jurkovićevom smjenom počela je ozbiljna istraga Uskoka protiv načelnika Karlobaga, i to zato što je 100.000 eura vrijedan posao uređenja općinske šetnice indirektno prepustio poduzeću vlastite supruge, zbog čega je optužen i po toj mu se optužnici sudi na Županijskom sudu u Zagrebu.

Svojevremeno je Tomljenović uhićen i zbog poticanja na kazneno djelo, nakon što je preko tajnice u Policijskoj postaji Karlobag izvlačio informacije o istrazi u aferi šetnica.

Zaboravljeno kumstvo

U velikoj istrazi protv Jurkovića doznalo se da se od kazne u visini desetak tisuća kuna izvukao motociklist koji je uhvaćen u vožnji bez kacige, vozačke dozvole, osobne iskaznice te na neregistriranom motociklu.

Domari u ličkoj policiji bili su Jurkovićevi najamni radnici, i to na račun policije. Sedam godina u radno vrijeme održavali su nekretnine u njegovu i vlasništvu njegove supruge u Gospiću i Zagrebu, postavili su mu protuprovalna vrata, uređivali stubišta, bojili zidove, postavljali laminate i keramičke pločice, montirali namještaj, te obavljali vodoinstelaterske i električarske poslove.

Najmoćniji lički političar, bivši ministar zdravstva i bivši potpredsjednik Vlade dr. Darko Milinović kum je s obitelji Jurković, no, otkako se otvorila istraga o Željkovim prljavim poslovima, dr. Milinović to nerado ističe. Medijima je prvotno negirao kumstvo sa Željkom, no kasnije ga je objasnio rekavši da su odrasli u istoj ulici.

- Željko Jurković nije moj kum niti sam ja njegov. Ali sam prije 27 godina, zato što sam jedini imao sve sakramente, bio kum njegovoj starijoj kćeri. Tada nisam mogao znati što će se dogoditi 27 godina poslije. Ne mogu reći da nisam prijatelj s njim. Bili smo i ostat ćemo, što bih ja sada trebao? Ja ga nisam imenovao načelnikom, već tadašnji ministar Mlinarić - govorio je Milinović pozivajući institucije da odrade svoje.

Dobar posao u Gospiću

Da ima nos za dobar posao, ali i da je blizak vladajućim strukturama, Jurković je pokazao kupnjom gradskog stana 2006. koju mu je potpisao tadašnji gradonačelnik Gospića, a današnji ličko-senjski župan Milan Kolić.

Nedugo nakon toga novi je vlasnik stan otplatio jednokratnom uplatom, što mu i nije bio neki problem s obzirom da je stan od 70 kvadrata u centru grada platio samo 120.000 kuna.

- Morao sam nekako riješiti svoje stambeno pitanje. Dobio sam informaciju od Grada da su se na natječaj javili taj, taj i taj, da je onaj ponudio toliko, ovaj ovoliko, onaj onoliko. Ja sam ponudio najviše i pošto je moja ponuda bila najbolja, iz Grada su me pozvali na sklapanje ugovora - izjavio je Jurković.

Upravo su taj stan u potpunosti renovirali domari PU ličko-senjske. Vlasnik u njemu nije proveo ni dana, nije imao potrebu jer u susjedstvu ima uređenu obiteljsku kuću, pa ga je odmah nakon preuređenja ponudio na prodaju jer, kako nam je tada izjavio, želio je kupiti nešto na moru, jer mu je ovaj stan previsoko - na četvrtom katu.

Kupio je poljoprivredno zemljište nedaleko od Zadra koje je ubrzo prenamijenjeno u građevinsko, a u Novalji je kupio apartman i brodicu, ali ne na svoje ime.

U to vrijeme Grad Gospić prodao je 11 stanova za oko 900.000 kuna - ukupno, dakle, za oko 80.000 kuna po stanu. Koliko je to bio dobar posao za zaslužne Gospićane govori potez vlasnika Jurkovića koji je na svojem stanu okrenuo pet puta više novca nego što je za njega dao. A prodao ga je aktualnom dogradonačelniku Ivanu Biljanu, koji se pravdao da ga je pošteno kupio po tržišnoj cijeni kreditom na 15 godina. Zanimljivo, iz Grada su tvrdili da je cijena bila tržišna i kada su ga prodavali Jurkoviću samo tri godine ranije po mnogostruko nižoj cijeni.

Jurkoviću nije puno trebalo da oplemeni novac koji je okrenuo preko noći, pa je kupio zemljište u centru grada, naslonjeno na gospićku policijsku postaju. Partner u tom poslu bio mu je prijatelj Ivan Jurčić, tada šef SOA-e Gospića, danas umirovljenik, a u mirovinu je u međuvremenu otišao i Jurković. Parcelu je ovaj dvojac iznajmio još jednom poznatom Ličaninu, Ivanu Rukavini, osuđeniku za šverc stotina kilograma droge. Rukavina je “pao” 2008. kada je u tokarskom stroju pokušao iz Kolumbije i Indije u luke Rijeku i Kopar preko svojeg poduzeća CNC Vector prokrijumčariti 381 kilogram otopine kokaina i 329 kilograma norefedrina. U to vrijeme su Jurković i Jurčić bili na vrhuncu moći.

Paravan za šverc droge

Poduzeće koje je bilo samo paravan za šverc droge bilo je jedno od četiri kojima je bio direktor. Ostala tri imala su sjedište u Lici, Aqua Velebita, Vode Velebita i Elektroinstalacije Rukavina. Nakon izlaska iz zatvora, prošle godine, za 10 kuna osnovao je novo poduzeće, Odan 218, a zastavice s natpisom “Odan218Auto” krase Jurkovićevu i Jurčićevu parcelu na kojoj Rukavina trguje rabljenim automobilima.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. travanj 2024 15:24