ZAGREB - Moj Milane, kud baš na dan kada nam se ostvario nedosanjani tisućljetni san? Pitate se i vi, ali san ne bira pojedinca, prigodu i nema baš osjećaj za trenutak. Pogotovo ako nekoga zatekne u udobnoj fotelji od koje se teško odvojiti jer u njoj ionako ima mjesta samo za jednu osobu.
Tko ne bi odolio ubiti oko kada je na vrijeme imao viziju koja je postala punoljetna. Lijepa naša, slobodna, suverena i suvremena, spremna je sada da je san, ne daj Bože, uhvati na putu u voljenu Europu. Pogotovo već negdje kod Bregane.
Treba se naspavati na vrijeme, kao što je nekoć bilo neophodno odabrati dobar tajming za dobro poznatu hrvatsku šutnju. Šutnja i san danas idu zajedno, ali ako pomno promotrimo fotografije, vidjet ćemo tko je znao da neprijatelj nikada ne spava. Ni unutarnji, ni vanjski. Ni zeleni, ni žuti, ni crveni.
To je, zna se i vidi se na slici, pokojni i prvi Franjo. A Stipe? On nekako kao da bunca. Htio bi da se, kada postanemo 29. žuta EU zvjezdica, naša zvijezda još uvijek crveni.
Da se barem kada ode iz fotelje ne zapjeva “Sanjao sam noćas da te nemam”, nego novi hit koji bi mogao otpjevati i velečasni Sudac kada bi u Europski ustav ubacili boga: stare slave djedovino, sred pušaka bajuneta, zorom tiho kreće naša četa u svoj novi san.