Prošlog tjedna održan je treći sastanak radne skupine koja priprema Zakon o registriranom partnerstvu. Zakon bi trebao proširiti krug prava homoseksualnih parova koja su prije deset godina u vrlo skromnom opsegu regulirana Zakonom o istospolnim zajednicama. Radna skupina ima dvanaestak članova, predstavnika Ministarstva uprave , pravosuđa, zdravstva, LGTB zajednice , a u njoj je i zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Goran Selanec. S obzirom na to da je pravobraniteljstvo za ravnopravnost spolova svojevrsni most između državne uprave i LGBT zajednice, predstavnika te institucije Gorana Selanca odabrali smo za sugovornika o pripremi novog zakona.
Goran Selanec rođen je u Zagrebu gdje je završio Pravni fakultet na kojem je i niz godina predavao Europsko javno pravo. Svoju specijalizaciju u području prava jednakosti i antidiskriminacije ostvario je u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je magistrirao i doktorirao na uglednom University of Michigan Law School. Zamjenik pravobraniteljice je od početka 2012. godine.
Prošlog tjedna vodstvo nad radnom skupinom za izradu Zakona o registriranom partnerstvu preuzeo je sam ministar Arsen Bauk. Što znači dolazak ministra na čelo radne skupine?
- To, pretpostavljam, znači da je taj zakon ušao među prioritetne zadaće toga Ministarstva. Prošli su lokalni izbori, sređivanje biračkih popisa i drugi poslovi koji su bili na listi žurnih zadaća Ministarstva i na koje je ministar vjerojatno bio fokusiran i sad se posvetio ovoj radnoj skupini. Plan je da ovaj zakon dođe pred Sabor na jesen, a kad točno ovisi o Vladi. Unutar radne skupine govorimo o Zakonu o o životnim partnerstvima, a ne registriranom partnerstvu, čime radna skupina uvažava poruku koja dolazi iz LGBT ajednice da oni nisu “automobili da se registriraju”, da nisu stvari nego ljudi, osobe sa svojim emocijama i da kroz jezik kojim komuniciramo moramo također izraziti to dužno poštovanje koje RH mora dati svim svojim građanima. Zakon će se zato vjerojatno zvati Zakono životnim partnerstvima ili nekako slično.
U kojoj je fazi nacrt Zakona? Jeste li pri kraju?
- Ne, u punom smo jeku izrade zakona. U ovoj fazi analiziramo prava koja u Hrvatskoj imaju bračne i izvanbračne zajednice, a LGTB parovi nemaju i raspravljamo o različitim opcijama zaštite njihovih prava. Pri tome moramo voditi računa da pravni poredak Hrvatske odgovori onim zahtjevima koje pred nju stavlja Europska konvencija za ljudska prava koja u nekoliko članaka također regulira i prava LGBT zajednice te konkretne odluke Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na prava LGBT parova.
Je li uopće bilo riječi o pravu homoseksualnih parova na posvajanje djece?
- Ne, o tome se nije raspravljalo na radnoj skupini. Fokusirani smo na identificiranje konkretnih prava, bilo da se radi o poreznim pravima, o pravima u zdravstvenom sektoru, o pravima na tržištu rada, o pravima koja jamče pristup nekakvim socijalnim davanjima, o mirovinskim pravima... Odmah moram reći da unutar radne skupine imamo dogovor da s konkretnim rješenjima ne idemo u javnost dok se oko njih svi ne usuglasimo. Što se tiče obiteljskih aspekata samog zakona, neka pitanja koja su trenutno regulirana obiteljskim zakonom neće biti predmet rasprave u radnoj skupini. Takav je stav Ministarstva uprave, tj. Vlade.
Ministar Bauk ističe da istospolne zajednice ovim zakonom neće biti izjednačene s brakom niti s obitelji te da se upravo zato ovaj zakon priprema u okviru Ministarstva uprave, a ne Ministarstva obitelji i socijalne skrbi, što je izazvalo prilično oštre reakcije u LGBT udrugama.
- Reakciju LGBT udruga doživio sam kao nešto posve očekivano, ali nisam siguran da je itko iz radne skupine želio time umanjiti položaj te zajednice. Činjenica jest da se ovaj zakon izrađuje unutar Ministarstva uprave, a ne unutar Ministarstva obitelji i socijalne skrbi i od te realnosti ne treba bježati. Također je, međutim, činjenica da je Europski sud za ljudska prava presudama riješio pitanje jesu li emocionalno stabilne veze LGBT parova neki oblik obiteljskog života ili ne, a te su presude za RH kao i za bilo koju drugu članicu VE obvezujuće.
O kakvim je presudama riječ?
- Europski sud za ljudska prava u nekoliko je svojih presuda rekao da istospolne zajednice, ako su stabilne i ako imaju emocionalnu komponentu, uživaju zaštitu članka 8 Europske konvencije o ljudskim pravima kao oblik obiteljskog života. Europski sud je prvu takvu jasnu poruku poslao u presudi Schalk and Kopf v. Austria iz 2010. u kojoj je izričito rekao da istospolni parovi uživaju zaštitu iz članka 8 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i time jasno konstatirao da istospolne zajednice jesu oblik obiteljskog života te prerezao tu vrstu rasprave. S obzirom na to da smo članica Konvencije, taj stav se pretače u pravni sustav RH, a pratimo li praksu Ustavnog suda RH, vidimo da i Ustavni sud u tumačenju i primjeni odredaba Ustava itekako vodi računa o tome što kaže Europski sud za ljudska prava.
Ako je tako, onda priča o referendumu potiče Hrvatsku na ozbiljnu raspravu o tome kakva država želi biti, država jednakih šansi za sve građane ili država s nejednakim šansama?
- Referendum o ustavnoj definiciji braka jest razgovor Hrvatske sa samom sobom o tome kakav oblik demokracije želi. To je razgovor koji Hrvatska u proteklih 20 godina na ovako otvoren način nije vodila. Taj će se razgovor, nakon što je otvoren referendumskom inicijativom, morati riješiti pred Ustavnim sudom i Saborom RH, dvama čuvarima ustavnog poretka RH koji su, kad se otkrije tenzija unutar samog ustavnog poretka, pozvani na temelju kvalitetnih vrijednosnih argumenata reći - ovo pravno tumačenje Ustava je dobro, a ovo nije. Ovo nije priča o gay braku, ovo je priča o nekim temeljnim vrijednosnim postavkama ustavnog poretka RH.
(...)