Mati Radeljiću (41), savjetniku za unutarnju politiku predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, i prijatelji i neprijatelji priznat će jednu osobinu: kad odredi i zacrta cilj, potpuno mu je posvećen. Pritom se ne libi ni “grubih radova” pa ako, slikovito rečeno, na putu do cilja treba prerovati uređen travnjak, srušiti poneko stablo ili ukrasnu ogradu, učinit će to ne obazirući se na moguće prigovore.
Kad je sredinom listopada prošle godine Radeljić upoznao Kolindu Grabar Kitarović i pridružio se njezinu izbornom stožeru, stvari po buduću predsjednicu nisu baš stajale najbolje.
Razgovor sredinom listopada
Njezina neprecizna izjava o statusu u NATO savezu, gdje je bila pomoćnica glavnog tajnika za javnu diplomaciju, pokazala se skliskim terenom pa je više puta morala objašnjavati kakav je ondje njen stvarni položaj: je li dala otkaz kako bi krenula u kampanju ili tek zamrznula svoj položaj, čuvajući na taj način važan i dobro plaćen posao ako izgubi izbore.
Tada, sredinom listopada, razgovor Radeljića s Kolindom Grabar Kitarović bio je tek kurtoazan: predstavljen joj je s još nekoliko osoba i na tome je ostalo. Buduća predsjednica krenut će na višednevnu turneju po Slavoniji. Činilo se da je u tih nekoliko dana pažljivo odvagivala ponude.
Nakon pet-šest dana susrela se ponovno s Radeljićem i tad su prvi put razgovarali nasamo. Taj razgovor, sada je to jasno, pokazao je da na strateška pitanja kampanje gledaju istim očima. Tezu Grabar Kitarović o novom hrvatskom zajedništvu, koju je postavila kao središnju točku kampanje, njen optimističan pristup i izbjegavanje tema koje bi vodile u podjele Radeljić je pretočio u komunikacijsku strategiju.
Kolinda Grabar Kitarović, kažu oni koji je dobro poznaju, otvorena je za mišljenja i sklona prihvaćanju ideja koje su na liniji njenih temeljnih svjetonazorskih i političkih načela. Radeljić je pak osoba koja se u kampanju ne bi upuštala a da nije uvjeren u pobjedu onoga u čijem je stožeru. Na tim osnovama funkcionirala je njihova suradnja.
Radeljić je prije ulaska u tim Kolinde Grabar Kitarović odigrao puno “kvalifikacijskih utakmica”. Iako mlad, ovaj diplomirani pravnik iza sebe je imao već gotovo 20-godišnju političku karijeru.
Puno protivnika zbog Glavaša
U različitim okolnostima i u nizu uloga, surađivao je s Tuđmanom, Sanaderom, Glavašem, Đapićem, Jadrankom Kosor, Berislavom Rončevićem, Karamarkom, Vrkićem… Zbog toga, njegovi protivnici (a napustivši Glavaša skupio ih je podosta), prikazivali su ga kao čovjeka velikih ambicija koji, da bi ih ostvario, lako mijenja savezništva, ne pateći pritom od pretjeranih obzira.
No, za razliku od onih s kojima je surađivao, pa se potom razišao, Radeljić se nije ponašao poput prevarenog supruga, iznoseći nakon razvoda na vidjelo obiteljske tajne i prljavo rublje. Čak ni bliskim suradnicima nije ogovarao ni tračao svoje bivše saveznike, mada je sigurno znao mnogo pikantnih, sočnih priča. Imao je drugačiju strategiju: na niske udarce odgovarao je željom da ih pobijedi. I u tome uspijevao.
O načinu kako se i zašto razišao s Glavašem, Radeljić nikada nije potanko govorio. Postoji, međutim, priča da je Glavaš, dok je u Osijeku njegova stranka bila u koaliciji s HSP-om, a Đapić obnašao dužnost gradonačelnika, bio ljubomoran na rastuću Đapićevu popularnost pa je Radeljića nagovarao da protiv njega povede negativnu, prljavu kampanju. Radeljić je to odbio. Unatoč upozorenju da se “Glavaša ne napušta”, okrenuo je leđa gubernatoru Slavonije i nikada više s njim nije sjeo za isti stol.
Politička korektnost
Ostao je uz Đapića isto kao što je prije toga ostao uz Glavaša. Kad je Sanader 2005. Glavaša izbacio iz HDZ-a, Radeljić je taj postupak smatrao nekorektnim. Znao je koliko je Glavaš učinio za Sanaderovu pobjedu kada se između njega i Ivića Pašalića vodila borba za stranački tron. Držao je da, s obzirom na podmetanje leđa u toj Sanaderoj pobjedi, Glavaš nije zaslužio da mu se tako vrati. Isto tako, stao je uz Đapića kad ga je Glavaša htio brutalno ukloniti. Znao je kakvim je sve pritiscima bio izložen Đapić da uđe u lokalnu koaliciju s Glavašem, pa je smatrao kako nije red da ga Glavaša nakon toga eliminira.
Pritom, na odlasku, pokazao je i rijetku političku korektnost. Vratio je Glavašu izvorni vijećnički mandat u Županijskoj skupštini i mada je mogao nastaviti kao nezavisni ili se priključiti nekoj drugoj stranci, nije to učinio. A ponuda je bilo: Glavaš je sa svojim saveznicima u skupštini imao 24, a HDZ 23 mandata. Da se priključio HDZ-u, Radeljić je mogao osigurati većinu i srušiti Glavaševa župana Krešimira Bubala.
Umjesto toga, upustio se u riskantnu borbu s Glavašem.
Početak njihove suradnje pokazuje još jednu Radeljićevu osobinu: ne zazire od rizika i skoka s konja na magarca kad pred sobom vidi jasan izazov.
Do 2001. Radeljić je bio reporter HTV-a, prvo u Zagrebu, potom u Osijeku. Budući da je prije toga radio u “Motrištima”, upoznao se s Miljenkom Manjkasom i ekipom ljudi oko njega, radio važne priloge za Dnevnik i često izvještavao iz Tuđmanove blizine, Radeljić je mogao čekati povratak HDZ-a na vlast (što se i dogodilo 2003.) i tada birati mjesto na Prisavlju. Umjesto toga, prihvatit će daleko manje atraktivno mjesto šefa lokalne, Slavonske televizije. Ta pozicija, koju mu je ponudio Glavaš, učvrstila je njihov odnos.
Uz Jadranku Kosor
Kad je HDZ pobijedio na izborima 2003., a za ministra obrane, na sveopće iznenađenje, postavljen je Slavonac Berislav Rončević - što je bio Glavašev izbor - Radeljić 2004. odlazi u Zagreb, na mjesto načelnika za odnose s javnošću u Ministarstvu obrane. Tada se u Osijeku pričalo da ga je onamo poslao Glavaš, svjestan da se Rončević, tek s provincijalnim političkim iskustvom stečenim u Našicama, neće u novoj ulozi najbolje snaći. Trebala mu je pomoć.
Radeljić će, međutim, ondje ostati kratko i već sljedeće, 2005. uključuje se u predsjedničku kampanju Jadranke Kosor. U njegovoj radnoj knjižici tada će osvanuti i žig HDZ-a, gdje se nakratko zaposlio, jer s mjesta državnog dužnosnika u Ministarstvu obrane nije mogao sudjelovati u izbornom stožeru Jadranke Kosor. Bila je to jedina situacija u koju se Radeljić uključio, a da tim s kojim je radio nije pobijedio. Stipe Mesić bio je suviše jak da bi ga Kosor mogla iseliti s Pantovčaka.
Nakon neuspjeha na predsjedničkim izborima, Jadranka Kosor vraća se na mjesto ministrice branitelja, pa se Radeljić seli na Trešnjevku, gdje je tada bilo Ministarstvo branitelja, za njezina pomoćnika. Iako u Zagrebu, s Glavašem, koji je tada saborski zastupnik, i dalje je u dobrim odnosima. Kad je sredinom 2005. došlo do sukoba Glavaša i Sanadera i kad je najmoćniji čovjek Slavonije izbačen iz stranke koju je osnivao, Radeljić ponovno pristaje s konja sići na magarca: sigurno mjesto pomoćnika ministrice zamijenio je neizvjesnom avanturom s Glavašem.