Od deklarirane politike “čiste ruke“, u ime koje je iz Vlade smaknuo Slavka Linića, premijer Zoran Milanović munjevito je napravio luk do politike čvrste ruke. Raspadanje svoje vlasti, nakon implicitnog kriminaliziranja i smjene ministra financija, sasvim evidentno pokušava zaustaviti discipliniranjem kabineta i stranke. Na sjednici Vlade otvoreno zavrće ruku ministrima, preko medija šalje prijeteće poruke svojim stranačkim drugovima. Vrijeme primirja, koje su u SDP-u proglasili do europskih izbora, šef će stranke iskoristiti za učvršćivanje svojih pozicija.
Ali, sukob oko drčnog ministra sve se jasnije pretvara u podjelu oko Zorana Milanovića i njegova načina upravljanja SDP-om i Vladom. Od glavnog razloga za unutarstranačku pobunu Linić postaje tek povod za izbijanje nataloženih nezadovoljstava i frustracija. Okidač za veliki rat u SDP-u. Koji će se sve manje ticati smijenjenog financ-ministra, a sve više Milanovićeve sudbine. Nakon 25. svibnja, kada se očekuje eksplozija u SDP-u privremeno hiberniranog sukoba, stranka će zapravo odlučivati o svome lideru.
Na prvi pogled, reklo bi se, pobuna se ispuhala. Njeni kolovođe primirili i utihli. Zlatko Komadina, jedan od glavnih Milanovićevih oponenata, ušetao je u Banske dvore s bocom medice za premijera. Grubo ražalovani Linić sav se nasmijan vratio u saborske klupe. Suprotno najavama da će dio stranke opstruirati izbor njegova nasljednika, to se nije dogodilo. Nitko od SDP-ovih zastupnika nije bio protiv. Svi su uredno glasali za. Na zastupničkom klubu Milanović je prošao bez problema. O recentnim turbulentnim događajima čuo se samo jedan jedini usamljenički glas. O smjeni u Ministarstvu financija smatrao je potrebnim govoriti samo Luka Denona. Ništa od pobune, kaže mi jedan od skeptičnijih SDP-ovaca. Pa objašnjava: nema tko da je vodi. U stranci danas vlada birokratski duh, kadrovska močvara. Sitni strah za vlastiti interes. Sve da i hoće, odgađanjem akcije za vrijeme nakon europskih izbora, izgubili su momentum. Muvanja i domunđavanja teško se mogu smatrati taktičkim pregrupiranjem i zauzimanjem pozicija. Prije je riječ o pokušaju da se razbijena vojska dostojanstveno povuče.
Nikad aktivniji
Ali zato je šef stranke nikad aktivniji. Zoran Milanović voli fajt. Uvijek će se rado potući. U takvim situacijama daje sve od sebe. Njegove poznavatelje aktualna situacija podsjeća na onu otprije otprilike godinu dana, kad je zbog Lex Perković odlučio ratovati protiv Europske komisije. Bio je kao opsjednut, kažu mi. Maksimalno fokusiran. Danima je telefonirao. Zvao je premijere svih članica EU. Uvjeravao. Takav je uvijek kad sebi nešto zabije u glavu. A sada se bori za vlastitu kožu.
Milanović trenutno vodi bitku na više razboja. Svoju poziciju u stranci i Vladi pokušava armirati zastrašivanjem mogućih oponenata. Nakon Linićeve smjene ministarskom je koru javno zaprijetio da samo njemu imaju odgovarati. Medijske najave da sanja kancelarski model vlasti posve su utemeljene. Sanja. Dok mu se vlast rapidno urušava, premijer se zanosi iluzijama kako bi sve bilo drugačije samo da ima malo više moći u svojim rukama. Premda je već najmoćniji čovjek u državi.
Stranačkim kolegama zaprijetio je obračunom nakon europskih izbora. Na Predsjedništvu SDP-a rekao je da ga Tonino Picula, baš kao i Linić, već mjesecima provocira po medijima. Ne navodeći ime, ali jasno crtajući sliku, potpredsjednika stranke Komadinu i riječku struju - one “koji mu preko medija šalju poruke što smije, a što ne smije raditi“ - optužio je za podrivanje stranke. Njihovu je kritiku proglasio nedopustivim pokušajem diktata. Napao ih da se ne ponašaju kao muškarci, što je ne samo seksistička difamacija.
Potom je pokušao izaranžirati medijsku pripremu sječe šačice preostalih SDP-ovih seniora. Svih koji su u stranci dulje od njega. Suflirao je da se radi o dogmatskoj struji, koja je smetnja njegovu moderniziranju stranke. Samo što ih nije optužilo kao komunjare. Insajderi tvrde da sprema smicanje svih koju su mu se usudili suprotstaviti ili su se počeli distancirati: predsjednika Sabora Josipa Leke, SDP-ovih potpredsjednika Milanke Opačić i Rajka Ostojića…
(...)