Skupina Hrvata, udruženih roditelja djece predškolskog i školskog uzrasta koji žive u Corku u Irskoj, uputili su zahtjev veleposlanstvu RH u Irskoj i Ministarstvu znanosti i obrazovanja RH za otvaranje škole na hrvatskom jeziku u Corku. Prema riječima Mirele Radović, jedne od iseljenih Hrvatica i majke dvoje djece, u grad na jugu Irske po neslužbenim informacijama unazad nekoliko godina naselilo se oko pet tisuća Hrvata. S obzirom na situaciju u Hrvatskoj, Radović vjeruje - taj će broj još rasti.
U pismu institucijama, a koje su proslijedili i Jutarnjem listu, apeliraju na pomoć domovine jer, kako pišu, djeca svoj materinji jezik nakon godinu-dvije u Irskoj počinju shvaćati kao nešto daleko, budući da u školi, aktivnostima i druženjima komuniciraju isključivo na engleskom jeziku. Zato apeliraju na institucije - “otvorite nam školu na hrvatskom jer naša djeca nisu samo Irci”. Na zajedničkom popisu imaju preko 40 djece koju su roditelji prijavili za pohađanje nastave na hrvatskom, no odgovor na pismo poslano u studenome još nisu dobili.
- Ideja o dopunskoj školi krenula je uz popodnevna druženja par roditelja koji su svjesni činjenice da djeca vrlo brzo gube jezičnu vezu s domovinom. Na Facebook grupi ‘Hrvati u Corku’ zamolili smo sve koji su zainteresirani za školu da se jave u moj inbox. Ukupno na popisu imamo nešto više od 40 djece u dobi od pet do 14 godina. Zapravo smo se iznenadili velikim interesom - kaže Mirela Radović.
Mirela Radović jedna je od potpisnica pisma
Škola u Dublinu
Roditelji su, dodaje, pozitivni u razmišljanju da će njihova djeca imati prilike pohađati hrvatsku školu od jeseni, kakva postoji u Dublinu.
- Jer, bez pomoći domovine, naša će djeca nepovratno ostati zakinuta za dio identiteta, a njihova će domovina ostati ‘mjesto za ljetovanje’ - apeliraju roditelji u pismu institucijama. Kako doznajemo, krajem studenoga prošle godine veleposlanik RH u Dublinu Ivan Mašina telefonski je kontaktirao Ministarstvo znanosti i obrazovanja po pitanju mogućnosti proširenja održavanja hrvatske nastave u Irskoj.
Zamoljen je da prikupi relevantne podatke poput broja i strukture zainteresiranih polaznika hrvatske nastave, mjesta i prostora održavanja, mogućnosti financiranja prostora i pošalje ih Ministarstvu. U Ministarstvu kažu kako su 7. ožujka iz Veleposlanstva RH u Dublinu primili povratne informacije veleposlanika kao i dopis roditelja Hrvata. “Danas (jučer, op.a.) je dopis urudžbiran i dostavljen u nadležnu službu tako da ćemo na isti odgovoriti”, službeno kažu u MZO-u.
Preduvjeti za školu
Na pitanje postoje li uvjeti za pokretanje nastave na hrvatskom u Corku od jeseni, odgovaraju kako će razmotriti slučaj i donijeti odluku, ovisno o preduvjetima za pokretanje hrvatske nastave. Kako obrazlažu, (pred)uvjeti su zakonska obveza, potreba zajednice, osiguranje financijskih, kadrovskih i prostornih uvjeta.
Prema zadnjim podacima, hrvatska nastava organizirana je u 19 država svijeta - Argentini, Austriji, Belgiji, Crnoj Gori, Francuskoj, Irskoj, Italiji, Makedoniji, Nizozemskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Rusiji, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Posljednji put nastava na hrvatskom otvorena je u Hamburgu, 2016. Ukupno u hrvatskoj nastavi u inozemstvu radi 101 učitelj. U državnom proračunu za 2019. za ovu je poziciju osigurano oko 23 milijuna kuna, namijenjenih troškovima učitelja.
Do konačne odluke o nastavi za djecu Hrvata u Corku, roditelji su uputili molbu vodećem nakladniku školskih udžbenika za donacijom udžbenika.
- Školska knjiga se odazvala i učenicima ćemo poslati naša izdanja koja će im pomoći da ne zaborave hrvatski jezik i domovinu - kaže direktorica školskog programa u Školskoj knjizi, Matilda Bulić.
Djeca nama “jaja” čitaju “đađa”, a hrvatska slova s kvačicama su im čudna
U pismu upućenom veleposlanstvu i MZO-u, roditelji iz Corka naveli su primjere dječjeg shvaćanja hrvatskoga jezika: Mihovil Niko (7 godina) prošlog je Božića napisao pismo Djedu Mrazu na hrvatskom u kojem spominje “velikoo postayo” (veliku postaju). Ivanu (6) su “hrvatska slova čudna, imaju kvačice i crtice i jako su teška za pročitati”.
“Trebamo školu da bi naša djeca naučila da se jaja ne čitaju đađa (Tomas, 8 godina)”. Djeca u Irskoj uče dva službena jezika, engleski i irski, a kroz programe Junior Infants integiriraju se u nastavu od četvrte godine. Roditelji u pismu institucijama navode kako su njihova djeca uspješno integrirana u škole u Corku, stekla su nove prijatelje, uče ih krasni irski učitelji i učiteljice...
Ali, “slikovnice i knjige koje smo s takvom čežnjom donijeli iz domovine kao da su izgubile na vrijednosti pred novim, šarenim, svako malo mijenjanim engleskim naslovima... Ponukani saznanjima roditelja Kineza, Poljaka, Mađara i ostalih zajednica, koji imaju školu subotom na materinjem jeziku, i mi roditelji molimo isto...”.