Nije za one koji su imalo anksiozni. Nije za čitanje kad su vam loši dani. Ako ipak čitate, uživajte nakon toga u ugodnim medijima, upozorenje je na poleđini nedavno objavljene knjige “The Fate of the Species: Why the Human Race May Cause Its Own Extinction and How We Can Stop” autora Freda Guterla. U toj knjizi Guterl, dugogodišnji znanstveni novinar Newsweeka, a posljednje dvije godine izvršni urednik Scientific Americana, govori o opasnostima s kojima se naša vrsta suočava posljednjih desetljeća. Guterl je prvenstveno zaokupljen opasnostima koje smo sami kreirali: od globalnog zagrijavanja, rizika od nuklearnog rata i biološkog rata, do širenja smrtonosnih pandemija...
Istinska prijetnja
Što je u ovom trenutku najveća opasnost za čovječanstvo, upitala sam Guterla koji je posljednjih dana u velikoj gužvi zbog promocije knjige. Ipak, ljubazno se odazvao pozivu za intervju.
- Mi sami smo sebi najveća opasnost. Premisa moje knjige je da su upravo oruđa koja smo oblikovali za naše vlastito preživljavanje - naša medicina, tehnologija i industrija - postala istinska prijetnja našem preživljenju kao vrste - rekao je Guterl. Ipak, posebno ga zabrinjavaju klimatske promjene koje su posljedica nekontrolirane emisije ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova od početka industrijske revolucije. Možemo li zaustaviti globalno zagrijavanje, upitala sam Guterla.
- Ne. Čak i kada bismo odmah na neki čudesan način srezali emisije, naš planet nastavio bi se desetljećima zagrijavati zbog razine ugljičnog dioksida koja je sada u atmosferi. Nije posve jasno što će se dogoditi. Jedan od najgorih scenarija o kome raspravljam u knjizi je perspektiva nelinearnih promjena u klimatskim sustavima: iznenadne promjene kod monsuna, atmosfersko-oceanskog fenomena El Nino ili ledenih kapa koje bi na posve neočekivan način preokrenule postojeća klimatska predviđanja. Takve iznenadne promjene nisu vjerojatne, ali su moguće pa stoga zaokupljaju moju pozornost - priznao je Fred Guterl.
Točka preokreta
Zanimalo me što Guterl misli o opasnosti da u doglednoj budućnosti u Zemlju udari asteroid i prouzroči katastrofu planetarnih razmjera. Takve su se katastrofe događale u prošlosti: primjerice, prije 65 milijuna godina na poluotok Yucatan pao je asteroid promjera 10 do 20 kilometara, zbog čega su naposljetku izumrli dinosauri.
- Iskreno, to je zadnja na popisu mojih briga. Mislim da je mogućnost katastrofe inducirane ljudskom aktivnošću mnogo veća nego rizik od udara asteroida ili meteora - rekao je Guterl.
Na koji način ljudi mogu dovesti do vlastitoga izumiranja, upitala sam svoga sugovornika.
- Glavna stvar je to što se događa ostalim vrstama - mreža života koja odražava našu vrstu Homo sapiens. Kad ste u supermarketu i počnete uzimati naranče s dna hrpe, koliko ih morate uzeti da se cijela piramida sruši? Mreža hrane je poput toga: prema nekim procjenama svakoga dana izumire 200 vrsta. Globalna poljoprivreda zasniva se na svega nekoliko usjeva. Postoji li tu možda točka preokreta nakon koje će stvari krenuti naopako na jedan katastrofičan način? Mi ne znamo gdje je ta točka preokreta - pojasnio je Guterl.