Nedavna transformacija Hrvatskih studija u Zagrebu u Sveučilišni odjel prouzročila je nezadovoljstvo i zabrinutost mnogih članova hrvatske akademske zajednice. Dok trenutno vodstvo Hrvatskih studija, koje je postavilo Sveučilište, tvrdi da je ovakvom odlukom Senata Hrvatskim studijima ipak otvoren prostor za “stjecanje pravne osobnosti”, postaje sve jasnije tko će za to na koncu morati platiti najvišu cijenu. Naime, promjenom statusa u Sveučilišni odjel u pitanje je dovedena sudbina onih studentskih smjerova koji - zbog svoje interdisciplinarne prirode - ne mogu jednostavno ispuniti novopostavljeni uvjet i uklopiti se u “zajedničko znanstveno polje”. Hoće li smjerovi poput filozofije, psihologije i sociologije stoga jednostavno biti ukinuti ili će njihovi studijski programi morati biti radikalno izmijenjeni i prilagođeni - kako je sada sasvim izgledno - kroatološkom znanstveno-nastavnom profilu institucije? I hoće li takva prilagodba donijeti više štete, nego koristi? Imajući u vidu ta pitanja, u ovom ću se kratkom komentaru ipak ograničiti samo na studij filozofije. Pokušat ću navesti nekoliko razloga zbog kojih smatram da bi se ovaj studij trebao nastaviti razvijati upravo u onom smjeru u kojem se razvijao dosad te da bi svaka drugačija intervencija Sveučilišta trebala pozivati na oprez.
Gotovo svaki student filozofije već će se na prvoj godini studija upoznati s distinkcijom između tzv. analitičke i kontinentalne filozofske tradicije. Grubo rečeno, analitička tradicija je karakteristična za anglo-američko govorno područje, dok njemački jezik često ide u korak s kontinentalnim usmjerenjem. Razlike između tih dviju tradicija u nekim su segmentima toliko velike da se ponekad čini kako njihovi pripadnici u izvjesnom smislu ne govore istim jezikom. Ne želim se ovdje opredijeliti ni za jedan pristup, ali svakako treba kazati da je analitička filozofija - unatoč sve većoj dominaciji u svijetu - u Hrvatskoj donedavno bila relativno nova i nepoznata. Filozofija je u nas oduvijek bila dio kontinentalne (i ujedno marksistički opterećene) tradicije, no to se počelo mijenjati posljednjih nekoliko desetljeća, a nositelj te promjene velikim je dijelom bio upravo studij filozofije na Hrvatskim studijima. Taj je studij, prvenstveno zbog svoje analitičke orijentacije, proširio svijest o postojanju jedne sasvim drugačije perspektive na filozofiju kao disciplinu. Mladi profesorski kadar, moderan studijski program, prijevodi suvremene analitičke filozofske literature, organiziranje brojnih međunarodnih konferencija i predavanja - sve je to omogućilo generacijama studenata da upoznaju dimenziju filozofije koju najvećim dijelom odlikuju jasno izražavanje i strogost u logičkoj argumentaciji. Studij filozofije tako se s godinama uspio etablirati u jedan vrlo respektabilan, kvalitetan i međunarodno prepoznatljiv studij te je kao takav dao izuzetno značajan doprinos razumijevanju uloge i važnosti ove humanističke discipline.
U tom je kontekstu važno spomenuti i zaključke reakreditacijskog postupka koji je prije nešto više od tri godine provela Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO). Stručna povjerenstva - velikim dijelom sastavljena od inozemnih recenzenata - zaključila su da su Hrvatski studiji danas najkvalitetnije društveno-humanistički orijentirano visoko učilište u Hrvatskoj. Mnogi su upravo tu činjenicu - i to sasvim opravdano - u posljednje vrijeme navodili kao najvažniji argument protiv promjene statusa Hrvatskih studija u Sveučilišni odjel. Zašto mijenjati, možda čak i do neprepoznatljivosti, ono što je najbolje?
Ipak, na Hrvatskim studijima postoji sedam različitih studijskih smjerova i tu se postavlja pitanje u kojoj je mjeri svaki od njih pojedinačno zaslužan za navedeni uspjeh. Jer, ako su Hrvatski studiji kao visoko učilište u reakreditacijskom postupku zaslužili tako visoku ocjenu, to ne znači da je svaki studijski smjer na Hrvatskim studijima zaslužio visoku ocjenu. Stoga je zanimljivo pogledati kakve bi ocjene dobili Hrvatski studiji da studija filozofije nije bilo te da on nije mogao utjecati na ishod spomenute evaluacije.
Kao što piše u službenom izvještaju AZVO-a, “najviše preporuka stručnih povjerenstava odnosi se na kvantitetu i kvalitetu znanstvene produkcije nastavnika” te stoga “treba ohrabrivati znanstvenike i studente doktorskih studija da objavljuju na stranim jezicima. Takvi bi napori mogli proširiti suradnju s poznatim znanstvenicima izvan granica zemlje...” Ali, kao što se vrlo lako može vidjeti na mrežnim stranicama Hrvatskih studija, studiju filozofije takvo je ohrabrenje najmanje potrebno. Unatoč tome što uvijek ima prostora za napredak i povećanje kvalitete, nastavnički kadar ovog studija uglavnom objavljuje na stranim jezicima, i to nerijetko kod poznatih izdavača i u vodećim svjetskim časopisima. Također, postojanje suradnje s inozemnim znanstvenicima ne očituje se samo njihovom suradnjom s mnogim prestižnim sveučilištima u svijetu, nego i gostujućim predavanjima nekih danas najvećih filozofskih imena. Nesporno je, dakle, da bi prema tim kriterijima, korištenima u reakreditacijskom postupku, Hrvatski studiji bili znatno lošije ocijenjeni da nije bilo studija filozofije.
Iskazivanje nezadovoljstva zbog mogućnosti svođenja studija filozofije isključivo u kroatološke okvire neki su protumačili kao politički motiviranu akciju onih “koji odbijaju predavati hrvatsku filozofiju na studiju filozofije na Hrvatskim studijima”. Tako pogrešan dojam potječe iz ignoriranja univerzalne prirode filozofije i činjenice da se hrvatsku filozofsku tradiciju danas može najbolje očuvati upravo “prelaskom” hrvatskih granica. Za afirmaciju hrvatske filozofije važno je, naravno, proučavanje njezine povijesne baštine (čime se već bavi velik broj ljudi), ali nije manje važno da su hrvatski filozofi prisutni i na međunarodnoj filozofskoj sceni te da mogu ravnopravno sudjelovati u suvremenim filozofskim raspravama. Nadajmo se da će ta činjenica biti prepoznata te da će studij filozofije na Hrvatskim studijima i dalje nastaviti pridonositi tako kompetitivnom području kao što je analitička filozofija. Svaki drugačiji ishod ne bi naštetio samo Hrvatskim studijima, nego i svim budućim studentskim generacijama.