Vilim Ribić , predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i šef Matice hrvatskih sindikata, treće najveće hrvatske sindikalne središnjice, želi blokirati državu krajem lipnja nakon što 1. svibnja povede sindikate u prosvjed protiv Vlade tražeći promjenu ekonomske politike te odustajanje od smanjivanja plaća u javnom sektoru. Spreman je ugroziti turističku sezonu jer vjeruje da država, bez obzira na to kakvo bilo stanje njezinih financija, mora imati novca za plaće zaposlenih u obrazovanju i državnoj upravi. Dugogodišnji sindikalist, kojeg jedni cijene jer se zna izboriti za prava zaposlenih, a drugi kritiziraju jer ta prava smatraju daleko prevelikima u odnosu na prava i uvjete u kojima žive zaposleni u privatnom sektoru, u intervjuu za Magazin objašnjava kako bi on vodio ekonomsku politiku zemlje.
Optužili ste Milanovićevu Vladu da je bahata, licemjerna i umišljena bez pokrića. Želite li uopće pregovarati s tom Vladom?
- Cijela zemlja zna da je ova vlast utrnula svaki socijalni dijalog, a vi mene pitate jesmo li mi za razgovor s Vladom. Naravno da jesmo, uvijek, osim kada se razgovorom želi manipulirati, kao što je bila ponuda Milanovića za sastanak baš pred najavljeni veliki prosvjed i pred lokalne izbore, i to nakon godinu dana ogluhe sindikata. Svih pet središnjica je to odbilo. Ova Vlada je socijalno partnerstvo pretvorila u socijalno neprijateljstvo.
A grubo ste ih izvrijeđali. Kako očekivati dijalog?
- To je kritika, a ne vrijeđanje. I oni kritiziraju nas, samo za razliku od njih mi govorimo istinu. Iritantna je plitkoća laži kojom se koriste. Bezočno tresnu da su prosvjetarima povećali plaće nakon što su ih smanjili. Linić izjavi na gospodarsko-socijalnom vijeću da Hrvatska ima najveću stopu poreza na najviše plaće. Barem polovica europskih zemalja ima veću. SDP odlikuje laganje, nasilje i otimanje prava ljudima kao što je HDZ odlikovao lopovluk. I zadnji ekonomski program HDZ-a nazvan ‘novi put’ kao da je stigao iz ranih devedesetih s adrese rejting agencija.
Što biste vi učinili na njihovu mjestu?
- Tražimo novu ekonomsku politiku koja odbacuje mjere štednje, tj. rezanja državne potrošnje jer to uništava radna mjesta. Besmislica je Milanovićeva tvrdnja da to nisu mjere štednje zato što se nema što štedjeti. Nije bitno kako to zovemo već što se događa. Pet godina takve politike štednje u praksi nije dalo rezultata, i neće još pet godina. U sindikatu nismo ekonomski lumeni, ali čitamo one koji to danas u svijetu jesu. Sve su predvidjeli i pravilno ocijenili, za razliku od većine domaćih ekonomista. Bio sam u srijedu u Bruxellesu, na savjetodavnom odboru Europske komisije, i tamo svi govore da je štednja promašen koncept. Danas je ponovno prihvatljivo govoriti o problemu nejednakosti kao uzroku ekonomskih nedaća. Tijekom 30 godina neoliberalne restauracije učili su nas da je društvena nejednakost poticajna za razvoj. Nova ekonomska filozofija tvrdi potpuno suprotno.
Što onda napraviti?
- Potrebno je zaustaviti smanjivanje plaća i jačati potrošnju. Bude li sve manje novca na tržištu, propadat će i privatni sektor poput trgovine. Država mora imati inicijativu u organizaciji inovativne proizvodnje i plasmana novih proizvoda. U javnom smo se sektoru odrekli vrijednosti od 8 milijardi kuna, a to nikome nije donijelo ništa dobro. Spirala propadanja se ponavlja. Umjesto fokusiranja na očuvanje stabilnosti, potrebno je sve instrumente ekonomske politike usmjeriti na proizvodnju i otvaranje radnih mjesta.
Država bi se za investicije morala zadužiti, a i sada već ne može skupiti novac da plati kamate za postojeće dugove...
- Hrvatska još nije prešla granice Maastrichta u zaduživanju. Kriterij od 60 posto BDP-a je postavljen još prije krize, a sada su svi u Europi više zaduženi. Međutim, zaduživanje je sumanuto ako ne postoji perspektiva rasta, koju ni ova ni prošla vlast nije uspjela stvoriti.Zato smo u demonstracijama, i zato ćemo u štrajk, a ne zbog 3% smanjenja plaće.
Za što se država treba zadužiti?
- Vlada je prvo trebala reformirati državnu upravu, jer postojeći aparat nije sposoban povezati državu, financijsku industriju, znanost i poslodavce. Kada već to nisu napravili, neće taj aparat osposobiti za te ciljeve režući im plaće. Ispravno bi bilo zaposliti dobro plaćene vrhunske stručnjake. Tako to rade u uspješnim zemljama.
Državna uprava ima višak zaposlenih koje je nemoguće otpustiti jer ih vi štitite.
- U Hrvatskoj državnoj upravi radi prosječan broj zaposlenih na 100 stanovnika u odnosu na EU, što je potvrdila studija Instituta za javne financije.
Zbog neefikasnosti državne birokracije Hrvatska je nekonkurentna u privlačenju investicija.
- Slažem se da smo nekonkurentni zbog neefikasnosti birokracije, ali je to problem prvenstveno na lokalnoj razini i u javnim poduzećima. Danas nitko osim države nema kapacitet za organizaciju i privatnih i javnih investicija. Imamo radnu snagu, ima i novca u bankama, postrojenja su neiskorištena, sve to nije stavljeno u funkciju.
Gdje ste u Hrvatskoj našli to obilje novca?
- U štednji građana, u dobro kapitaliziranim i stabilnim bankama.
Nacionalizirali biste štednju?
- Ne. Država je može mobilizirati, ili oporezovati kao što može oporezovati bankovne transakcije. Europska Unija ih upravo oporezuje i očekuje prihod od 35 do 45 milijardi eura koje će plasirati u javne investicije. U Hrvatskoj se o tome ne govori, kao ni o oporezivanju imućnih. Pitam se je li kontrolirana inflacija od 6 do 9 posto manje zlo od toga da mladi ljudi nemaju nikave perspektive zaposlenja.
Ako inflacija bude 9 posto, tražit ćete usklađivanje plaća, a tko će to i odakle platiti?
- To će financirati proizvodnja pokrenuta i tom inflacijom.