Ponavljam vam, ja ovdje ne živim. Prespavam samo tu u maloj sobi i čuvam slike svog prijatelja koji je sada na putu. To je sve. Evo, ako vas zanima, pogledajte njegove radove. Na prodaju su. Ima i par mojih slika, također ih možete kupiti. Zaista ne živim ovdje, ponavlja Mick, 70-godišnji čudak iz Irske koji, usput rečeno, živi tu gdje tvrdi da samo čuva umjetnine svojeg prijatelja, navodno poznatog slikara.
Tu je ilegalno, kao i drugi njemu slični osobenjaci iz cijelog svijeta. Mislio je da smo neka državna inspekcija kad smo mu zakucali na vrata privučeni čudnim eksponatima oko dijelom uređenog stambenog bloka u kojemu borave umjetnici. Mick je ogorčen jer njegovu prijatelju (čitaj: njemu) prijeti iseljenje iz ove privremene umjetničke kolonije.
Novac nije bio upitan
- Novac, novac, novac. Ovdje će urediti moderne apartmane i prodati ih. A kamo ćemo onda mi, umjetnici - pita se otmjeni beskućnik dok nam pokazuje atelje u kojemu, “eto, i sam pomalo stvara”.
Radi se o nekoliko spojenih sobica u stambenom bloku KdF kupališta Prora, nedovršenom ljetovalištu za radni narod Njemačke. Zamišljen je i kasnih 30-ih godina u medijima reklamiran kao nikad prije viđen pet kilometara dug kompleks za odmor i razonodu, sa svime što može poželjeti duša čovjeka novog doba. Iza te ideje stajao je osobno Hitler. Htio je jedinstveni i monumentalni objekt za vječnost, mjesto na kojem će njemački radni čovjek puniti baterije za novu sezonu u tvornici ili uredu. “Nervenstärkung” je bila ključna riječ u proglasu kojim je Führer naciji energično objasnio da je Prora mjesto na kojem će se činiti baš to (Nervenstärkung, njem. - jačanje živaca). “A samo je nacija jakih živaca sposobna za velike povijesne korake”, grmio je kancelar na Goebbelsovim masovnim mitinzima, praćen skandiranjem.
Tisuće soba još treba obnoviti
Kasnih 30-ih njemačke su novine objavljivale reklame kojima se najavljivalo otvaranje “svakom radniku dostupnog KdF ljetovališta već 1940.”. Gradnja je 1939. došla do kraja prve faze, a otvorenje je planirano za sljedeću godinu. Novac za drugu fazu nije bio upitan jer su ga, između ostalog, planirali namaknuti ukidanjem fondova za nezaposlene, s obzirom na to da je Führer planirao “stvaranje društva u kojemu svi rade”. Računalo se i na uštede u zdravstvu jer se živjelo u uvjerenju, ne bez osnove, da će Prora i slični projekti KdF-a dugoročno imati pozitivan učinak na zdravlje nacije.
Reporter Jutarnjeg na plaži ispred zgrade
Snaga kroz užitak
KdF - Kraft durch Freude (Snaga kroz užitak) - svojevrsni je brend iza kojeg stoji dr. Robert Ley, šef DAF-a (Deutsche Arbeitsfront), krovne udruge sindikata nastale nakon Hitlerova dolaska na vlast u Njemačkoj. Prora je kruna karijere tog strastvenog nacionalsocijalista, rođenog u siromašnoj seljačkoj obitelji. KdF je iznjedrio danas općeprihvaćene izume kao što su veliki brodovi-hoteli koje u moderno doba nazivamo kruzerima. I Volkswagen je produkt KdF-ove misije pružanja užitka svakome tko radi. Masovna odmarališta diljem Nove Europe, kazališta, kinodvorane, stadioni i luksuzni kruzeri bili su dio programa “jačanja živaca“ njemačke nacije, a plan je bio nakon rata uživati na Baltičkom moru i po Mediteranu, lješkariti na kruzerima uz obale zemalja saveznika. Ne čudi stoga oduševljenje njemačkog radnika novim kancelarom koji ga planira voditi na plaže o kojima je oduvijek sanjao.
Projekti kao što je ljetovalište Prora bili su izuzetno važni Hitleru jer su pružali san onima koji će kasnije s tom vizijom lagodnog života bez pitanja ići gubiti glavu za Reichu toliko potreban svježi Lebensraum. Povjesničari se slažu da se radilo o impresivnom iskoraku i da je Prora zapravo označila početak masovnog turizma u Europi. O tome, nažalost, svjedoče betonskim hotelima trajno uništeni dijelovi obale Mediterana.
(...)