Moja je funkcija da predsjednici Republike pomognem kako bi svoje, relativno skromne ovlasti u sferi ekonomske politike što intenzivnije koristila, kaže Nikica Valentić, upravo imenovani ekonomski savjetnik šefice države Kolinde Grabar Kitarović.
Nekadašnji ratni premijer sretna je kombinacija ekonomskog znanja i političkog iskustva. Njegova je vlada u teškim ratnim vremenima uspjela naoružati zemlju i istodobno provesti prvu fazu ozbiljne ekonomske reforme. Odmah nakon Oluje i oslobođenja Knina dao je ostavku i povukao se u privatni biznis, gdje je sve do danas u punom pogonu. Premda je dosad redovito tvrdio kako bi ga u politiku mogla vratiti samo neka po Hrvatsku izvanredna situacija, savjetničku ulogu nije odbio. Situacija u državi nije izvanredna, ali je ekonomski vrlo blizu tome, objašnjava. Neugašena strast za politiku vjerojatno je ipak bila odlučujuća. Nije ga odvratila ni činjenica da mu je zdravstveno stanje ozbiljno narušeno. Povremeno se čini da mu radni angažman nadilazi tjelesne mogućnosti. Ali uvijek je bio borac. Izdržat će, kaže. Informacije da je njegov angažman na Pantovčaku u diplomatskim krugovima vrlo dobro odjeknuo ne želi komentirati. Slovi za politički umjerenog i vrlo otvorenog čovjeka, koji je sposoban razgovarati i s desnima i s lijevima, i svojoj komunikaciji ne postavlja političke ni stranačke granice. Kad je nedavno od HDZ-a odmetnuti Drago Prgomet predstavljao svoju novopokrenutu udrugu za dijalog, Valentić je bio jedini poznatiji hadezeovac koji se usudio doći. Ostali su Prgometovi prijatelji iz HDZ-a poslali isprike.
U prvim izjavama nakon imenovanja za savjetnika najavili ste da bi svojim znanjem i iskustvom mogli pomoći otvaranju dijaloga između predsjednice države i premijera?
- Da, govorio sam o dijalogu o ekonomskim temama. Smatram da je na ekonomskoj razini odmah moguće otvoriti dijalog, jer tu velikih nepoznanica zapravo i nema. Pokušat ću razgovarati s ljudima koji vode ekonomske timove pet, šest najrelevantnijih stranaka. Ponaprije HDZ-a, pa SDP-a. Siguran sam da su gospodarski programi ključnih stranaka vrlo slični. Ako se ta komunikacija ostvari, moguće je da dijalog o ekonomskoj politici dovede i do političkog približavanja ili barem smirivanja međusobnih antagonizama. Ali neću se u tom pogledu nametati. U ovom trenutku primarni nam je cilj ekonomska stabilnost Hrvatske.
Preko razgovora o ekonomskim problemima do približavanja Karamarka i Milanovića?
- Ne bih imao ništa protiv takvog približavanja. Svojedobno sam premijeru Milanoviću dobronamjerno sugerirao da nazove šefa HDZ-a Tomislava Karamarka kako bi razgovor iskoristili za izlazak iz svojevrsne pat-pozicije. Da je bilo političke zrelosti i dogovora, Hrvatska bi danas ekonomski sigurno mnogo bolje stajala. Uvijek sam naglašavao da su između HDZ-a i SDP-a potrebni dijalog, suradnja, konsenzus, kako god to zvali. Ali, za otvaranje razgovora o ekonomskim temama nužno je smirivanje sada maksimalno zaoštrenih političkih tenzija. Mislim da bi nekakvo primirje, svojevrsni pakt o nenapadanju, mogao koristiti objema ključnim strankama. Nastave li sa sukobima, razni će ih mostovi, sinčići, ovi ili oni, podštucati, pa se može dogoditi da ni jedna od njih ne dobije većinu potrebnu za preuzimanje mandata. Bez obzira tko će nakon izbora sastavljati vlast, sigurno je da bez suradnje HDZ-a i SDP-a niti jedna nova vlada ne može provesti potrebne reforme, a da svoj opstanak ozbiljno ne dovede u pitanje. A vlada koja odmah ne krene u reforme neće biti duga vijeka. Samu će sebe osuditi na propast.
Predsjednica je prestala tražiti sazivanje Vladine sjednice. Je li riječ o definitivnom odustajanju?
- Ako takav zahtjev vodi prepirkama o ustavnim nadležnostima predsjednice Republike, onda od toga nema nikakve koristi. Hrvatskoj takve svađe ne trebaju. Kad ekonomsko vijeće, koje je predsjednica upravo imenovala i koje je vrlo kvalificirano, u roku od mjesec dana, kako je dogovoreno, stavi na papir neki svoj prijedlog programa, onda ćemo znati što nam je činiti. Zasad optimistično mogu konstatirati da predsjednica prepoznaje ekonomske probleme i bez kompleksa traži odgovore. Ali, nemam mandat za medijaciju između predsjednice i premijera.
Najavili ste da ćete osobno ponuditi rješenja za smanjenje deficita i javnog duga?
- Da, smanjenje deficita i javnog duga jedna je od prvih nužnih mjera. Moja stara mantra, zalažem se za smanjenje državnog proračuna. Budžet za iduću godinu morao bi podrazumijevati smanjivanje deficita ispod 5 posto. Predložit ću predsjednici da to bude uvjet za njenu podršku državnom proračunu.
Takav bi proračun očito značio smanjivanje troškova. Ali i sami ste nedavno rekli da u ovom trenutku nitko nema političke petlje precizirati koji suto troškovi. HSLS-ov ekonomski strateg Budimir nedavno je govorio o potrebnim rezovima, pa su ga svi napali?
- Budimir je išao u glavu. Troškovi se moraju smanjivati, ali u masi. Treba jasno reći da to ne mora značiti rezanje mirovina ili plaća. Uvjeren sam da se barem polovica potrebnog smanjenja može postići racionalizacijama i uštedama. Ali, sve će to ostati prazno tamburanje ako se ne ispuni nekoliko potrebnih preduvjeta. Nema ekonomskih reformi ni pomaka bez političke stabilnosti, pravne sigurnosti i regulirane javne uprave.
Kako komentirate činjenicu da je Hrvatska napokon izašla iz recesije? Ekonomski stručnjaci upozoravaju da to još ne znači i okončanje krize, no premijer se tom činjenicom ipak može pohvaliti?
- Nesporno! Nitko od mene neće čuti da je to negativan rezultat, ali nema razloga za preveliko slavlje. Hrvatska je formalno izašla iz recesije, ali rast do 0,5 posto na razini je statističke pogreške. Ne treba to umanjivati, nego afirmirati. Neću reći da je čaša poluprazna, nego je polupuna. Dajem podršku i psihološkom oporavku, ljudima svakako treba dići moral, ali tek treba vidjeti što slijedi. Riječ je o uspjehu, ali je on nedovoljan. Nedovoljan je za ambiciju da BDP raste po stopi od 3 ili 4 posto, pa da se Hrvatska za deset, petnaest godina vrati na razinu na kojoj je bila prije deset godina, a ne da nam za to sa sadašnjim mizernim stopama rasta treba četrdesetak godina. Vlada je nepopravljivo zakasnila. Da je mjere koje je sada počela provoditi pokrenula na početku mandata, prije tri godine, situacija bi danas bila bitno drukčija. Sada se pokušava nešto spasiti, ali mislim da je kasno.
Govorite o uštedama, ali zašto je HDZ protiv ukidanja županija i racionalizacije teritorijalnog ustroja?
- Možda iz sentimenta, ali uvjeren sam da će na kraju ipak prevladati stav da se na temelju stručne analize napravi plan novog teritorijalnog ustroja Hrvatske.
Što ćete predsjednici države predložiti oko konglomerata pitanja koja se tiču Ine i odnosa s MOL-om, koji su ne samo ekonomsko, nego i prvorazredno političko pitanje. Ina je strateška nacionalna kompanija, a MOL njome upravlja kao svojom podružnicom dok je utjecaj države gotovo simboličan. Bili ste direktor Ine…
- Da, ali danas o Ini ne znam ništa više od prosječnog građanina. Načelno, Hrvatska mora na sve moguće načine, pravnim sredstvima, zaštititi svoje nacionalne interese u Ini. Na koji način - to je pitanje stručne ekspertize. Kao savjetnik predsjednice države, ne bih se o tome sada izjašnjavao jer bi se to moglo tumačiti kao pritisak hrvatske države na jednu kompaniju.
Pitam to zato što iz HDZ-a dolaze vrlo čudne izjave, koje aktualnu Vladu optužuju za nesuradnju s MOL-om, dok iz MOL-a istodobno stižu glasovi da oni čekaju promjenu vlasti u Hrvatskoj, jer smatraju da će se s HDZ-om mnogo lakše dogovoriti. E, sad što to znači?
- Uz Inu sam vezan i emotivno. Mogu se ponositi rezultatima koje smo postizali početkom devedesetih, kad sam tvrtku koja je bila ključna za Hrvatsku spašavao od čerupanja. Žao mi je da je došlo do nesporazuma s MOL-om. Načelno bih uvijek podržao nagodbu, čak i ako je nešto slabija. Odvjetnici obično tvrde da je bolja mršava nagodba nego debela parnica. Mislim da je novi ugovor najbolje rješenje. Mađarska bi strana trebala malo popustiti jer MOL ipak ne može imati sva upravljačka prava. Novi dogovor dvije strane omogućio bi kompaniji da krene u novi krug razvoja i osvajanja tržišta. Nije mi nesimpatično kako ministar Vrdoljak vodi poslove oko Ine. Volim ljude koji se ne boje, pogotovo kad je riječ o zaštiti nacionalnih interesa Hrvatske.
Spomenuli ste političku stabilnost. Hrvatska je trenutno politički vrlo uzavrela. Vidite li neku šansu za političko smirivanje?
- Vjerujem da je smirivanje moguće, prije svega zato što su posljednjih dana jedni i drugi, mislim, postali svjesni da je raspirivanje sukoba vrlo opasno. Nadam se da su aktualna događanja bila dobra škola za sve aktere na političkoj sceni.
Pretpostavljam da će neki vaši savjeti imati i političke implikacije?
- Ne može se politička situacija posve odvojiti od ekonomskih prilika. Sve je to međusobno jako povezano. Vođenje ekonomske politike, istina, uvelike je u nadležnosti premijera, ali što su ekonomske prilike teže i situacija na neki način postaje izvanredna, ovlasti se predsjednice povećavaju. Ako bi se ulica prelila, onda predsjednica države ima vrlo velike ovlasti oko sigurnosti zemlje.
To se vi pripremate za izvanredno stanje?
- Ne, nikako. Ali, predsjednica mora biti spremna da u uvjetima vrlo ozbiljne krize ili njezina - ne daj Bože! - pojačavanja djeluje kao faktor stabilnosti. Šef države koji ima autoritet - i formalni, i politički i moralni - u takvim situacijama iz svoje ustavne pozicije može crpiti nekakve mogućnosti i koordinate koje se ni u kojem slučaju ne mogu smatrati prekoračenjem ovlasti. U formulacijama moram biti vrlo oprezan jer su nas neki već spremni optužiti da spremamo državni udar. Ne, pripremamo se za ekonomski, a ne za državni udar. Ali, dođe li do novog povećanja deficita, ako javni dug probije vrijednost BDP-a, onda je to poluizvanredno stanje. Slično krizi u ratnim godinama!
Za predsjednicu se kritički već tvrdi da pokazuje premijerske ambicije. Prije svega zbog uplitanja u ekonomsku politiku, premda to pripada šefu Vlade, a ne šefu države?
- Loše je ako se budemo natezali oko nadležnosti. Zalažem se da govorimo o programima. U mjesec dana, koliko se nešto više počela baviti ekonomijom, predsjednica je i na tom polju napravila pomak. Ustavne odredbe koje govore o kriznom i izvanrednom stanju omogućuju joj sudjelovanje u dogovoru o ekonomskoj politici zemlje.
Pretpostavljam da ni šefu HDZ-a, postane li premijer, ne bi odgovaralo da mu ekonomsku politiku vodi predsjednica države?
- Ne znam tko bi na što mogao pristati, ali siguran sam da je predsjednica pokazala interes za ekonomiju, posebno u onom dijelu koji se odnosi na socijalnu sigurnost i na stabilnost zemlje, i to u osjetno većoj mjeri nego ostali obnašatelji vlasti. Karamarko još nije obnašao vlast, pa o tome hoće li s predsjednicom biti u ljubavi ili sukobu možemo samo nagađati. Koliko sam iz dosadašnjih razgovora mogao vidjeti, predsjednica ima vrlo samostalne ambicije, što je jako važno. Nikako nije produžena ruka jedne stranke, kako je neki već znaju optuživati. Politički se vrlo zrelo ponaša, u što uključujem i njezine stavove o ekonomskoj situaciji.
Kako se u tu ozbiljnost može podvesti izjava da će Hrvatska postati najrazvijenija zemlja Europe?
- Ne znam za tu izjavu. Ali, svi imamo pravo na početne pogreške.
Tvrdite da se predsjednica emancipirala od stranke. Ali, znam da su neki drugi kandidati za mjesto njezina savjetnika smatrali potrebnim da o tome prethodno obave razgovor i sa šefom HDZ-a?
- Pouzdano znam da HDZ u moje imenovanje nije umiješan. U vrhu moje stranke znaju da sam lojalan član HDZ-a, samo možda malo slobodniji i specifičniji u izričaju. Premda sam sada faktički u statusu državnog službenika, predsjednici sam rekao da nisam tip koji sluša naloge. Mogu provoditi samo politiku s kojom se slažem. Neka razmišljanja da mi se ograniči način na koji ću komunicirati s medijima nisu prošla.
To mi zvuči vrlo poznato. Neki su savjetnici morali otkazati već dogovorene intervjue.
- Predsjednica u tome nije sudjelovala. Ali, moja je pozicija otpočetka jasna. U takvim uvjetima ne bih bio savjetnik. Kad o svojim političkim stavovima ne bih mogao slobodno govoriti, moje bi povlačenje bilo jedini častan izbor.