Carla Bartos još osjeća posljedice krutog rumunjskog sustava obrazovanja. Pred očima joj je slika njezina bivšeg razreda, dječice koja izvježbano staju na noge svaki put kad učitelj uđe kroz vrata i potom čekaju komandu “sjedni”. Istu radnju u školi su ponavljali svakoga jutra i prilikom intoniranja himne “Deşteaptă-te, române!” (Probudi se, Rumunjska!). Carlu su ti rituali beskrajno nervirali, pa okreće očima i na sjećanja.
- Ovdje toga nema. Cijeni se sloboda pojedinca. Sve drugo je frustrirajuće - zaključi Carla, djevojka u ranim dvadesetima, s tetovažama i u poderanim trapericama.
Osamdeset nacionalnosti
Danas je jedna od aktivnijih studentica nizozemskog sveučilišta Fontys Academy for Creative Industries. Upravo je s kolegicama, Talijankom Gretom Satori Veronese i Peruankom Yaelaom Valermena, održala prezentaciju studija pred grupom od 11 maturanata iz Hrvatske, pristiglih u Tilburg, grad s kojih 200 tisuća stanovnika, s ciljem razgledavanja najboljih nizozemskih sveučilišta.
Fontys je jedno od njih, ima oko 44 tisuće studenata i ujedno je jedno od najvećih javnih sveučilišta primijenjenih znanosti u zemlji. Tu su posebno ponosni na činjenicu što kod njih studira više od 80 nacionalnosti iz cijelog svijeta. Nude desetke međunarodnih programa za prvostupnike i magistre na engleskom, u spektru područja od ICT-a, inženjerstva, likovne i izvedbene umjetnosti, marketinga, poslovanja, komunikacije i fizioterapije. Studiji su koncipirani kao mješavina teorije, primjene znanja, rada na projektima i stažiranja.
Na Fontysu imaju jasnu društvenu zadaću: nude nadahnjujuće, visokokvalitetno školovanje sve većim dijelom usmjereno na rješavanje pitanja budućnosti društva. Jedan od studija je Lifestyle i obuhvaća p(r)oučavanje društvenih trendova, od globalizacije do razvoja marketinga, uz dodatak identiteta pojedinca - stilove života, prehranu u modernom društvu, slobodno vrijeme, korištenje novih tehnologija...
- Ovo nije studij za vas ako niste skloni postavljati pitanja. Tu morate biti vrlo znatiželjni - daje preporuku Carla maturantima iz Čakovca, Ivanić Grada, Osijeka, Zadra, Splita, Zagreba, Samobora, Pule, s Paga... Vidljivo su zadivljeni, takve savjete ne dobivaju baš često u Hrvatskoj.
- Mi želimo kreativne buntovnike. Kritično razmišljanje danas je ipak daleko važnije nego prije deset godina - uvjerljivo im tumači profesor Larry Köster sa studija Lifestyle i nadopunjuje misao: - Želimo staviti jak naglasak na osobni razvoj studenta. Svatko mora spoznati koje su mu slabosti i raditi na jačanju tijekom studija. Studenti nisu ovdje samo da bi dobili diplomu i posao. Cijenimo kad pokažu da žele biti svoji, ma koliko različiti.
Jaap Pijpers, profesor engleskog i kineskog, sa studija Digital Business Concepts, spominje kako njegovi studenti vole raditi tijekom studija i nerijetko imaju višu plaću od profesora. (Prema portalu academicpositions.com, kolektivni ugovor o radu na nizozemskim sveučilištima garantira mjesečnu visinu plaće docenta od 3475 do 5405 eura, izvanrednog profesora 4815 do 7072, redovnog od 5334 naviše. Prosječna plaća u Nizozemskoj prema Eurostatu je 2263 eura.)
- Ne sviđa nam se davati studentima samo znanje. Mi im pomažemo da bi još bolje razvili svoj biznis. Pripremamo ih kako zaraditi još više. Pritom ih na četvrtoj godini tjeramo da odu iz Nizozemske riječima: otiđite i donesite nam nazad nove vještine - kaže Pijpers. Dok kroz službenu prezentaciju detaljno objašnjava što student može očekivati na svakoj od godina studija, podcrta podatak da su na prvoj i drugoj godini još uvijek možda malo previše orijentirani na teoriju.
Prekida ga Talijanka Greta riječima: - Tu ste u krivu, Jaap. Teorija je bitna poveznica za kasniju primjenu znanja i iznimno mi je koristila. (Praksa na nizozemskim sveučilištima nije samo da student prekida profesora da bi otvoreno iznio primjedbu ili ispravio ga, nego svoje profesore zovu imenom.)
Slušajte studente
- Ispričavam se. Hej, ljudi, ne slušajte mene, slušajte studente. Mi profesori ionako ne znamo sve. Naši studenti nakon četvrte godine sigurno znaju više od nas. Zato dijelimo znanje - obrati se Jaap našima, uz usputni dodatak kako na Fontysu zapravo brucošima ne znaju reći što ih čeka na trećoj godini, niti student na prvoj godini ima isti kurikulum kao onaj na identičnom studiju na drugoj godini. Izmjene kurikuluma su toliko česte - znaju se dogoditi i usred studijske godine, da od studenta očekuju isto što i od profesora: maksimalnu fleksibilnost. Poučavanje ne baziraju na udžbenicima. Oni su, tvrdi Jaap, prestari.
Javna sveučilišta u Nizozemskoj od ove godine svojevrsni su hit među europskim studentima iz jednog razloga. Vlada u Haagu donijela je za sva javna sveučilišta obvezujuću odluku o 50-postotnom smanjenju školarina za prvu godinu studija. Školarina za brucoše iz EU tako se prepolovila na prihvatljiv iznos od 1030 eura godišnje. Naprosto žele privući još više međunarodnih studenata i zaposliti najbolje. Sada imaju studente iz ukupno oko 160 zemalja svijeta.
U Nizozemskoj postoje dvije vrste javnih sveučilišta: prvi, koji bi mogli biti ekvivalent našim sveučilišnim studijima, usmjereni su na istraživanje i teoriju, a drugi, University of Applied Sciences, usmjereni su na praksu i rano povezivanje s tržištem rada (nešto čemu teže naši stručni studiji). Praksa im je najčešće obvezan dio studija. Među najpopularnijim studijima u Nizozemskoj su IT, business, mediji i komunikacija, turistički management, učiteljski studiji, psihoterapija, dizajn i tehnologija igre (game technology). Ono što njihova sveučilišta čini posebnim u Europi jest oko dvije tisuće studijskih programa na engleskom.
Svako izvrsno nizozemsko sveučilište, bilo ona u Tilburgu, Haagu ili Eindhovenu, briljira arhitekturom i uređenim okolišem. Dizajn do najsitnijih detalja dominira bilo kojim sveučilišnim prostorom. Velika ljubičasta fotelja zaokrenutog naslona u obliku visibabe u jednoj od 15 zgrada Sveučilišta Tilburg, viseće krletke za ptice iznad glava studenata u jednom od niza prostora za opuštanje, druženje ili učenje, gigantske šahovske figure usred predvorja Sveučilišta Haag (gdje znaju postaviti i stol za ping-pong ili stolni nogomet), a koje neodoljivo podsjeća na glomazni šoping-centar; oznaka na trodijelnom toaletu za cure, dečke i rodno neutralne... Ogroman stari park sa šumom i sibirskim vjevericama, gdje studenti imaju priliku veslati na jezeru ili, primjerice, jahati konje. Velika knjižnica podijeljena na tri dijela - IT, odnosno rad na računalu, timski rad i samostalno učenje. I upečatljiva sklonost da svaki, ali baš svaki prostor u kojem se nalaze studenti i profesori bude osvijetljen prirodnim svjetlom. Nizozemska vlada mora da je potrošila golema sredstva za staklene stijene sveučilišta, od kojih su neka sagrađena prije 35 godina, što je u interijeru naprosto nevidljivo. Virimo kroz jednu od staklenih stijena prema pomalo neuglednoj dvokatnici, dok nam Suzanne van Bilsen iz marketinga Fontysa ne razjasni: - Oh, ta dvokatnica koju gledate je brzinski sagrađena prije nekoliko godina kada smo imali boom studenata. Mislili smo je zadržati privremeno, no korisna je i vjerujem da će ostati tu. Prostor je sasvim ugodan.
Dvadesetdvogodišnja Adaleta Bećirović iz Zagreba jedna je u masi od 26 tisuća studenata Sveučilišta Hagu. Nije se, kaže, pronašla na zagrebačkom studiju prava pa je, prilično devastirana zbog problema s profesorom koji ju je rušio sigurnu da je dobro pripremljena, zaradila novac i sreću potražila na studiju međunarodnog prava. Doselila se prije dva mjeseca i s 1. studenoga se spasila muke plaćanja hotela. U Nizozemskoj nije lako pronaći studentski stan jer ne postoje klasični domovi i tržište stanova je prekapacitirano. Vlada je na tržište stavila stanove za studente, poput nebodera Talent Square u centru Tilburga, no s njihovom rezervacijom treba ozbiljno uraniti. Cijena smještaja kreće se oko 450 eura mjesečno zajedno s režijama, uz mogućnost povrata uplaćenog dijela novca na kraju mjeseca, ako je student zaposlen. Na primjer, ako radi 56 sati mjesečno, povrat iznosi oko 200 eura.
- Sviđa mi se način na koji ovdje stvari funkcioniraju. Ne traže od studenata da pamte činjenice i uče definicije napamet iz knjige od 800 stranica, jer oni traže primjenu znanja. Odnos s profesorima je potpuno drukčiji nego u Hrvatskoj. Nitko ti nema namjeru otežati. U Zagrebu nisam imala taj dojam. Skupo me koštao smještaj u hotelu, no sada mi nije žao ni lipe - priča Adaleta dok šetamo Tilburgom. U trenutku kad ispred nje iz omanje trgovine iskoči mladić konfuznih pokreta u dugom kućnom mantilu, Adaleta se nasmije i nesvjesno takne rukom svoju maramom pokrivenu glavu: mlada muslimanka u Nizozemskoj, u svoj toj raznolikosti ljudi, ne osjeća čudne poglede kakve je osjećala u Hrvatskoj. Doduše, nije se još privikla na hladniju klimu i mnoštvo bicikla koji opako prijete pogotku u pješake. Smijemo se gomilama parkiranih bicikala i spominjem joj da sam se izgubila dok sam tumarala po podzemnoj garaži za bicikle na njezinu sveučilištu.
Međuljudska klima
Upoznajemo Brunu Boja iz Čakovca. Ima 24 godine i u Zagrebu je završio četverogodišnji studij ekonomije i managementa na ZŠEM-u. U Hrvatskoj, tvrdi, a ni drugdje u Europi, ne postoji magistarski studij koji ga zanima pa je u Nizozemskoj odabrao Management of Cultural Diversity (Upravljanje kulturološkim razlikama).
- Nizozemska odiše izvrsnošću u svakom društvenom i gospodarskom aspektu, pa tako i akademskom. Praktički nema velikih razlika među sveučilištima te zemlje jer su sva odlična i godinama konkuriraju na ljestvicama najboljih svjetskih sveučilišta. Međuljudska klima među studentima, profesorima i osobljem fakulteta je drukčija nego što je to slučaj na hrvatskim sveučilištima. Sve je organizirano i usmjereno na dobrobit i uspjeh studenta. Nizozemci su vrlo direktni u komunikaciji, ne ustručavaju se kontrirati drugom jer konstruktivna kritika i izražavanje vlastitog, ponekad negativnog mišljenja nikoga ne vrijeđa, kao što to često bude slučaj u našoj kulturi - govori Bruno Boj. Osim toga, dodaje, za razliku od Hrvata, vrlo su liberalni i orijentirani na budućnost, što sigurno pridonosi činjenici da su među najrazvijenijim i najsretnijim zemljama na svijetu.
Što se tiče životnih troškova, oni se, kaže Bruno, mjesečno kreću između 800 i 1000 eura, uključujući stanarinu od oko 300 do 500 eura, što ovisi o vrsti smještaja. Naravno, izlasci, restorani i kafići su znatno skuplji nego kod nas.
- U budućnosti bih volio ostati i raditi ili ovdje ili negdje u zapadnoj Europi. U Hrvatskoj trenutačno ne vidim nadu za poboljšanje situacije, a osim toga po mnogočemu se više uklapam u ovdašnji mentalitet nego u hrvatski, tako da su šanse za moj povratak male - priznaje mladić.
Ono što će potvrditi veći broj naših studenata u Nizozemskoj jest to da im nedostaje naša hrana. Restorani u sklopu sveučilišta nude ogromne količine sendviča po prosječnoj cijeni od dva i pol eura i slatkih peciva po euro, dva. Jednog od profesora pitamo zašto nude toliku količinu kruha umjesto hrane na žlicu. Ozbiljno zamišljen, objasni da je riječ o nečemu što zovu hladni ručak, no da bi definitivno mogli to promijeniti. Ipak, u jednoj od kantina nude manju porciju sushija za 3,5 eura ili komad mljevenog mesnog oblutka za euro. I nezaobilazan pomfrit.
U rijetko prepunjenim kafićima oko sveučilišta cijena piva 0,5 kreće se od tri i pol do pet eura, a kava od dva do dva i pol eura. U nepovoljnoj situaciji su studenti pušači: da bi zapalili na nizu javnih mjesta, moraju potražiti obilježeni prostor s pepeljarom. Nije baš praktično biti pušač u Nizozemskoj, neki kafići ne dopuštaju cigaretu niti na terasama.
Studij ovdje, uz svu fleksibilnost, dostupnost profesora koji nemaju svoje urede kako bi stalno bili tu negdje uz studente, treba shvatiti vrlo ozbiljno. Na nizu programa drop out nakon prve godine iznosi 50 posto.
Zajednička kava
- Pravilo broj jedan je: sve što trebaš napraviti za studij, napravi na vrijeme. Nema tu tri dana ću izlaziti po coffee shopovima, a dva dana odrađivati zadatke za studij. To neće proći. Ipak, postoji jedna olakotna. Ako u prvom semestru prve godine shvatite da vam se studij ne sviđa, profesor će reći: - To je dobro, barem znaš što ne želiš. I omogućiti bez dodatnog plaćanja prebačaj na drugi program - objašnjava nam grupa studenata-ambasadora sa Sveučilišta Haag i pokazuju prema Lighthouseu, kafiću u kojemu studenti i profesori za zajedničkim stolovima piju “jako dobru kavu”.
Bez obzira na to o kojem je studiju riječ, ono što se na njemu pokušava usaditi jest razumijevanje zajednice, uz naglasak na osobni razvoj i budućnost društva. Alba iz Rijeke i Adrijana iz Zagreba sa studija psihologije na Sveučilištu Tilburg tu su poruku shvatile u prva dva mjeseca studija. Dulje neće biti potrebno niti potencijalnim nizozemskim studenticama i studentima u novoj generaciji - Martini Vitasović, maturantici iz Pule, Rei Bilić iz Samobora, Luciji Mrkša iz Siska, Karli Remar iz Ivanić Grada, Petri Želehovski s Paga, Viti Mikić iz Zagreba ili Davidu Kudrni iz Splita. I drugima koji svoju budućnost naprosto ne vide na sporo promjenjivim domaćim sveučilištima s preslabo osviještenom društvenom ulogom, na kojima se još uvijek može čuti stara, šaljiva profesorska uzrečica: “Kako je lijepo raditi na sveučilištu, samo da nema tih studenata!”.