Jesmo li odustali od prirodnog plina, s obzirom na to da Zelena knjiga ne vrednuje adekvatno značaj tog najčišćeg fosilnog goriva? Je li nam veći problem nekonkurentnost ili emisije ugljičnog dioksida? Mogu li se postići ekološki ciljevi bez velikih ulaganja u energiju vode? Kakve energetske kompanije želimo u budućnosti? Trebamo li možda razmotriti i scenarij usporene tranzicije?
Osim tih pitanja, današnji poseban prilog Jutarnjeg lista – Nova energetska strategija – obrađuje i druge brojne dileme s kojima se suočava Hrvatska i njene kompanije u tranziciji prema niskougljičnoj budućnosti. Ona je neminovna i promjene već kucaju na vrata, ali traži efikasnost, brzinu, fleksibilnost i prilagodbu. Taži redizajn i diverzifikaciju tvrtki. One to prepoznaju i već ugrađuju nove ambiciozne "zelene" ciljeve u svoje strategije. HEP tako želi 50 posto zelene energije u portfelju do 2030, Energija naturalis, s druge strane, širi svoju djelatnost na logistiku i energetsku učinkovitost.
Ambicije su nasušno potrebne u svim segmentima, no treba nam, prije svega, energetska strategija koja neće završiti kao njena prethodnica – mrtvo slovo na papiru. U našem posebnom prilogu svoje su stavove o tome dali i energetski stručnjaci, kritički se osvrnuvši na Zelenu knjigu, kao ključnu podlogu za Strategiju energetskog razvoja koja, kako upozoravaju, treba predvidjeti racionalna rješenja, koja podrazumijevaju optimalan i realan energetski miks. I nikako ne bi trebala zanemariti plin, koji se promovira kao prihvatljivo zeleno gorivo u tranzicijskom prijelazu na obnovljive izvore, već dati realnu sliku budućeg energetskog mika i razvoja Hrvatske te uzeti u obzir realne gospodarske prilike i financijske mogućnosti.