ZAGREB - Sve se dogodilo u trenu. Prvo su mu razbili bocu na glavi. Dignuo je lijevu ruku preko lica. Netko ga je ubo nožem u nadlakticu. Nije se ni snašao, a već su ga uboli u vrat, pa u prsa. Nekoliko trenutaka kasnije ležao je na podu. Izboden je po cijelom tijelu. Dvaput u leđa, dok je ležao na podu.
- Ne diše, više ne diše! - netko se tada zaderao. Svi su se razbježali.
Tako je u vedroj i tihoj noći usred zagrebačkog parka Ribnjak ubijen Frano Frenki Despić, jedva punoljetni mladić s Laništa. Bilo je to oko pola dvanaest 15. ožujka prošle godine, a ubojici se ni danas ne sudi. Dokaza nema.
Policija je privela 29 osoba. Nitko nije vidio tko ga je ubio. Tužiteljstvo je provelo sedam različitih vještačenja. Nijedno nije pokazalo tko ga je ubio. Umro je pred očima vlastitog brata. No, ni Ante Despić ne zna tko je ubojica.
Nađen je i nož. Na njemu Despićeve krvi - nema.
Policija je imala djelomično priznanje ubojice, oružje kojim je ubojstvo navodno počinjeno, žrtvu i 29 svjedoka. Kad se sve činilo riješenim, tužiteljstvo je odbacilo kaznenu prijavu. Dokaza - nema.
Nakon 610 dana slučaj Ribnjak ponovno je otvoren.
Kaotičnu masovnu tučnjavu u Ribnjaku rekonstruirali smo na temelju dostupnih iskaza svih aktera i svjedoka, te na temelju zaključaka Općinskog državnog odvjetništva, policije i suda. Cilj ove rekonstrukcije nije miješanje u istragu niti donošenje zaključaka o pravom ubojici Frane Despića.
Utakmica i rođendan
Na park Ribnjak te se večeri spustila neobično tiha i vedra noć. U Hidrometeorološkom zavodu tog su 15. ožujka oko 2 sata zabilježili nagli pad tlaka. Stanica na Griču izmjerila je 13 stupnjeva Celzijevih, a unatoč naoblaci nije bilo kiše ni vjetra.
Na Maksimiru je ranije tog dana Dinamo Bad Blue Boysima za 22. rođendan darovao uvjerljivu ligašku pobjedu protiv vinkovačke Cibalije. Zabili su Josip Tadić, Hrvoje Čale te dvaput Boško Balaban. Negdje na sjevernoj tribini su i braća Ante (16) i Frano Despić (18) sa svojim prijateljima, svi odreda vatreni navijači.
Na Ribnjaku, pak, uskoro počinje proslava drugog rođendana. Slavljenik Željko F. u zadnji je čas promijenio dogovor i slavlje odlučio održati na otvorenom. O tome je obavijestio i svog prijatelja Aleksandra Koprenicu (23). Društvo se već oko 23 sata odlično zabavljalo.
Ante i Frano Despić s utakmice odlaze kući na Lanište. Večeraju samo s majkom, jer otac im je poginuo za vrijeme rata u Vukovaru. Majka im servira kavu. Mole je za izlazak, ona im dopušta. Odlaze na Opatovinu gdje je i Franina djevojka Mateja. Društvo je mnogobrojno i svi se zabavljaju.
‘Molio sam ih da to ne rade’
Frano i ekipa, njih još deset, priča Mateja, u jednom trenutku kreću prema benzinskoj postaji na Langovom trgu. Treba im još pića. Odlučuju skratiti put i ulaze u Ribnjak.
I točno tu se malo poslije 23 sata križaju putevi dviju ekipa, što će se pokazati kobnim. Jedan će umrijeti, petorica će biti teško ozlijeđeni. Pokrenut će se lanac događaja koji će tri mjeseca kasnije djelomično uzrokovati i smrt zagrebačkog maturanta Luke Ritza.
- Da, moje je društvo počelo planirati napad. Ne znam tko točno, ali molio sam ih da to ne rade. Nisu me slušali. Kad sam vidio što se događa, otišao sam do izlaza iz parka i tamo ih čekao. Da sam otišao odmah, ispao bih papak i izdajica - rekao je policiji jedan od maloljetnika iz Frenkijeve ekipe.
On je ujedno i jedini koji je policiji i istražnom sucu priznao da su njegovi i Frenkijevi dečki prvi napali. No, ni on nije vidio tko ga je ubio jer je pobjegao. Frenkija na izlazu iz parka nikad nije dočekao.
Više je teorija zašto su dečki odlučili napasti društvo koje je slavilo rođendan Željka F., a u kojem je bio i Aleksandar Koprenica. Sukob navijača s pankerima, osveta zbog prijašnje svađe, nasumce odabrana kavga... Danas je to ustvari nebitno.
Tukli se letvama i palicom
U 23.21, po nalazu tužiteljstva, Despićevo društvo počinje trgati drvene koševe za smeće. S poda uzimaju grane duge od 34 do 90 centimetara. Jedan, po iskazu svjedoka, vadi bejzbolsku palicu.
Jedna od djevojaka iz grupe koja je slavila rođendan prva ih je spazila.
- Vidjela sam grupu dečki kako oklijevaju prije napada. Išli su naprijed, pa su čučnuli, pa su se vratili. Skrivali su se iza drveća. Imali su nekakve letve. Sve se događalo u sekundama - ispričala je pred sucem.
Više svjedoka potvrdilo je ono što je uslijedilo.
Jedan iz Frenkijeve ekipe prišao je s leđa Tomislavu J. i bez upozorenja ga udario šakom u glavu. On u istrazi tvrdi, unatoč tome što ga je odao prijatelj, da nije ništa kriv, te da su ustvari oni bili napadnuti.
- Što to radiš, zašto me udaraš? - pitao je Tomislav napadača, a onda su ga i ostali počeli tući. Dobio je letvom u glavu i pao na pod. Udarci nisu prestali. Tomislav im je također rekao: “Ništa se ne mora dogoditi, nemojte!”. Ali, dogodilo se.
Međutim, ono što jedanaestorka nije znala jest to da je slavljeničko društvo bilo naoružano. Kasnije se ispostavilo s čak četiri noža, što je potvrdilo i tužiteljstvo, iako nije jasno jesu li samo Kopreničini momci imali noževe.
Nož je iz ruksaka izvadio i Aleksandar Koprenica, 23-godišnji student koji je htio postati instruktor vožnje. Imao je Leathermanov nož s raznim alatima u dršci.
Bijeg od policije
Sreo se oči u oči s Franom Despićem i zamahnuo. Njih dvojica se nikad prije nisu sreli.
Frano nije započeo tučnjavu, iako je bio u društvu napadača. Koprenica nije bio njegova meta, ali se od njega branio. Bili su dvojica neprijatelja koji su uvučeni u tučnjavu, možda i protiv svoje volje.
- Ne sjećam se te večeri dobro jer je sve bilo kaotično, bio sam pun adrenalina i u šoku. To sam kasnije rekao i policiji. Ne sjećam se jesam li ga ubo, ali sam mahao nožem - rekao je Koprenica novinaru Jutarnjeg prije nekoliko dana. Taj trenutak će mu obilježiti cijeli život.
Na kriminalistima je da u ponovljenoj istrazi ustanove je li Franu izbolo više osoba.
Međutim, stručnjaci s kojima smo razgovarali tvrde da Frani osam rana u tako kratkom vremenu nije mogla nanijeti samo jedna osoba.
Aleksandar je pobjegao. Nož je bacio u obližnji koš za smeće.
Frano je pao i ubrzo umro na mjestu.
Slavljenik Željko F. dobio je dvaput palicom u glavu i pao na pod. Rane na licu bile su duge 12 centimetara.
Šesnaestogodišnjak koji je prvi napao dobio je ubod u bedro i umalo iskrvario. Jedno vrijeme nije mogao hodati.
Tomislavu J., prvom napadnutom, pukla je arkada.
Tončiju K. razbijen je lakat, dobio je palicom po nadlaktici i licu. Tukla su ga trojica istodobno. Psovali su mu majku. Ostali su bili puni masnica i hematoma.
Letjele su boce i palice. Sjevali su noževi. Krv je prskala i po djevojkama koje inače nitko nije niti taknuo.
Tučnjava je završila za dvije do tri minute. Prolaznik je nazvao policiju. Jedan od maloljetnika iz Franina društva ovako je objasnio policiji razvoj događaja.
‘Došli smo zujati u park’
- Tukli smo se, ali mislim da je njih bilo više. Strgali smo koš. Netko me htio udariti šakom u glavu. Izmaknuo sam se. Kad sam vidio da Frenki leži na podu, počeo sam bježati. Vikali su mi: “Ne možemo bježati, Frano je na podu!”. Ipak smo pobjegli - ispričao je.
Broj sedam, da ga tako nazovemo, iz Frenkijeve ekipe, istražiteljima je rekao da je bio na začelju kolone.
- Došli smo zujati u park. Frano je dobio bocom u glavu. Netko me napao šakom, ali sam se izmaknuo. Uzeo sam letvu s poda i udario ga po nadlaktici. Pobjegao sam prema Langovom trgu, ali netko me ganjao. Vikali su: “To je on, to je on!”. Išao sam Franinoj curi reći što se dogodilo - rekao je broj sedam. Dečko kojega je udario bio je Tonči K.
Policija je ubrzo u stanicu u Bauerovoj privela 29 osoba, a Koprenica je pobjegao ocu u Savski gaj. U dogovoru s njim se predao i rekao gdje je nož.
U postaji su se srele i majka Frane Despića i Aleksandra Koprenice, ali nisu prozborile ni riječ. U tučnjavi je korišteno dvadesetak boca, osam palica, četiri noža i jedna palica za bejzbol.
‘Djelo iz čiste obijesti’
Policija je izuzela sve tragove, iako neki tvrde da su posao odradili traljavo.
Ubrzo su se javili iz Centra za socijalnu skrb i sudu je dostavljena dokumentacija o Franinoj jedanaestorki.
Oni su u međuvremenu bili u pritvoru, dok je Kopreničina ekipa puštena na slobodu. Tužiteljstvo odmah odbacuje iskaze pojedinaca iz Frenkijeve ekipe koji su tvrdili da nisu sudjelovali u tučnjavi i da su oni bili napadnuti.
- Bilo je to čisto iživljavanje - tvrde u optužnici za sudjelovanje u tučnjavi. Čini se da su napadači sami izazvali Frenkijevu smrt.
Svi su osuđeni na odgojne mjere, obavezni komunalni rad, uključivanje u Savjetovalište za mlade te rad u humanitarnim organizacijama.
Napadnuti su pušteni na slobodu, a njihovi iskazi prihvaćeni su kao “životno uvjerljivi i razboriti”.
Nova istraga
- Zabrinuti smo zbog tragičnih posljedica ove mladenačke nepromišljenosti u kojoj je izgubljen jedan mladi život. Zato što su djelo počinili iz čiste obijesti i dosade te užitka, smatramo da moraju u maloljetnički zatvor - smatra tužiteljstvo.
A policija ponovno kreće u lov na misteriozni trojac s noževima, koji nikad nisu pronađeni.
Djeca odrasla
Za jednog od maloljetnika iz ‘Frenkijevih 11’ u spisima piše da je iz nesređene obitelji.
U obiteljskom domu nije mu sređena situacija, napeta je i slabog materijalnog stanja. Kao kuhar se iskazao u školi i svi ga hvale zbog truda.
Do tučnjave u Ribnjaku nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela, no u Centru za socijalnu skrb na Trešnjevci preporučili su mu da se suzdrži od posjećivanja određenih lokala, a posebno parkova Ribnjak i Opatovina.
Drugi ima nasilnog oca, ali dosad nije imao sukoba sa zakonom.
Franin brat je imao jedan sukob sa zakonom i to zbog uništavanja tuđe imovine. Dobar je učenik. Nakon bratove smrti razvio je govornu manu.
U trenutku tučnjave nije bio u alkoholiziranom stanju i nije imao oružje.
Četvrti je evidentiran zbog zloporabe opojnih droga. Petom u obitelji nedostaju struktura i jasne granice.
Za maloljetnika koji je jedini priznao da je njihovo društvo prvo napalo stoji da nema nikakvih problema u školi i u obitelji te da je iskazao veliko žaljenje što je u svemu sudjelovao. Osjećao je veliku krivnju zbog Franine smrti. Sljedećem je ustanovljeno da mu roditelji nisu dovoljno kompetentni. Do tučnjave u Ribnjaku je imao jedan eksces u školi, a roditeljima u Centru za socijalnu skrb nude stručnu pomoć kako bi nad maloljetnikom izgradili odgovarajući autoritet.
Prvi koji je udario potječe iz dobre obitelji i ima dobre ocjene u školi. Kratko prije događaja ocjene su mu se naglo pogoršale, a primijećen je i poremećaj u ponašanju i disciplini.
Neki od njih žive samo s jednim roditeljem i imaju puno izostanaka iz škole. Na neke je loše utjecalo društvo vršnjaka.
Nalaz o maloljetnicima sastavila su četiri stručnjaka iz tri različita ureda Centra za socijalnu skrb. ‘Frenkijevih 11’ ne živi u istom kvartu: trojica su u Novom Zagrebu, petorica na području Sesveta
te trojica na području Trešnjevke.