Kad je u ožujku Sveučilište Washington u Seattleu prvo u SAD-u zbog pandemije koronavirusa zatvorilo svoje predavaonice te oko 60.000 studenta usmjerilo na online nastavu, astrofizičaru Željku Iveziću život se izmijenio iz temelja.
- Posljednjih godina redovito sam dva-tri dana u tjednu bio na putu i proputovao bih i po 5000 kilometara. Odjednom je sve stalo i svi smo prešli na online komunikaciju. I to mi je u početku bila dobrodošla promjena.
Prva očigledna prednost online komunikacije preko Zooma, Microsoft Teamsa, Google Hangoutsa ili Skypea je ušteda vremena za putovanje, ali i financijska ušteda. Dodatnu prednost predstavlja lakoća snimanja komunikacije, naročito kad je glavni razlog sastanka predavanje jedne osobe mnoštvu slušatelja - priča Željko Ivezić, redoviti profesor na Sveučilištu Washington i član Međunarodnog znanstvenog savjeta Sveučilišta u Rijeci.
Kuhinja kao predavaonica
Pandemija koronavirusa u kratkom je vremenu snažno uzdrmala obrazovne sustave u cijelom svijetu, pa, prema podacima UNICEF-a od 10. svibnja, oko 1,2 milijarde učenika i studenata (oko 75 posto učeničke i studentske populacije) danas više nije u mogućnosti fizički pohađati nastavu.
Svjetski ekonomski forum (WEF) upozorava da je učinak pandemije u obrazovanju, posebice visokom, dramatičan i transformativan te da je usvajanje online rješenja posljednjih mjeseci bez presedana u povijesti. “Novom normalnom” prilagodili su se i profesori hrvatskih sveučilišta, koji su u kratkom roku bili prisiljeni zamijeniti predavaonice svojim kuhinjama ili dnevnim boravcima.
- Mi smo na FER-u prvenstveno koristili MS Teams. Neka predavanja smo, također, prenosili putem YouTubea i tamo smo stavili snimke svih dosadašnjih predavanja da ostanu dostupna studentima za naknadno pregledavanje. Iskustva su dobra i poslužilo je svrsi zbog raznih funkcionalnosti ugrađenih u MS Teams, no bilo je ponekih tehničkih problema s vezom i sa smanjivanjem kvalitete videa kod velikog broja sudionika.
No, tehnologija konstantno napreduje i postoje mnoga programska rješenja koja omogućuju lako dijeljenje ekrana i prezentacije, pisanje i označavanje po prezentaciji, pokazivanje različitih programskih aplikacija, a velika prednost je i to što se predavanja mogu snimiti i ostaviti online za naknadno gledanje - kaže Tomislav Burić, izvanredni profesor koji na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) predaje matematičke kolegije.
Prebacivanje na Zoom
Ipak, prelazak s klasičnog oblika poučavanja na online predavanja mnogim je profesorima, čak i na najprestižnijim svjetskim sveučilištima kao što je Massachusetts Institute of Technology (MIT), bio stresan.
- Na MIT-u smo se morali hitno prebaciti na Zoom sredinom ožujka, što je bila neka vrsta vatrenog krštenja za sve nas. Nemaju svi predavači stabilan internet, trebalo je savladati tehniku, ne samo Zoom, nego i kamere, tablet za pisanje itd. Nakon prve runde, rekao bih da Zoom daje određene tehničke prednosti u prezentiranju dobro uštimanih, a priori zanimljivih materijala, naročito znanstvenih i matematičkih.
No, manje je prikladan za improvizaciju, razvijenije novih ideja i smjerova. Ne osjeća se kako publika diše, niti je lako razviti debatu. To je ipak hladan medij. Humor i ironija teško prolaze, a jači sukob mišljenja se izbjegava, djeluje neprikladno - rekao je Dražen Prelec, koji na Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Bostonu drži tri profesorske pozicije, i to na Sloan School of Management, na Odsjeku za ekonomiju te na Odsjeku za kognitivne i znanosti o mozgu.
Tehničke prednosti
Prelazak na online tehnologiju, u njegovom slučaju na BigBlueButton, bio je stresan i za pjesnika te stilističara Krešimira Bagića, redovitog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
- Budući da sličnih iskustava dosad nisam imao, takva su mi predavanja znatno zahtjevnija i napornija. Oblik nastave koji prakticiram izgleda ovako: govorim uživo, s tim da umjesto mene studenti gledaju PowerPoint prezentaciju. Zamišljam da se ta predavanja mogu pratiti kao animirani govoreni eseji na Trećem programu Radija.
Još uvijek se navikavam na činjenicu da je ispred mene ekran i da doslovno uzevši njemu govorim. A to nije baš osobito poticajno. I još nešto iznimno važno: online nastava tjera me da sjedim, što kao da isključuje mogućnost da se javi neočekivana misao i otvori podtema koju nisam predvidio - kazao je Krešimir Bagić, koji online nastavu doživljavam kao surogat istinske nastave.
- Njezine su prednosti uglavnom tehničke i pragmatičke naravi, a mane su joj esencijalne. Ona ispunjava osnovnu funkciju, a to je prijenos određene količine informacija s bilo kojeg mjesta na bilo koje mjesto u bilo kojem trenutku. Ona je, kako se trenutačno pokazuje, dragocjena opcija u iznenadnim i kriznim situacijama. K tome, jeftinija je - ističe Bagić.
Neki su oblici online komunikacije kao što je Zoom doživjeli pravu eksploziju. Primjerice, od 10 milijuna ljudi koji su koristili Zoom u prosincu 2019. godine, broj korisnika narastao je do sredine travnja na 200 milijuna. Ubrzano usvajanje vještina korištenja online tehnologija, poput Zooma, u obrazovanom i poslovnom sektoru, ali i svakodnevnoj komunikaciji, neki su stručnjaci usporedili sa širenjem pismenosti u prošlosti.
- Pismenost je samo poznati primjer komunikacijske vještine podložne tzv. network efektima, čija je vrijednost proporcionalna broju ljudi koji tu vještinu već posjeduju. Ono što je neobično i dramatično jest da je dobar dio svijeta tijekom proteklih nekoliko mjeseci prošao kroz intenzivni trening u virtualnoj komunikaciji.
Ljudi raznih generacija i obrazovanja su silom prilika naučili baratati novim pomagalima. Opisao sam to kao stvaranje ljudskog kapitala koji će otvarati nove mogućnosti organizacije rada i nastave. Kada kriza prođe, mnogo toga se neće vratiti na staro. Danas Zoom koristimo jer moramo, ali sutra ćemo ga koristiti jer želimo, i to na načine koje je teško sada predvidjeti.
Trebamo imati na umu da svaka nova tehnologija priređuje iznenađenja i iznevjeri očekivanja prve generacije svojih osnivača i promicatelja. Za koju godinu suočit ćemo se sa studentima kojima je virtualno druženje sasvim prirodno i koji možda koriste te platforme prvenstveno za zabavu. Zoom tehnologija je još uvijek sirova, dosta toga škripi, ali to će se s vremenom popraviti i tek će onda doći prava iskušenja - rekao je Dražen Prelec.
Iako primjena online tehnologija u visokom obrazovanju ima niz prednosti, tu su i brojni nedostaci. - Osim mogućih problema s internetskom vezom i kvalitetom videa, glavna mana ovog pristupa je nemogućnost praćenja reakcija studenata i neuspostavljanje kontakta s publikom gledanjem oči u oči - a to je glavni faktor uspješnog i kvalitetnog predavanja.
Studenti mogu za vrijeme online predavanja postaviti pitanje putem mikrofona ili u chatu, ali to nije isto što i vizualno praćenje njihove pozornosti tijekom predavanja, čemu se prilagođava tempo objašnjavanja, uviđa se što studenti razumiju bolje, a što treba ponoviti itd. U konačnici, nismo virtualni roboti, nego ljudska bića kojima je osobni kontakt uživo puno dragocjeniji od gledanja digitalnih videa na crnim ekranima - rekao je Tomislav Burić.
Važnost kontakta između predavača i slušatelja ističe i Krešimir Bagić. - Taj je kontakt ćudljiv i uvjetan. Online nastava u odnosu na živu je poput dramskog teksta u odnosu na kazališnu izvedbu. Sve je naizgled prisutno, ali malo tko se može do kraja uživjeti u ulogu.
Ako predavanje kao monološka forma i ne gubi previše od svoje dinamike, seminari koji pretpostavljaju dijalog nastavnika i studenata ozbiljnije zapinju, trenutačnost i spontanost reakcije limitirani su tehnikom. A tehnika nije bezazlena stvar - poznato je da komunikacijski kanal dobrim dijelom uvjetuje tip komunikacije koji se u njemu događa. Čak i kada iz dnevnog boravka izgovorimo iste rečenice koje bismo izgovorili u predavaonici, mi ne govorimo iste stvari. Niti se one jednako razumiju - naglasio je Bagić.
Željko Ivezić upozorava i na to da intenzivno korištenje online tehnologija kod ljudi stvara umor. - Teško je izdržati cjelodnevne Zoom sastanke, puno teže nego sastanke uživo. Previše online rada brzo dovodi do mentalne iscrpljenosti te iznemoglosti za kreativan rad. Već je izašlo dosta članaka i studija u kojima se ljudi žale na tzv. Zoom fatigue ili ‘umor od Zooma’. Nazvao sam to ‘zumor’ - mogli bismo reći: ‘Baš sam se danas zumorio’ - rekao je Ivezić.
Iznimka ili pravilo
Iako online segment predstavlja manje od dva posto globalnog tržišta visokog obrazovanja “teškog” 2,2 bilijuna dolara, u WEF-u upozoravaju da je to tržište “zrelo za poremećaje”. Apetit studenata za internetskom ponudom kolegija vjerojatno će rasti zbog pandemije, a čak su i prije pandemije mnoga sveučilišta bilježila pad upisa na programe uživo te paralelno rast interesa za online kolegije.
- Mislim da se omjer online predavanja i predavanja uživo neće značajno promijeniti u dogledno vrijeme, pretpostavljajući i nadajući se da je ova duga karantena iznimka, a ne buduće pravilo. Glavni je razlog to što su osobni kontakti studenata i profesora te samih studenata jako važni za uspješno obrazovanje.
Na primjer, puno ljudi koji plaćaju školarinu na jako skupim Ivy League sveučilištima, kao što su Harvard i Princeton, često navode probranu studentsku populaciju kao jedan od razloga za svoju financijsku odluku. Studenti su puno motiviraniji za ozbiljan rad ako je i većina drugih studenata oko njih visoko motivirana. Znači, nije bitna samo kvaliteta programa i profesora, nego i kvaliteta drugih studenata. Ne bira se fakultet samo zbog profesora, nego i zbog drugih studenata - ustvrdio je Ivezić.
No, Dražen Prelec oprezan je kad se predviđa budućnost visokog obrazovanja.
- Duboko sumnjam da online komunikacija može sačuvati vrijednosti kontakta uživo, kako među profesorima i studentima, tako i među studentima. Spontanost je bitna, ideje se rađaju van radnog vremena, a Zoom sastanci još uvijek nameću krute, unaprijed planirane okvire za razgovor. Ali ovo je samo moja vrijednosna konstatacija, a ne prognoza kako će se stvari razvijati. Nemamo dobra mjerila za uspoređivanje online i živih kontakata. Brine me da su prednosti online komunikacije konkretnije i očitije, što nas nažalost gura u tom smjeru - zaključio je Prelec.