Gotovo tri sata slušao sam Hameda Bangouru i trojicu njegovih suradnika kako opisuju i objašnjavaju svoj plan za ekonomski oporavak Hrvatske, stvaranje pravedne zemlje i pomoć građanima da postanu sretni i ostvareni, i još uvijek ne mogu reći da sam sve razumio. Riječ je o iznimno složenom planu, sačinjenom od jednog golemog i nekoliko krupnih potprojekata koji se međusobno isprepleću i nadopunjavaju. Ni za jedan nije jasno mogu li se doista ostvariti pojedinačno onako kako su zamišljeni, a pogotovo nije jasno mogu li jedan drugome jamčiti realizaciju.
Za početak, Bangoura i njegovi kolege nazvali su svoj plan “metodom” koju su čak prijavili i zaštitili pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Pod metodom se općenito smatra način, pristup, sustav rješavanja različitih problema, no ovdje toga zapravo nema. Ali, ne znači da nema golemog problema i da se ne nudi za njega rješenje, no korištenje bombastičnih riječi u pogrešnom smislu i kontekstu odmah baca sumnje na Bangourin plan, tim više što je to posve nepotrebno.
Politikantski misticizam
A Bangoura je jako sklon teškim riječima i dramatičnim frazama za koje je unaprijed jasno da su posve isprazne. Tako on svojim velikim projektom želi - ni manje, ni više - nego “mijenjati predodžbu o pogodovanju krupnom kapitalu na štetu pojedinaca”, “povećati indeks sreće stanovništva”, “vratiti povjerenje građana u socijalnu državu” te “smanjiti strah uzrokovan krizom”.
Da, i “postići opći društveni konsenzus”!
To je prava parada besmislica i bedastoća koja ljude unaprijed učini sumnjičavima prema prijedlozima koji inače mogu biti posve pragmatični i doista korisni. Hamed Bangoura bi dobro učinio da svoj projekt očisti od bacanja magle i zaogrtanja u politikantski misticizam, ljudi bi mu prišli s više interesa i povjerenja.
Bangourin plan “Građani oporavljaju Hrvatsku”, skraćeno GOH, u svojoj preambuli dobro ocrtava jedan od glavnih makroekonomskih problema Hrvatske danas, a to je financijsko i operativno stanje nekretninskog biznisa. Nakon uzleta ulaganja te cijena stanova i poslovnih prostora potkraj prošloga i početkom ovoga stoljeća, aktualna financijska panika dovela je nekretninski biznis u jako tešku situaciju, baš kao i u drugim zemljama južnog oboda Europske Unije.
U Hrvatskoj je sagrađeno, a nije prodano, oko 20 tisuća stanova i 400 tisuća četvornih metara poslovnih prostora. Sve veći dio stambenih i građevnih kredita banke ne uspijevaju naplatiti uredno ili ne uspijevaju uopće naplatiti. S druge strane, građani teško otplaćuju svoje stambene kredite, osobito one vezane za poskupjeli švicarski franak, a građevinski poduzetnici ne mogu otplaćivati i servisirati kredite koje su uzeli za svoje developerske pothvate.
Ispravna dijagnoza
Makroekonomske i ljudske posljedice takvog razvoja stvari porazne su za državu.
Građevinari su otpustili najveći dio svojih radnika koji su ostali bez drugog zaposlenja i bez zarade; država je ostala bez poreznih prihoda za javne potrebe i socijalu; kolanje novca u ekonomiji se usporilo, zavladali su opća besparica, neplaćanje računa, prinudne naplate i deložacije...
Hamed Bangoura i kolege u velikoj su mjeri u pravu kad oko sebe vide “besperspektivnost, opću depresiju i strah od budućnosti”.
Stoga je za svaku pohvalu nastojanje da zarone u promišljanje i pokušaju doći do rješenja kako te pogubne trendove preokrenuti, kako “pokrenuti gospodarske tijekove u RH”, a “bez daljnjeg zaduživanja, financijskih institucija i poslovnih subjekata” te uz “minimalno, ali koristima bogato zaduženje građana”.