JEDINI ČOVJEK KOJI MISLI DA HRVATSKU ČEKAJU SRETNI DANI

Novi američki ekonomski guru Tyler Cowen: Toliko ste nisko da vam je ekonomski rast garantiran

49-godišnji profesor na sveučilištu George Mason objavio je 15 knjiga, a posljednja ‘Velika stagnacija’ dobila je reputaciju knjige koja će ove godine izazvati najviše polemika

ZAGREB - Tylera Cowena gotovo je nemoguće uhvatiti u mirovanju. Ako nije na svojem radnom mjestu na čikaškom sveučilištu Geo rge Mason, onda je vjerojatno ili u avionu ili u čekaonici nekog aerodroma. S gomilom knjiga. Čita nesmiljeno od svoje treće godine (tako barem tvrdi), a knjige koje proguta najčešće ostavlja na mjestu gdje je dovršio čitanje - na aerodromu, u avionu, hotelskoj sobi, restoranu... Desetke knjiga tjedno. Mnoge ostavlja nedočitane, jer “kada shvati što je autor htio reći, dalje se ne isplati trošiti vrijeme”...

Kada ne čita i ne predaje (o ekonomiji, ali i o umjetnosti - literaturi, slikarstvu, muzici...), Cowen piše. Jednako kao i što čita - piše o problemima koje samom sebi želi razjasniti. Tako je napisao i “The Great Stagnation” (Veliku stagnaciju), knjižicu koja je ove godine u svojem elektronskom izdanju postala međunarodni bestseler nekoliko mjeseci prije nego što se u tiskanom obliku prošle srijede pojavila u knjižarama.

‘Cowenizam’

- Mislio sam da je prekratka da bi se mogla smatrati pravom knjigom, preduga za objavu u nekom magazinu, pa sam izdavaču predložio e-izdanje kao kompromisno rješenje - objašnjava Cowen.

Kritičari su u njemu u međuvremenu pronašli “novog Thomasa Friedmana”, a “Velika stagnacija” dobila je reputaciju knjige koja će ove godine u javnosti izazvati najviše polemika. Blogovi i forumi već su potvrdili tu najavu, nabijeni tekstovima “cowenista” kao i onih drugih koji “cowenizam” smatraju promašenom vrstom nadriekonomije.

Obje struje u svojim redovima imaju po nekoliko vrhunskih autoriteta svjetske ekonomije. Cowena, 49-godišnjeg profesora na sveučilištu George Mason, cijeli taj rat ostavlja prilično netaknutim. S harvardskim doktoratom, višestrukom titulom šahovskog šampiona koju je zaradio u mladosti i sa 15 vlastitih objavljenih knjiga u sveučilišnim knjižnicama, u svibanjskoj analizi Američkog instituta za ekonomska istraživanja izbio je na 16. mjesto najcjenjenijih ekonomista mlađih od 60 godina.

A kada ga je prije nekoliko godina jedan isprovocirani čitatelj bloga proglasio autističnim, pročitao je sve što se moglo pročitati o autizmu, zaključio “da tu možda ima nešto” (točnije: zaključio je da je “autistično kognitivan”) i kako bi sam sebi objasnio o čemu se radi, napisao knjigu “Create Your Own Economy”.

Počeli smo se dopisivati prije tjedan dana, kada sam pročitao njegov veliki portret u Bloomberg Business Weeku (America’s Hottest Economist), a iza toga odmah i s interneta povukao “The Great Stagnation”. Nije mi bilo dosta pa sam krenuo i u druge knjige, pa na blog (aktivan je na dva - Marginal Revolution, gdje surađuje s Kanađaninom Alexom Tabarrokom, a budući da globalizacija obuhvaća sve pore života, Tyler Cowen’s Ethnic Dining Guide putopis je kroz, prema njegovu mišljenju, najbolje etničke restorane u kojima je jeo. Pretežno u SAD-u, nekad u hotelima, nekad na benzinskim postajama).

‘Velika stagnacija’

Kada sam mu predložio da naše dopisivanje objavimo u Jutarnjem kao svojevrstan “dopisni portret”, stigao je predvidljivo nepredvidljiv odgovor: “Bit ću sretan da to napravimo. Prije desetak godina odlično sam se proveo putujući Hrvatskom. Jedina zemlja koja se po ljepoti može usporediti sa Švicarskom, s time da su ljudi daleko ljepši nego u Švicarskoj”.

U “Velikoj stagnaciji” Cowen objašnjava posljednja tri stoljeća globalnog rasta kao doba kada je “voće visilo nisko”. Plodovi su svima bili dostupni. Budućnost će, najavljuje, biti drukčija. Besplatna ponuda je nestala. Zašto? Zato što smo dosegnuli tehnološki vrhunac. Tako sam shvatio nakon prvog čitanja. Ali...

- Nisam to baš tako mislio - stigao je brzi odgovor na moju prvu poruku. Novi tehnološki proboj zapravo se već dogodio - dolaskom računala i interneta. Ali iako to razdoblje već neko vrijeme traje, mi tek moramo shvatiti ekonomski potencijal tih promjena. Unatoč svemu što se dogodilo, mi smo još daleko od toga i sva će ta napredna tehnologija u budućnosti značiti daleko više nego danas. Ljudi, kaže, podcjenjuju učinak vremena. Ponekad da bi se usvojile nove uzbudljive tehnologije moraju proteći desetljeća. “Zato sam, gledano na dugi rok, optimist unatoč današnjem uvjerenju da živimo u razdoblju velike stagnacije.”

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

Izdvajamo