STUDIRATI U INOZEMSTVU

NAJDETALJNIJI IZRAČUN Evo koliko koštaju školarine, smještaj i hrana na fakultetima na koje najčešće odlaze mladi iz Hrvatske

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 07.05.2017. u 23:28

  • Ranko Šuvar / CROPIX

    Jure Žuljević ima 23 godine i dolazi iz Trilja. Završio je preddiplomski studij na zagrebačkom FER-u. Tri mjeseca nakon obrane završnog rada postao je stanovnik Beča.

    Jure je jedan od oko 8700 mladih Hrvata upisanih na neki od studija u inozemstvu. Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, u svim njezinim zemljama mladi iz Hrvatske mogu studirati pod istim uvjetima kao i njihovi državljani. Tamo gdje se studij ne plaća - u Austriji, Finskoj, Norveškoj, Švedskoj i Danskoj (Češka je blizu simboličnim školarinama od nekoliko desetaka eura) - ne plaćaju ga ni studenti iz Hrvatske. To je ujedno i osnovni razlog porasta odlaska mladih na studij u druge države.

    Prema podacima UNESCO-a iz 2016., na koje se referiraju obrazovne institucije, osim u BiH kao lokaciju broj jedan s više od 3000 studenata iz Hrvatske, najveći broj mladih iz Hrvatske odlazi na studij u Italiju, Austriju, Sloveniju i SAD. Brojka od oko 5500 odlazećih studenata u te zemlje ne uključuje one u programima kratkoročne razmjene. Riječ je, dakle, isključivo o mladima koji su upisali cijeli studijski program u inozemstvu.

    Skupa hrana

    Studij koji je Jure Žuljević upisao u Beču je na engleskom, spoj je ekonomije i IT-a i ne plaća se školarina. U Austriju se preselio sa 700 eura u džepu, koliko je računao da će mu trebati za prvi mjesec. Upisao je Fakultet za informatiku, smjer Business Informatics, koji je dio Tehničkog fakulteta u Beču (u top deset tehničkih fakulteta u Europi).

    Za mladića iz Trilja studentski život u inozemstvu je osjetno skuplji nego studentski život u Hrvatskoj. Domovi u Beču su većinom privatni, a cijene za mjesto u dvokrevetnoj sobi se kreću od 300 do 400 eura mjesečno. Ono što je i do tri, četiri puta skuplje jesu ugostiteljske usluge.

    - Velik je nedostatak što, za razliku od Hrvatske, gotovo da nema subvencije za prehranu, pa na taj dio odlazi većina studentskog budžeta koji iznosi oko 800 eura mjesečno - prenosi Jure.

    Maja Balen, koordinatorica obrazovnog savjetovanja u Institutu za razvoj obrazovanja (IRO), instituciji koja je besplatno na raspolaganju svim zainteresiranima za upite o visokoobrazovnim sustavima u Europi i SAD-u, potvrđuje da na internoj razini bilježe sve veći broj upita naših studenata o mogućnostima studiranja u inozemstvu.

    - U prošloj godini primili smo oko 10 tisuća upita, pa u interesu bilježimo rast od oko tisuću upita po godini - kaže Balen, uz napomenu da IRO potiče internacionalizaciju visokog obrazovanja i akademsku mobilnost jer se time utječe na unapređivanje kvalitete visokog obrazovanja u Hrvatskoj.

    Gomila stipendija

    - Većina njih pita je li to moguće, koliko je komplicirano upisati studij u inozemstvu. Nije komplicirano, informacije su besplatne, a proces prijave jednostavan, samo treba na vrijeme krenuti s prijavnim postupkom. U Europi to većinom znači od proljeća za jesen, a u Americi oko godinu dana ranije - kaže koordinatorica IRO-a.

    Proces prijave na strana sveučilišta razlikuje se od postupka u Hrvatskoj jer institucije većinom traže od kandidata motivacijsko pismo, potrebna je jedna, katkad i dvije, preporuke profesora, prijepis ocjena iz srednje škole, često i položeni standardizirani ispit stranog jezika, a nakon toga slijedi intervju i dodatne provjere kroz prijemni ispit. Mnoge institucije polažu veliku pozornost na intervju s kandidatom (usporediv s razgovorom za posao) i na motivacijsko pismo.

    S obzirom na to da studentski domovi u Zagrebu nude smještaj u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama od 100 do maksimalnih 700 kuna (ovisno o lokaciji, odnosno uređenosti doma), da student svoj obrok u zagrebačkim menzama plaća ispod jednog eura, a pritom niti jedna druga država EU studentima ne nudi tako nisku cjenovnu ponudu (moguću zbog državne subvencije) - svaka kalkulacija obitelji studenta o odlasku u inozemstvo kreće s financijama. Primarno ipak, pokazuju istraživanja, studenti iz Hrvatske biraju studij u inozemstvu zbog želje za kvalitetnijim obrazovanjem i diplomom koja će im omogućiti posao.

    Po sažetku Maje Balen, uz oko 400 do 600 eura za dom ili privatni smještaj koji dijele s ostalim studentima, najveći dio troškova u inozemstvu su životni, koji se mogu regulirati. Uz to, stipendija je trenutačno u ponudi vjerojatno više nego ikad. Erasmus programom, najvećim europskim programom visokoškolske mobilnosti, kroz koje studenti i nastavnici imaju priliku provesti 3 do 12 mjeseci na stranom sveučilištu, osigurava se financijska potpora od 360 do 460 eura mjesečno, ovisno o državi u koju se odlazi. U 2015. prema podacima Agencije za mobilnost Hrvatska je imala oko 2200 odlaznih studenata i nastavnog osoblja, pri čemu je oko 11 posto studenata slabijeg socijalnog statusa. Za Hrvatsku financijska alokacija europskih sredstava za mobilnost raste, konkretno 2014. sa 13 milijuna eura na više od 20 milijuna eura u 2017. godini.

    Nakon financija, druga barijera je jezik. Veći dio inozemnih sveučilišta nudi programe na engleskom, a pri upisu najčešće se traži položen standardizirani test TOEFL (Test of English as a Foreign Language). Prema riječima voditeljice Ureda za međunarodnu suradnju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Suzane Karabaić, prošle akademske godine je na programe razmjene Erasmus+ otišlo oko 150 studenata EFZG-a. Najčešće odlaze u Austriju, Njemačku, Portugal i Španjolsku i ostale zemlje u EU, ali svake godine nekoliko studenata ode u zemlje Dalekog istoka preko bilateralnog programa Sveučilišta u Zagrebu, kaže Karabaić.

    Istraživanje Eurostudent, koje u Hrvatskoj provodi IRO, pokazuje da gotovo svaki treći student u Hrvatskoj (prije je to bio svaki peti) želi provesti neko vrijeme na studiju u inozemstvu, pri čemu je 41 posto studenata s najmanje jednim visokoobrazovanim roditeljem provelo, ili namjerava provesti, dio studija vani (prema 15 posto studenata čiji roditelji imaju osnovnoškolsko obrazovanje). Veći broj studenata s planom studiranja u inozemstvu ima završenu gimnaziju (41) posto, naspram onih sa završenom strukovnom školom (27 posto).

    Kako se snalaze, što im studij pruža, a zašto ne bi onaj u Hrvatskoj; kako je prošla prilagodba, pokrivaju li se financijski, koje su glavne barijere i je li studij u inozemstvu ispunio njihova očekivanja, provjerili smo u obilasku triju sveučilišta - u Ljubljani, Bečkom Novom Mjestu i Beču. Razgovor sa 20-ak studenata iz Hrvatske, čiji su stručni interesi različiti, pokazali su se istim u jednoj rečenici: - Ovo bi morao probati svatko, barem na pola godine.

    Susretljivi profesori

    - Ako ni zbog čega drugog, da shvatiš da se hrana u frižideru ne stvara sama od sebe, da perilica rublja nije kompliciran stroj, da budžet od parsto eura na mjesečnoj razini treba itekako dobro znati planirati - sažima Maja Cukon, 23-godišnja studentica prve godine magisterija psihologije u Ljubljani. Iz Medulina je u Sloveniju došla s družinom iz Pule, očekivala je da će se lako uklopiti, što se na kraju i dogodilo, uz manje probleme s jezikom. Studij je na slovenskom, pa se zajedno s ostalima snalazila kako god je znala.

    - Profesori su bili susretljivi, prihvaćali su i engleski jezik - kaže Maja, koja stan od oko sto kvadrata dijeli s cimericama iz Brazila i Slovenije te s dečkom iz Varaždina. Po glavi ga plaćaju 130 eura, nešto ispod 200 s režijama. Zadovoljna je sa smještajem i studijem, ali je, jednako kao i Puljanka Ariana Pavlin s Fakulteta za družbene vede, na oprezu s dnevnom potrošnjom eura.

    Ručak u studentskoj menzi u Ljubljani je dva eura, no studentima je država osigurala zanimljivu povlasticu blagovanja u gotovo svim restoranima uz osiguranu subvenciju po obroku od 2,63 eura. To znači da obrok u Miško MC Šiška umjesto 6,50 plaćaju 3,876 eura, u Aga kebopi u Trubarjevoj ulici kebab stoji jedan euro umjesto 3,63, pizza se nađe za tri eura, koliko studenta stoji i azijski obrok. Maja se mjesečno stisne sa 400 eura, pritom prima stipendiju svoje općine od oko 700 kuna.

    Cjenik u Čin Činu, tik uz blok zgrada u koji su smješteni društveno-humanistički fakulteti s jedne strane, a zgrade studentskog doma s druge, pokazuje da student tu može pojesti juhu za 1,50 eura, goveđi hot dog za 2,60, sendvič od tune za 2,20, a među najskupljima je blue professor burger od 5 eura, koliko dođe i tuna s krumpirima. Kava s mlijekom - 1 euro.

    - Mi si većinom same kuhamo. Skupo nam je izaći na pivo, radije obavimo kupovinu u trgovini i družimo se u stanu. Nemam običaj sjesti svaki dan na kavu, dok u Puli sjednemo dva do tri puta u kafić. Ovdje se ipak odlučuje: u srijedu ideš na kavu, u četvrtak ne ideš - objašnjavaju logiku života u Ljubljani Maja i Ariana, a priču potvrđuju primjerom koncerta Slovencima omiljenog Prljavog kazališta: karta za njihov koncert u Ljubljani stajala je 30 eura, a za onaj u Zagrebu 100 kuna.

    Preskupa kava

    - Baš zato za nas vrijedi ona - 50 kuna dam, 7 eura ne dam - rezoniraju studentice.

    Predavanja im nisu obvezna, samo vježbe i seminari, a kao i velika većina ostalih studenata, na njih dolaze s laptopima. Čude se da njihovi kolege u Zagrebu još uvijek zapisuju predavanja u bilježnice. Iznimno hvale suradnju s profesorima, a kritiziraju stroge kazne za manje prekršaje, poput 100 eura za buku u stanu u kojemu, tvrde, tuluma nije ni bilo.

    - Samo smo igrali Ligreto - smije se Ariana, vodeći nas u obilazak svog fakulteta.

    Svježe uređena zgrada s prostranim modernim predavaonicama, holom i prostorijama za odmor; knjižnica s više od 270.000 naslova (60.000 moguće posuditi bez rezervacije) s radnim vremenom od 8 do 20 sati, dok ona u središtu Ljubljane radi do 22 sata.

    Na 330 kilometara od Ljubljane, u Bečkom Novom Mjestu, pijemo trostruko skuplju kavu sa simpatičnom peteročlanom družinom koja se ne odlučuje ručati u privatnom studentskom restoranu, gdje za obrok treba izdvojiti oko sedam eura. Devetnaestogodišnjaci Dino Čović, Alexandra Suchar, Fiona Belušić, godinu stariji Petar Nevistić i 25-godišnja Amalija Pucko druže se s kolegama iz raznih država u kampusu, ali ipak najviše s Hrvatima i onima iz država bivše Jugoslavije. Tu su primarno zbog kvalitete studija čiji će im završetak, sigurni su, osigurati posao. Studiraju 50-ak kilometara od Beča na javno-privatnom Fachohchschule Wiener Neustadt. Prema podacima koje nam ustupa menadžerica Jagodinka Petrikic Zlatkov, riječ je o jednom od najboljih sveučilišta primijenjenih znanosti u Austriji, s pet fakulteta, 36 međunarodno priznatih programa na njemačkom i engleskom jeziku i 3600 upisanih studenata iz 60 zemalja, uz semestralnu školarinu od 363 eura. Hrvatskim studentima studij ovdje financijski potpomažu roditelji, kao uostalom i u većini slučajeva onima u drugim državama.

    - Uvijek sam željela upoznati svijet do maksimalne granice, cilj mi je postići nešto nakon faksa, a s ovim se to može. Imaju sjajan program, tvrtke s kojima surađujemo, a bečka škola je nešto što ostaje zauvijek - obrazlaže razloge dolaska u Bečko Novo Mjesto Alexandra.

    Ono što definitivno upada u oko u ovom studentskom kompleksu jest povezanost profesora i studenata, odnos na gotovo prijateljskoj bazi, ali i ambicioznost studenata maksimalno fokusiranih na karijeru. Petar objašnjava da je povezanost studija s praksom ovdje najveća prednost. Na primjer, tvrtka je od studenata preuzela njihov projekt, taj projekt je vlasništvo fakulteta, no studenti su slobodni navesti ga u životopisu.

    - Najveća razlika u odnosu na Hrvatsku je to što je ovdje nemoguće doživjeti da te profesor ignorira, a imali smo i slučaj da je profesor, inače ugledni ekonomist i vrlo poznat u Austriji, dobio otkaz jer ga je nekoliko studenata prijavilo zbog komentara po nacionalnoj osnovi. Ima li toga u Hrvatskoj? - pita Petar.

    - Može li se ovdje kupiti ispit? - uzvraćamo, a odgovor je: - Nema šanse. Letiš van s fakulteta i zbog prepisivanja, a svaki pismeni rad prolazi prilično rigorozan program za prepoznavanje plagijata.

    Studenti se ovdje dobro snalaze, s obzirom na raspoloživi budžet. Dino, jedini iz hrvatske grupe s automobilom, ekipu Hrvata poziva na večeru - roditelji su poslali kilogram kulena, neće to valjda sam pojesti. Domski smještaj izgrađen je kao stan koji najčešće dijele tri osobe. Cijena službenog fakultetskog domskog stana je između 220 i 320 eura po osobi, dok se privatni dom dijeli na jeftiniji Sivi dom i Narančasti. Studentima je na raspolaganju bazen za četiri eura (tri sata), besplatna teretana, sauna, tečajevi ruskog, francuskog, kineskog, japanskog... Na trećoj godini obavezna praksa u trajanju od šest mjeseci, u drugoj državi. Naši studenti nemaju zacementirane planove za budućnost, no jedno im je jasno: radit će tamo gdje će im biti osigurana bolja karijera.

    U do blistavosti uređenom bečkom kampusu Wirtschaftsuniversitat Wien (WU), jednom od najvećih sveučilišta za ekonomiju i biznis u Europi, čekaju nas Irma Tješić-Drinković (studij arhitekture na Tehničkom fakultetu), Sara Galić (Business Law), Eva Kodzoman (arhitektura) i Monika Horvat, studentica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta na razmjeni. Kompleks od šest građevina moderne arhitekture prostire se na sto tisuća kvadrata površine, ima gotovo 23 tisuće studenata, oko središnje knjižnice i obrazovnog centra su restorani, pekare, samoposluga, knjižare, vrtić i sportski centar.

    Prilike za zaradu

    Prvih dana boravka u Beču Irmi je, kao vjerojatno i nizu njezinih kolega, proradila kriza, nesigurnost, usamljenost i miks emocija. Sada, da bi si omogućila studentski život, radi kao dadilja i povremeno dijeli letke. Eva radi u birou, a studentska satnica je pristojnih oko 13 eura. Puno je, kažu, prilika za studentske zarade. Nakon početnog šoka zbog bečkog njemačkog, djevojke su se polagano snašle.

    - Ovako, sam u stranoj državi, izvan poznate sigurne zone, brže odrasteš. Tu smo naučile kuhati i biti odgovorne prema novcu. Studij nam pruža niz mogućnosti kakvih nema u Hrvatskoj gdje je manje prakse, a više teorije. Ovdje je obrnuto. Traži se da sudjeluješ u nastavi, budeš aktivan, nema se puno vremena za izlaske - govore Sara, Eva, Monika i Irma koje u kampusu za četiri kave ostavljaju i do 17 eura.

    Monika je tu nova i ostat će ukupno šest mjeseci, zahvaljujući programu Erasmus+ razmjene. Na europskoj razini Erasmus ove godine obilježava 30. godišnjicu, a njegova provedba u Hrvatskoj krenula je punopravno tek 2011. godine.

    - Mi smo dakle relativno novi i svježi u provedbi Erasmus programa, koji su ujedno prvi programi koji su hrvatskom sustavu obrazovanja omogućili internacionalizaciju. Kao takvi, vrlo su dragocjeni i bez njih naši učenici, studenti i nastavnici, kao i nenastavno osoblje, ne bi imali priliku koristiti oblike međunarodnog učenja i usavršavanja - objašnjava Antonija Gladović, ravnateljica Agencija za mobilnost i programe EU, po čijoj ocjeni Hrvatska može biti vrlo zadovoljna s obzirom na to da je financijska alokacija u 2017. narasla na više od 20 milijuna eura.

    - Ti iznosi sigurno ne bi bili mogući kroz državni proračun. Ključan je podatak da godišnje povlačimo 99 posto dostupnih sredstava i po tom smo podatku među najuspješnijim zemljama. Trend rasta registriran je i u dolaznoj i u odlaznoj mobilnosti. Podaci za 2014./15. govore o 2155 odlaznih studenata i nastavnog, odnosno nenastavnog osoblja. Studenti i nastavnici najčešće biraju Španjolsku, Njemačku, Italiju i Austriju, potom Sloveniju, Portugal i Poljsku. Uz to, pokazalo se da je moguće mjeriti konkretan učinak internacionalizacije na obrazovne ustanove koje sudjeluju u programima mobilnosti. Osim što se ustanove internacionaliziraju, učitelji razvijaju svoje vještine i kompetencije te usvajaju nove metodologije poučavanja koje kasnije primjenjuju u nastavi, činjenica je da studenti postaju samopouzdaniji, lakše zapošljivi u Hrvatskoj i inozemstvu te razvijaju poduzetnički duh.

    Sve veća mobilnost

    Izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja Ninoslav Šćukanec ističe da je važnost međunarodne mobilnosti studenata prepoznata kao jedno od važnih područja razvoja europskih javnih politika u visokom obrazovanju. - Ta važnost dolazi do izražaja u Strategiji mobilnosti do 2020. za Europski prostor visokog obrazovanja, usvojenoj na Ministarskoj konferenciji u Bukureštu. Njome je predviđeno da bi do 2020. godine najmanje 20 posto studenata koji su diplomirali na području Europskog prostora visokog obrazovanja trebalo imati iskustvo studiranja ili stručne prakse u nekoj drugoj zemlji.

    Hrvatska Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije navodi među ciljevima za visoko obrazovanje do 2020. godine postizanje odlazne mobilnosti studenata od 10 posto - kaže Šćukanec, čiji Institut niz godina organizira neprofitni Sajam stipendija. Manifestacija koja je prošle godine uspjela privući oko 10.000 studenata ponovno se uskoro (16. svibnja) održava u Zadru, potom u listopadu u Zagrebu i Rijeci. Riječ je o najvećem rasadniku informacija za studente željne inozemnog obrazovanja.

    PRIČA JEDNOG PROFESORA Vedran Mornar, North Carolina State University, Raleigh, SAD

    Erasmus+, program EU s proračunom od 14,7 milijardi eura, omogućava i hrvatskim državljanima, nastavnicima i studentima sudjelovanje u međunarodnoj razmjeni.

    U sklopu tog programa u travnju 2017. godine boravio sam kao gostujući predavač na North Carolina State Universityju u Raleighu u SAD-u. Iako sam u životu već vidio američkih sveučilišta, boravio kao Fulbrightov stipendist jednu akademsku godinu na USC u Los Angelesu, premda svaki put kad budem u mogućnosti i blizini, umjesto za shopping, odvojim vrijeme za šetnju nekim sveučilišnim kampusom (u sklopu su ovaj put bili još i Georgetown u Washingtonu, Duke u Durhamu, University of North Carolina u Chapel Hillu i US Naval Academy u Annapolisu - i to se može, samo na ulazu treba predočiti hrvatsku putovnicu pa se čak i po tome kampusu može slobodno šetati i fotografirati), ono što sam vidio na NC State, kako ga skraćeno zovu, zbilja me oduševilo.


    NC State, Duke i UNC čine tzv. Istraživački trokut koji nastanjuju mnoge visokotehnološke i farmaceutske kompanije koje s tim sveučilištima intenzivno surađuju. Kao primjer, između četrdesetak najvažnijih tvrtki, izdvojit ću samo nama poznatije: Bayer, Cisco, GlaxoSmithKline, IBM, Lenovo, Pfizer, Red Hat, SAS i Sony Ericcson.

    Kampus NC State prostire se na površini od gotovo devet četvornih kilometara (za usporedbu, za naše prilike ogromni i, nažalost, nedovoljno iskorišteni Borongaj ima 0,93 km). Gotovo ga je nemoguće obići pješice pa zato postoji 11 autobusnih linija Wolfline (vuk je maskota sveučilišta), od kojih neke prometuju svakih sedam minuta.

     Na kampusu imaju i vlastiti golf-klub s terenom pune veličine. Od ukupnog proračuna od 1,5 milijardi američkih dolara (svota je to koju RH odvaja za sve svoje škole, visoka učilišta, nastavnike, studente i učenike zajedno, socijalna davanja uključena), 500 milijuna dolara dolazi od države, a preostale dvije trećine su vlastiti prihod sveučilišta, kroz projekte (330 milijuna dolara), školarine (302 milijuna dolara), prodaju i usluge (253 milijuna dolara), itd.

    Tim novcem 9000 zaposlenih i 34.000 studenata koji studiraju na deset koledža doista mogu imati visok standard, a ostane i jako puno novca za razvoj. Posljednjih godina u infrastrukturu je uloženo više od 620 milijuna dolara.

    U proljeće sljedeće godine počinje gradnja još jedne zgrade za Engineering površine 22.000 četvornih metara u koju će sveučilište investirati 137 milijuna dolara. Dvije glavne knjižnice i tri ogranka posjeduju 4,4 milijuna knjiga. Novija knjižnica James B. Hunt, sagrađena za 114 milijuna dolara godine 2013. na 22.000 četvornih metara, sa 1700 sjedećih mjesta s ciljem da se studentima poveća prostor za rad i učenje, izgleda doista spektakularno.

    Na pet etaža zgrade, pored standardnih sadržaja, nalazi se stotinjak zatvorenih separea u kojima studenti mogu zajedno učiti ili održavati sastanke, puno radnih mjesta s računalima, pet videozidova do 6,5 m širine, "makerspace" sa 3D scannerom i 3D printerima, multimedijske dvorane s ekranima u 360 stupnjeva, filmski studiji… Osim knjiga, studenti mogu posuditi kamere, tablete, notepade pa i 3D printere. U knjižnici je, zbog razbijanja monotonije, stotinjak različitih vrsta sjedalica.

    Posebno valja spomenuti 15 metara visoko skladište s četiri robota koji knjižničaru u nekoliko sekundi donesu ladicu s traženom knjigom. Takvim sustavom 2 milijuna knjiga pohranjenih u toj knjižnici zauzima samo deset posto prostora koje bi zauzimale da su pohranjene na klasičan način pa se dobilo puno više prostora za studente.


    Bila mi je velika čast i zadovoljstvo barem i kratko vrijeme raditi na sveučilištu koje je 32. u svijetu u području Engineeringa. Nakon svega što sam tamo vidio, mogu se samo zapitati: kako to onda izgleda na najboljem i u kojem će stoljeću neko naše sveučilište doseći takav standard.

    7 studentskih priča

    Ariana Pavlin

    Ljubljana/Slovenija

    Domaći studenti suzdržani su i uštogljeni, ali je odnos s profesorima puno bliskiji

     

     

    Puljanka Ariana Pavlin na četvrtoj je godini studija države i politike na javnom Fakultetu za družbene vede, smještenom tri kilometra od središta Ljubljane. Cijeli je život od roditelja, koji su studirali u Ljubljani, slušala o prednostima studija u manje užurbanom gradu od Zagreba. Prvi doživljaj Ljubljane za nju je ipak bio hladan i uštogljen, primijetila je da su studenti iz Slovenije vrlo ambiciozni i manje opušteni, na što nije navikla u Puli, a problem joj je na početku stvarao i slovenski, njihove jednine, množine i dvojine. Trebalo joj je godinu dana da ga savlada pa je na početku predavanja prevodila uz pomoć Google translatea i mamina starog rječnika srpsko-hrvatsko-slovenskog jezika.

    “Život ovdje je skuplji nego u Zagrebu prvenstveno zbog hrane, ali i stanovanja. Stanovi su za trećinu skuplji, primjerice ja za svoju sobu u stanu, koji dijelim s tri cimerice, izdvajam 210 eura mjesečno zajedno s režijama. Inozemni studenti nemaju pravo na državne studentske domove. Prehrana u menzi u Ljubljani, gdje je obrok oko dva eura, nije najbolje organizirana jer restoran radi samo do 16 sati pa ponekad ne stignem do njega zbog obaveza na fakultetu. S druge strane, ovdje država svakom studentu osigurava bonove za prehranu u iznosu od 2,63 eura po obroku pa ručati možete u gotovo svim javnim restoranima, jesti od azijske i meksičke kuhinje pa do McDonald’sa. Uz to, kuhamo si sami u stanu”, opisuje Ariana.

    Vrlo je zadovoljna svojim studijem. Posebno uživa u kulturnoj raznolikosti i upoznala je mlade iz raznih zemalja - od Francuske, Velike Britanije, Španjolske i Poljske pa do Etiopije. U Ljubljanu, kaže Ariana, svake godine dolazi sve više stranaca.

    “Kvaliteta nastave je jako dobra i odnos profesor i student je mnogo bliskiji nego u Zagrebu gdje smo samo broj. Sveučilište u Ljubljani dopušta veliku slobodu izbornih predmeta pa, primjerice, iako studiram politologiju, mogu slušati kolegije s Glazbene akademije, što u Hrvatskoj ne možeš zamisliti”, priča Ariana.

    Profesori traže od studenata aktivnost, razmišljanje, iznošenje stavova, polemiku, a ne samo štrebanje teorije. Ariana to smatra jednom od većih prednosti studija na modernom sveučilištu. S druge strane, gotovo svi studenti na predavanja dolaze s laptopima - za razliku od Hrvatske gdje većina i dalje barata papirom i olovkom.

    Ariana je, uvjerili smo se, vrlo angažirana osoba, stoga ne iznenađuje što je predsjednica Društva hrvatskih studenata u Ljubljani. Društvo trenutačno ima registrirana 123 studenta iz Hrvatske. Tu ih je, naravno, puno više, kaže predsjednica. Ariana najmanje dva puta mjesečno dolazi u posjet dečku u Zagrebu pa je veseli značajno smanjenje karte za vlak od devet eura. Do Pule joj iz Ljubljane treba istim prijevozom 17 eura.

     

     

    Kim Antoljak

    ITALIJA/AUSTRIJA

    Na praksi sam radila i do 16 sati na dan, ali to je neprocjenjivo iskustvo

    Kim Antoljak

     

     

    Kim Antoljak je pred završetkom preddiplomskog studija turizma - hotelijerski menadžment, a od jeseni kreće na diplomski studij na Oxford Brookes University u Engleskoj. Njezino prvo iskustvo sa studijem u stranoj zemlji bio je Beč, na drugoj godini.

    - Bilo nas je 90-ak iz 20 različitih zemalja. Jedan od najvažnijih aspekata bilo je učenje kroz praksu - kaže Kim. Predavanja su joj bila obavezna, pa je student, da bi mogao izaći na ispit, trebao imati minimalno 80 posto prisutnosti na nastavi. Velika je prednost bila što su profesori dolazili iz različitih dijelova svijeta, primjerice iz Vancouvera, Cambridgea i New Yorka, a predavanja su iznimno interaktivna. - Nakon doživljene međunarodne razmjene mogu samo reći da je to najbolje iskustvo koje osoba može doživjeti tijekom studiranja - kaže Kim.

    Prijavu za smještaj morala je odraditi pet mjeseci prije dolaska. Odabrala je smještaj u novijem domu, u sklopu kojeg su, kaže, imali svašta - od kafića, preko sobe s laptopima, male kinodvorane, do krova za sunčanje, igrališta za odbojku, praonice rublja u staklenom prostoru s pogledom na cijeli grad...

    Cijena takvog smještaja varira od 300 do 600 eura. Dom je bio smješten u Donaustadtu, u blizini rijeke s puno zelenila.

    - Bila je to idealna lokacija jer se nalazi u blizini kampusa s menzom, restoranima, dućanom i velikom modernom knjižnicom. Troškovi života, naravno, ovise o pojedincu, neki normalan mjesečni prosjek je oko 400 eura za hranu, režije i vlastitu potrošnju. Fakultet nisam morala plaćati - objašnjava Kim.

    U Italiji je prošle godine bila na stručnoj praksi. Odabrala je, kaže, predivan Hotel Schloss Sonnenburg u južnom Tirolu, blizu Bolzana. Riječ je o hotelu koji je u istoj godini dobio dvije velike nagrade: nagradu Historic hotels of Europe - best castle historic hotel in Europe i nagradu za najbolji hotel u južnom Tirolu.

    - U hotelu, koji prima stotinjak gostiju, bio je mali broj praktikanata - primaju ih samo nekoliko i potrebno je pokazati volju i želju za radom. Na praksi sam prošla sve odjele u hotelu i jako puno toga naučila - praksom sam stekla nezamjenjiva iskustva i znanja. Ipak, u nekim trenucima zaista nije bilo lako. Znali smo raditi i do 16 sati dnevno i jednostavno moraš biti spreman na to. Prilikom odabira znala sam da je takav tempo rada u gastronomiji i hotelijerstvu, ali ovo me iskustvo još više potaknulo na izdržljivost. Na praksi sam išla preko svojih granica i naučila sam jako puno toga - priča Kim.

    Mjesečna plaća na praksi iznosila joj je 600 eura. Imala je plaćen smještaj i tri obroka dnevno.

    - Gosti su zaista jako cijenili ljubaznost i prisutnost zaposlenika te se to, naravno, i odrazilo na svaku našu dodatnu zaradu, dodaje Kim, kojoj je nakon prakse ponuđen posao u hotelu Schloss Sonnenburg, na koji uskoro odlazi. Radit će prije nego što ode na diplomski studij u Oxford.

    - Kada se osoba makne iz našeg svakodnevnog okruženja, upusti u nešto novo, nedoživljeno i bude otvorena, može doživjeti nezamjenjivo iskustvo. To je moj plan za dalje - zaključuje Kim, koju od jeseni čeka Velika Britanija.

     

     

    Anamaria Matušek

    Češka/Njemačka

    U Pragu sam bila kao doma, a pravi me izazov čekao na praksi u  Njemačkoj: red, rad i disciplina

     

     

    Cimerice u domu bile su joj Slovakinja, Turkinja i Portugalka. Dijelile su dvosobni apartman izvan centra s kuhinjom, kupaonicom, za 130 eura po glavi. Ostali mjesečni životni troškovi u Pragu za studenta svedu se, po procjeni zagrebačke studentice Anamarie Matušek, na 350 eura.

    Provela je šest mjeseci na studiju turizma The Institute of Hospitality Management, potom se vratila u Zagreb dovršiti studijske obveze, a onda se prijavila na stručnu praksu u Njemačkoj u InterCity Hotelu u Mainzu. Vratila se prije nepunih pet mjeseci, ali njezini su dojmovi, priznaje, još uvijek vrlo friški, iako već “pikira” dalje na studij izvan Europe. Svoju priču počinje s Pragom:

    - U samom se početku javljao strah od nepoznatog, no sve to i čini čar takvog koraka. Upoznavanje ljudi i prilagodba tekli su prirodno sami od sebe - kaže Anamaria, uvjerena da se način života u Pragu ne razlikuje previše od našega po opuštenosti. Pubovi, čiji broj se može usporediti s brojem kafića u Hrvatskoj, te upoznavanje studenata iz raznih krajeva svijeta stvaraju predivan doživljaj koji je zarazan. Probate jednom, htjet ćete još, uvjerava Anamaria.

    Ručak u restoranu iznosi od 10 do 15 eura s pićem, pa je sigurna prednost ručak u studentskom domu od oko dva eura, koliko stoje i kava, čaj, sokovi. Kao i pažljiviji turisti, i studenti su razabrali razliku između pivnica u centru Praga i onih izvan njega, gdje pivo umjesto tri eura plaćaju jedan euro. Anamaria nabraja i ostale troškove, poput: ulaznica u klub od oko pet eura, za nacionalni muzej osam, kino šest do sedam, kazalište 20 do 30 eura... Dobrom stranom Praga smatra i mrežu javnog prijevoza, ali i osjećaj sigurnosti. Pritom je za nju Prag savršena destinacija za daljnja putovanja po Europi.

    Stručnu praksu odradila je u Njemačkoj i iskusila opće poznatu “red, rad i disciplina”. Tako je za razliku od Češke, Njemačka za Anamariju ipak predstavljala veću promjenu.

    - Dobra organiziranost i predanost radu jesu pozitivni faktori, no postaju negativni ako niste spremni dati koliko vam je pruženo. Očekivanja i zahtjevi od zaposlenika jesu visoka i traže puno truda i disciplinu. Praksom u InterCity Hotelu u Mainzu upoznala sam sve segmente - od recepcije, preko event managementa, do administracije. Jedna od bitnih stvari koje sam naučila jest funkcionirati pod stresom i pritiskom - kaže Anamaria.

    Viši standard u Njemačkoj osjećaju i studenti, pa cijena u domu izvan centra Mainza po osobi iznosi oko 350 eura mjesečno, dok za najam manjeg privatnog stana u okolici treba izdvojiti oko 500 eura. Ukupno, procjenjuje Anamaria, životni trošak za studenta iznosi između 400 i 500 eura.

    Kao što je i rekla - kad jednom probaš, hoćeš još - Anamaria, prije svega zbog pozitivnih iskustva s boravcima u Europi, planira kroz novi studijski boravak istražiti Kinu. Aplicirala je na novi ekonomski smjer, a je li uspjela, znat će za mjesec ili dva.

    - Snaći ću se, prilagoditi situaciji - uvjerena je.

     

     

    Amalija Pucko

    Bečko Novo Mjesto

    Jeftinije mi je ovdje nego na privatnom studiju u Hrvatskoj

     

     

    Amalija Pucko iz Zagreba živi u studentskom domu u sklopu kampusa University of Applied Sciences u Bečkom Novom Mjestu, 50-ak kilometara južno od Beča. Dovršava master program Business Consultancy International na Fachhochschule Wiener Neustadt, osnovanom 1994. godine. To je privatna institucija s potporom grada i pokrajine Donja Austrija i ubraja se među vrhunske obrazovne ustanove u državi, a školarina za jedan semestar iznosi 363 eura.

    “Ovo je jeftinija varijanta nego da sam na privatnom studiju u Hrvatskoj”, kaže Amalija koja oveći stan od oko 120 kvadrata u domu dijeli s dvije djevojke, jednom iz Kameruna, a drugom iz Srbije.

    Mjesečno studentu za životne troškove treba u prosjeku oko 600 eura, od čega na studentski smještaj, ovisno o kvaliteti doma, odlazi između 220 i 320 eura. Učenje stranih jezika i sportovi za studente su besplatni. U ponudi su teretana, aerobik, sauna, bazen koji se naplaćuje četiri eura za tri sata...

    Prednost Amalijina studija jest u jakom naglasku na praktično, pri čemu je cijeli studijski program ponuđen i na engleskom jeziku.

    “Ovdje se uči odgovornosti. Ispit je moguće polagati tri puta, a ako ne uspiješ, letiš s faksa. Ista je posljedica za prepisivanje na ispitu. Ponešto o kvaliteti ovoga studija govori i podatak da su za prijavu potrebne dvije preporuke, a cijela upisna procedura počinje godinu unaprijed”, objašnjava Amalija.

    Kod upisa se gledaju ocjene iz škole, motivacijsko pismo, potrebno je položiti standardizirani ispit engleskog jezika, priložiti CV, odraditi intervju i prijemni ispit od dva dijela. Intervju, u koji se dosta polaže, izgleda poput razgovora za posao.

    “Na ovom studiju uče nas kako rješavati sukobe u timu, a niz je iznimno zanimljivih kolegija od socijalne komunikacije, planiranja karijere i poslovne administracije do analize kompanija. Sjajno je što je za sve naučeno moguća instant-primjena. Zato skidam kapu na programu, stvarno je odličan”, kaže Amalija.

    Svakog studenta na trećoj godini čeka obavezna praksa u trajanju od šest mjeseci. Državu u kojoj će obaviti praksu student sam bira, na raspolaganju su brojne uspješne kompanije, a ako se student pokaže izvrsnim, dobiva mogućnost zapošljavanja.

    Amalija hvali dostupnost profesora koji na bilo koji upit studenta odgovaraju u roku od 24 sata. Pritom predavači dolaze iz Amerike i Engleske te je riječ o profesionalcima s visokih pozicija, koji studentima prenose praktično iz prve ruke.

    “Najveća prednost ovdje jest u povezivanju naučenog sa stvarnim životom i poslovnim svijetom”, zaključuje Amalija.

     

     

    Barbara Janković

    Leeuwarden

    Trebalo se priviknuti na ekstremno različit sustav obrazovanja

     

     

    Prvi dolazak u mali grad na sjeveru, Leeuwarden, pamtim po oduševljenju sitnicama poput stotina bicikala parkiranih na ulicama, ljudima koji hodaju po kiši bez kišobrana te vrlo malim stanovima. Ostatak dana provela sam šetajući kvartom i pronalazeći put do sveučilišta i centra grada, što je postalo gotovo svakodnevna ruta.

    U Nizozemskoj sam studirala na sveučilištu Stenden s više od 8000 studenata iz raznih zemalja. Tako sam se svakodnevno nalazila u društvu kolega iz Nizozemske, Njemačke, Južnoafričke Republike, Španjolske, SAD-a, Finske, Južne Koreje, Bugarske, Italije… Upravo taj spoj različitih kultura učinio je moje Erasmus iskustvo nezaboravnim.”

    Priča studentice VER’N-a Barbare Janković o šest mjeseci boravka u Nizozemskoj, odakle se nedavno vratila, moguća je zahvaljujući programu razmjene Erasmus i mjesečnoj stipendiji od 410 eura. Mogućnost da dane provodi s mladima iz različitih zemalja ostavila je na nju poseban dojam. “Svi smo bili toliko različiti, ali smo svejedno odlično funkcionirali kao skupina, i to je ono što me sada svakodnevno inspirira. Naučila sam važnost kompromisa, timskog rada, slušanja, a posebice razumijevanja drugih.”

    Jedina negativna strana njezina iskustva bilo je, kako kaže, prilagođavanje ekstremno različitom edukacijskom sustavu od onoga u Hrvatskoj. Srećom, brzo se “prebacila”.

    “Pronalazak smještaja bio je poprilično lagan jer nas je Sveučilište odmah nakon prijave programu kontaktiralo i informiralo o svim detaljima. Tako sam uspjela odmah dobiti mjesto u studentskom domu s još tri djevojke. Smještaj je bio zadovoljavajući te iznenađujuće prostran ako uzmemo u obzir veličine nizozemskih stanova”, kaže Barbara.

    Nizozemska je zemlja visokih cijena, ali stipendija koju omogućava program Erasmus+ dovoljna je za pokrivanje cijene stanovanja. Ipak, večernji izlasci, kave i obroci u gradu su veoma skupi. Cijene u kafićima i restoranima variraju, u većini slučajeva cijena kave iznosila je oko 2,5 eura, a obroci su startali od sedam eura. Sve ulaznice u muzeje, kazališta, kina i dvorane dolazile su sa studentskim popustom od 10 do 20 posto pa ih je Barbara plaćala u iznosima od sedam eura pa naviše.

    Barbara je iskoristila i studentske popuste za vožnju vlakom koji su se nudili u supermarketima: za cijenu od 11 do 14 eura studenti se od petka tijekom vikenda mogu voziti u cijeloj državi. Ipak, put do Amsterdama stajao je gotovo 50 eura.

    “Najveće iznose izdvajala sam za putovanja po zemlji, kao i većina studenata na razmjeni u Nizozemskoj. Putovanja vlakom su jedna od sastavnica njihove kulture, i to nismo željeli propustiti, pogotovo kad sam otkrila da Nizozemci zapravo engleski jezik poznaju kao materinski, što je veliki plus jer je nizozemski gotovo nemoguće razumjeti”, kaže Barbara koja iskustvo s razmjenom planira ponoviti, ali sljedeći put u obliku studentske prakse.

     

     

    Monika Horvat

    Beč  / Wirtschaftsuniversität Wien

    Erasmus mi pokriva samo smještaj, kolegica iz Beograda ima puno višu stipendiju

    Na fotografiji: Sara Galić, Monika Horvat, Irma Tješić Drinković i Eva Kodžoman

     

     

    Imam starijeg brata koji je bio u Švedskoj u Västeråsu, posjetila sam ga za njegove razmjene i tada shvatila koliko obrazovni sustav, opremljenost fakulteta tehnologijom, dodatnim team project prostorijama i slično, može biti napredniji od mog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Ni trenutka nisam razmišljala prijaviti se ili ne u program studentske razmjene. Odabrala sam Beč Wirtschaftsuniversität Wien (WU) jer sam željela njemačko govorno područje, a Beč je bio odličan izbor. Za WU fakultet za Erasmus program bilo je otvoreno samo jedno mjesto i bojala sam se da ga neću dobiti. Srećom, moj rad u studentskim udrugama, njemački i engleski jezik, sudjelovanje na ljetnoj školi u Rusiji i prosjek ocjena 4,5 isplatio se i to jedno mjesto pripalo je meni, kaže Monika Horvat, studentica s kojom smo se sreli u Beču. Još je friška, priznaje, no oduševljena je razvojem situacije.

    WU je jedino sveučilište u Beču koje je sasvim posvećeno ekonomiji. Postoji Universitat Wien, ali sveučilište koje objedinjuje i ostale fakultete - medicinu, biologiju, elektrotehniku itd. WU ima cijeli kampus od više zgrada samo za studente ekonomije.

    - Od prvog dana svidio mi se ne samo veličanstven izgled arhitekture, nego i cijela organizacija. Dočekali su nas zadovoljno jer stvarno cijene razmjenu studenata i fakultet uvijek ima 35 posto inozemnih studenata. Profesori dolaze iz cijelog svijeta i predavanja su organizirana s ciljem da studenti aktivno sudjeluju u nastavi, da rade puno projekata, čitaju različitu literaturu, a ne da uglavnom slušaju predavanje preko dosadnih prezentacija, kako je to u 80 posto slučajeva na mom fakultetu u Zagrebu - kaže Monika.

    Smještaj je, priznaje, vrlo skup, ona plaća 400 eura, a Erasmus stipendija od 460 eura pokriva joj samo to. Osim aktivnosti koje se plaćaju, nudi se mnogo besplatnih, grupno trčanje, satovi latinoplesova i slično.

    - Prednosti su velike, neusporedivo sa studiranjem u svojem gradu. S jedne strane, naučiš se samostalnosti i kako živjeti u drugom gradu, a s druge strane napreduješ u širenju vidika, upoznaješ nove ljude svaki dan, i to iz svih dijelova svijeta. U projektima u kojim sudjeluješ na fakultetu ne radiš samo s ljudima iz Hrvatske, pretežito iz Zagreba, nego se tvoj tim sastoji od osoba iz Kanade, SAD-a, Japana, Perua, Češke, Njemačke itd. Ne mogu opisati kolika je razlika kad ljudi s različitim pogledima na svijet i različitog podrijetla rade skupa. Moj engleski i njemački jezik napreduju na dnevnoj bazi jer ih moraš koristiti u svakodnevnim situacijama, na fakultetu, u druženju s prijateljima - opisuje Monika.

    Financijska slika studentskog života u Beču nije, kao što smo rekli, jeftina, a Monika smatra da su i Erasmus stipendije nezadovoljavajućeg iznosa.

    - Moja prijateljica iz Beograda dobiva stipendiju od oko 800 eura mjesečno i tim se budžetom može pokriti smještaj, hrana, prijevoz, izlasci. Dobivam samo 460 eura i to ne pokriva moje troškove. Mislim da Erasmus stipendije nisu dobro rangirane jer moja prijateljica iz Beograda može biti iz imućnije obitelji i još dobivati 800 eura, a s druge strane ja iz Zagreba iz manje imućne pa dobivati 460 eura. Imam sreće jer mi roditelji mogu pokriti sve troškove - zaključuje.

     

     

    Nino Kadić

    Budimpešta / Central European University

    Studiranje u Budimpešti, najbolja godina mog života

     

     

    Nino Kadić, bivši preddiplomac zagrebačkog Filozofskog fakulteta, studirao je filozofiju Master of Arts in Philosophy na Central European Universityju (CEU) u Mađarskoj. Jednogodišnja stipendija CEU Partial Fellowship pokrivala mu je kompletne troškove studija, zdravstveno osiguranje, smještaj u studentskom domu i osigurala mjesečni iznos od 1187 kuna.

    - To mi nije bilo dovoljno pa su mi roditelji pomagali, a zaradio sam nešto i sam kao freelance fotograf - kaže nam Nino, koji svoj boravak u Budimpešti naziva “vjerojatno jednom od najboljih godina u životu”.

    Družio se s ljudima iz cijelog svijeta, živio je u predivnom gradu i, kaže, imao neku sigurnost, osjećaj pripadnosti. U Mađarskoj je, priča Nino, bilo dosta Hrvata, kao i studenata iz BiH, Srbije, Slovenije, Makedonije. Bili su tu i Amerikanci, Britanci, Irci, Nijemci, Čileanci, Brazilci, Novozelanđani, Poljaci, Rusi, Ukrajinci, Iranci, Kinezi, Japanci - ne prestaje nabrajati.

    - Profesori su bili odlični, posebno moj mentor Philip Goff s kojim i danas surađujem. Imali smo profesore s prestižnih svjetskih sveučilišta poput Harvarda, Columbije, Oxforda, Cambridgea - nabraja i otkriva da su ga upravo ti profesori motivirali da se prijavi na King’s College London i još neka britanska sveučilišta. Cilj mu je nastaviti iskustvo studiranja u inozemstvu pa uskoro odlazi na King’s na doktorski studij filozofije i to kao stipendist London Arts and Humanities Partnershipa (LAHP). Stipendija mu pokriva školarinu od 42.780 kuna godišnje i godišnju stipendiju od oko 147.540 kuna, mjesečno 12.200 kuna. Ma koliko iznos zvučao visok, treba uzeti u obzir da je riječ o Londonu, gdje će Nino za smještaj u periferiji morati izdvojiti 4500 kuna, a 1200 za mjesečni pokaz.

    Studij traje tri godine.

    Negativne strane boravka u Mađarskoj su kompliciran jezik, grad koji unatoč ljepoti ostavlja dojam povučenih ljudi, a zbog mnogo beskućnika po ulicama Nino nema dojam da se mađarska vlada dobro brine o socijalnim skupinama.

    Pojedinačne cijene uglavnom su niže nego u Zagrebu, pa je, primjerice, kompletan ručak - juha, glavno jelo i desert plaćao u prosjeku tisuću forinti. Kava u sklopu doma i fakulteta je prihvatljivih sedam kuna, osim - kaže Nino, ako poželite sjesti u Starbucksu, Costa Coffee i ostalim lancima gdje cijena raste i do 1000 ft.

    CEU inače izvodi međunarodno priznate studijske programe na engleskom jeziku te omogućava financijsku potporu za studij većini upisanih studenata. Od preko 1500 studenata iz više od stotinu zemalja svijeta, u ovoj akademskoj godini prema podacima Instituta za razvoj obrazovanja, upisan je 21 student iz Hrvatske, a ukupno ih čak 85 posto prima stipendiju za svoj studij.

     

    LJUBLJANA

    SLOVENIJA

    410 eura mjesečna Erasmus stipendija

    200 eura soba u privatnom stanu s režijama

    65 eura naviše soba u studentskom domu

    2 eura ručak u menzi

    2,50 - 5 eura ručak u javnom restoranu uz studentsku subvenciju

    1,10 eura kava u studentskom kafiću

    175 eura ispit nakon trećeg pada

    UKUPNI MJESEČNI TROŠKOVI: od 400 do 500 eura

     

     

     

     

    BEČ

    AUSTRIJA

    460 eura mjesečna Erasmus stipendija

    300 - 400 eura cijena smještaja u studentskom domu

    5 - 7 eura ručak u menzi

    10 - 15 eura ručak u restoranu

    4 eura kava

    75 eura studentska semestralna karta za javni prijevoz

    75 eura karta za javni prijevoz po semestru

    UKUPNI MJESEČNI TROŠKOVI: od 700 do 800 EURA

     

     

     

     

    BUDIMPEŠTA

    MAĐARSKA

    360 eura mjesečna Erasmus stipendija

    150 do 300 eura mjesečno privatni studentski dom

    500 eura studio apartman u privatnom studentskom domu

    270 do 400 eura privatni smještaj plus režije oko 60 eura

    3,5 eura ručak u domu

    1 euro kava u domu, 1,5 euro kava izvan doma

    35 eura studentski pokaz mjesečno, 26 eura s mađarskom studentskom iskaznicom

    UKUPNI MJESEČNI TROŠKOVI: od 400 do 500 eura

     

     

     

     

    MAINZ

    NJEMAČKA

    410 eura mjesečna Erasmus stipendija

    350 eura cijena apartmana u studentskom domu izvan centra

    500 eura manji privatni stan u okolici

    15 - 20 eura ručak u gradskom restoranu s pićem

    7 - 10 eura ručak u studentskom domu

    3 - 3,5 eura kava i topli napitci

    2 - 3 eura sok

    4 eura pivo

    8 - 10 eura ulazak u klubove i kina

    UKUPNI MJESEČNI TROŠKOVI: od 750 do 900 eura

     

     

     

     

    PRAG

    ČEŠKA

    410 eura mjesečna Erasmus stipendija

    150 eura dvosobni studentski apartman izvan centra

    250 eura najam manjeg privatnog stana izvan centra

    2 eura ručak u studentskom domu

    2 eura kava i topli napitci

    5 eura ulazak u klubove

    20 - 30 eura ulaznica za gradsko kazalište

    UKUPNI MJESEČNI TROŠKOVI: od 480 do 600 eura

     

     

     

     

    JUŽNI TIROL

    ITALIJA

    460 eura Erasmus iznos stipendije

    600 - 700 eura za trosobni stan od 70-ak kvadrata s režijama

    150 eura godišnja karta za autobus/mjesečna 20 eura

    10 - 15 eura ručak u restoranu

    1,5 eura kava

    2 eura kuglica sladoleda

    2,20 eura sok

    10 eura ulaznica za kino

    UKUPNI MJESEČNI TROŠKOVI: od 600 do 700 eura

     

     

     

     

    LEEUWARDEN

    NIZOZEMSKA

    410 eura mjesečna Erasmus stipendija

    400 eura smještaj

    2,5 eura kava

    7 eura pa nadalje ručak

    7 eura i naviše ulaznice za muzej, kazalište, kino (s popustom za studente)

    11 - 14 eura cijena karte za vlak po cijeloj zemlji (s popustom za studente)

    UKUPNI MJESEČNI TROŠKOVI: od 700 do 850 eura

     

    Izdvajamo