ZAGREB - Bilo je to zlatno doba za arheologiju. Gotovo da nema kutka Hrvatske gdje je prošla nova cesta, a da metlica arheologa nije prvo počistila zemlju. Kopalo se i kopalo... Hrvatske autoceste na zaštitu arheoloških nalazišta u proteklih nekoliko godina potrošile su nevjerojatnih 400 milijuna kuna.
Premijer je bio Ivo Sanader, a šef HAC-a Jurica Prskalo. Obojica su uhićeni. Istražitelji USKOK-a upravo kopaju po poslovanju državne tvrtke koja je preko Ministarstva kulture isplaćivala masne honorare za iskapanja, a istraga se dijelom fokusira i na suprugu bivšeg premijera, Mirjanu Sanader, profesoricu na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja je, vjeruje se, bila alfa i omega svih istraživanja.
Krivo računovodstvo
Iako bivši ministar kulture Božo Biškupić tvrdi da je sudjelovala u samo jednom projektu. Očito je vrijeme Sanaderove vladavine, obilježene brojnim korupcijskim aferama, bilo i vrijeme procvata arheologije, a u blagajnu Filozofskog fakulteta, čiji su djelatnici uglavnom vodili projekte, slila se pozamašna svota novca.
U nekoliko projekata, točnije njih 17, sudjelovao je i docent Krešimir Filipec, pročelnik Odsjeka za arheologiju. On tvrdi da Mirjana Sanader nije radila s njim na projektima, ali priznaje da je došlo do određenog zamaha u istraživanjima za vrijeme mandata njezina supruga.
- Mislim da je u početku postojala dobra namjera da se stane s devastacijama. Jer u vrijeme Račanove Vlade jako je malo napravljeno. Ali za vrijeme Sanadera, iako se to u medijima povlači u negativnom kontekstu, istraživanja su se intenzivirala. To je bio pozitivan pomak, a rezultati tek sad izlaze na vidjelo. Javnost treba informirati o tome da novac nije bačen uzalud - kaže Filipec.
- A koliko vam je pomoglo, ili kasnije odmoglo, to što je supruga bivšeg premijera vaša kolegica na odsjeku? - pitam ga.
- To ne mogu komentirati. Mogu govoriti samo o struci. Činjenica je da je u jednom trenutku bio dobar zamah, i to još uvijek traje - odgovora.
Nalaz Državne revizije, o kojem smo pisali u prošlom broju Nedjeljnog, ukazao je na brojne nepravilnosti koje su se događale upravo kod arheoloških istraživanja u kojima je Filipec bio voditelj. U razdoblju od 2006. do 2009. s Ministarstvom kulture ugovoreni su radovi za 33,2 milijuna kuna, a iz dokumentacije koju je istraživala revizija uočeno je da se obračun dostavljen Ministarstvu znatno razlikuje od troškovnika na temelju kojih su se zaključivali ugovori.
- Za sve je krivo računovodstvo. Novac nije nestao, već se virtualno izgubio kod knjiženja - reći će mi doc. Filipec dok sjedimo na terasi kafića u neposrednoj blizini Filozofskog fakulteta.
Spremno je pristao odgovoriti na sve nepravilnosti za koje ga tereti Državna revizija, ali nevoljko je pristao na snimanje razgovora. Ja sam ipak inzistirao na diktafonu. Naručili smo piće. Ja kavu, a on malu Stellu.
- Nadam se da ovo neće ući u zapisnik - upozorio me, kao da je njegov najveći grijeh što pije pivo.
Nasmijao sam se na njegovu opasku, uključio dikatafon, izvadio nalaz Državne revizije i razgovor je mogao početi. Filipec je već bio pripremio pisani odgovor, koji je još u ožujku slao svom dekanu Damiru Borasu. Upravo se vratio, kaže mi, sa sjednice Fakultetskog vijeća na kojoj se raspravljalo o našim tekstovima. U zaključku Vijeća ni riječi o nepravilnostima koje je pronašla revizija.
Prljava kampanja
Ugledni profesori bavili su se teorijama zavjere i optužili Jutarnji list da šuruje s ministrom i vodi kampanju protiv akademske zajednice. Tužit će nas, kažu, za klevetu. Neka tuže, na sudu ćemo kao glavni dokaz samo pokazati nalaz Državne revizije. I Filipec je počeo tim tonom.
Uglednog 41-godišnjeg arheologa i bivšeg pomoćnika ministra Biškupića uzrujali su tekstovi koje smo objavili. Nije ih čitao, nego su mu drugi javili da se njegova funkcija, ne i ime, pojavljuje u medijima. Ima previše posla, kaže mi, pa se ne stigne baviti novinskim napisima. Poslije će mi i objasniti kako je najopterećeniji profesor na fakultetu i kako radi znatno iznad norme.
- To je prljava medijska kampanja koja se nepravedno vodi protiv Fakulteta i nas pojedinih profesora osobno - počeo je vjerojatno misleći da je napad najbolja obrana.
- Čija kampanja? - pitam.
- Ne znam. Riječ je o dirigiranoj kampanji koju EPH provodi. Ne znam tko stoji iza svega.
- Ali, mi smo samo objavili nalaz Državne revizije - kažem.
- Problemi su prikazani, neki su i opravdani, ali postoje i odgovori na to koji, ne mogu reći opravdavaju, nego objašnjavaju probleme.
- Ali ja tu imam nalaz u kojem Filozofski fakultet kaže samo da prihvaća nalaz revizije.
- Da, ali postoji interni dokument koji sam ja poslao Borasu, gdje sam objasnio svaku točku - tumači mi Filipec i pokazuje dokument.
I uistinu, objasnio mu je.
Pa krenimo redom. Filipec kaže da je uobičajena praksa u arheologiji da se s Ministarstvom potpisuje ugovor s jednim obračunom, a poslije taj iznos naraste, primjerice, sa 500 tisuća kuna na 6,4 milijuna kuna. Evo i zašto. - Osnovni problem je to što su obračunske situacije zatvorene, a posao nije izvršen do kraja. Postoji stavka koja se zove arheološka obrada materijala, koja se odrađuje i nakon što se provedu fizička istraživanja - čita mi Filipec s papira.
Ništa sporno
- To znači da smo mi za istraživanja koja su završila 2006. i 2007. godine do prije 15 dana obrađivali materijal i za to plaćali ljude - navodi i još jednom ponavlja da je to uobičajena praksa, kao i da novac nije nestao.
Filipec tvrdi da je ovdje riječ o problemu koji on kao voditelj istraživanja nije mogao riješiti. Došlo je, tvrdi, do krivog knjiženja. Računovodstvo je pogriješilo. Na projekt koji je koštao 500 tisuća kuna, kaže, knjižili su i druge projekte.
- To financijski nije u redu - priznaje - i zbog toga Fakultet prihvaća prigovor. Ali mi ne bismo mogli izvući ni lipe više jer nam to HAC i Ministarstvo ne bi dopustili. Knjigovodstveno sve štima, ali problem je u knjiženju. Znači da se novac virtulano izgubio, i tu je problem - trudi se objasniti mi.
- Treba li netko onda za to odgovarati? - pitam.
- Slušajte - zastane na trenutak. - Bitno je da novac nije nestao. To je najvažnije. Što se nas tiče, tu nema ništa sporno, ali revizija mora ukazati na problem. Ako vi od početka krivo nešto knjižite, onda je teško poslije pratiti gdje se što naplaćuje - ističe.
Revizija je, osim ovih nepravilnosti, otkrila i to da su se radnicima isplaćivale naknade za 30 do 50 posto manje od iznosa koji se obračunavao Ministarstvu kulture, a da su studenti zakidani za 200 kuna. Trebali su prema ugovoru dobiti 400 kuna, a isplaćena im je samo polovica novca. Filipec i to demantira i tvrdi da je obračunska jedinica bila sat i vrijedila je 33,90 kuna.
Plaćanje studenata
Radnici i studenti radili su od 7 do 17 sati, za što su primali bruto iznos od 339 kuna. Tom iznosu, kaže Filipec, treba dodati troškove za prijevoz, prehranu i smještaj koji je prikazan po drugim stavkama i u konačnici se dođe do tog iznosa. Samo što to očito nije bilo naznačeno.
- Na nekim terenima, istina, bilo je zaposleno više radnika nego što je propisano ugovorom, pa je ta satnica bila manja. Ali tako se činilo zbog velike fluktuacije radnika, koji su često odlazili s terena čim bi našli bolji ili lakši posao. Jer bila je riječ o teškom fizičkom radu. U ugovoru bi stajalo da ih radi 20, a ja bih ih zaposlio 30. Jer znate da će netko od njih odustati, a vi morate ispoštovati rokove. To je bila naša pogreška i zbog toga se revizorica pita jesmo li napravili sve kako treba - kaže Filipec.
Prigovor revizije bio je i to što na ugovorima nije bilo vidljivo koliko se dana radilo, kao ni cijena rada. Filipecu je tijekom 2009., primjerice, isplaćena naknada na temelju 16 ugovora o autorskom djelu i dva ugovora o djelu u bruto iznosu od 158 tisuća kuna, za istraživanja za koja je obračun završen u prijašnjem razdoblju. To je, odgovara, opravdan prigovor i trebalo je jasnije koncipirati ugovor.
Međutim, za sljedeću opasku iz nalaza - gdje se revizija pita na temelju čega su isplaćeni troškovi za smještaj od 250 kuna po danu, kada je Filipec sa svojim suradnicima unajmio poslovni prostor u Bizovcu za koji je plaćana najamnina od 12.200 kuna mjesečno, stan u Zadvarju za 2200 kuna i stan u Josipdolu s najamninom od čak 10 tisuća kuna na mjesec - pročelnik Odsjeka kaže da nije opravdana.
Iznajmljeni stanovi
- Ono što nije jasno vidljivo, a to je naš problem, i što nismo objasnili revizorici, odnosno nismo imali ni priliku objasniti, jest činjenica da je bila riječ o našim bazama. Sve je legalno plaćeno i sklopljeni su ugovori. Naša je politika kod iskopavanje bila takva da se iz sredstava plaća prostor za radionicu, gdje se obrađuje materijal. Mi tamo nismo spavali, već smo svojim honorarom plaćali smještaj. I to je tih 250 kuna. Zamislite da vi spavate među kutijama. Ne mogu očekivati od nas da radimo i spavamo u istom prostoru. To je kao da sam ja slastičar ili pekar i da nakon radnog vremena spavam u pekari. Što se tiče stana u Josipdolu, cijena se odnosi i na režije, a ne samo na stanarinu - kaže.
Dobro, ovaj čovjek na sve ima odgovor, pomislim. Ajmo onda vidjeti zašto revizija traži od Fakulteta da preispita kvalitetu njegovih poslova. Jer, u akademskoj godini 2008./2009. radio je 35 posto više od norme. Pročelnik je odsjeka, voditelj terenske nastave, obavlja nastavu na doktorskom studiju, predaje na desecima kolegija, vodi arheološka istraživanja... Je li on superman? Ne, to je Krešimir Filipec. I za posao obavljen iznad norme 2009. je dobio bonus od 280 tisuća kuna. Neto. Mjesečno je primao 23 tisuće kuna. Kako to opravdava?
Opterećeni profesor
- Ja sam jedan od najopterećenijih profesora. Revizorica mi prigovara jer radim previše, umjesto da se preispituje jesam li sav posao odradio kvalitetno. Sva istraživanja završavali smo u roku. Nisam od onih profesora koji ne dolaze na nastavu, a zarađuju novac sa strane, nego upravo iz želje za radom radim nekoliko stvari. Samim tim ispunjavam normu, i više nego što je dopušteno. Nakon ovog nalaza očekujem od dekana da mi zabrani da radim. Ne znam. Možda je moja krivnja što sam puno radio. No u arheologiji sa znanstvenim projektom ne možete ništa napraviti odjednom; potrebna su dugotrajna istraživanja da bi se došlo do rezultata. Zašto ja ne bi radio nešto sa strane ako zadovoljim normu od šest sati nastave - pita se Filipec i odmah odgovara: - Odgajan sam da treba puno raditi. Ali sad mi je žao što nisam među onima koji rade ispod norme. Oni ne pune novinske stranice. Punim ih ja. Izgleda da te država potiče da ne radiš. Neću više ništa raditi preko fakulteta. Ispunit ću normu i gotovo - zaključuje.
Premda sumnjam da će se takav radoholičar odreći posla koji voli. Jer u tome uživa, a i dobro je nagrađen. I sam to priznaje.
- Pustite, ja ću platiti kavu. Sigurno imam veću plaću od vaše.
Jedino s tim sam se složio..