ZAGREB - Posljednjih dana loše se osjećam. No, dođite danas poslijepodne pa ćemo pokušati razgovarati - rekao mi je don Živko Kustić kada sam ga nazvala i predložila razgovor.
Don Živko i ja pišemo u Jutarnjem listu od početka njegova izlaženja i naši se naizgled nepomirljivi svjetonazori - njegov katolički, a moj nevjernički - svakodnevno susreću i katkad sukobljavaju na stranicama novina. No, imamo i nešto zajedničko, a to je strast prema prirodnim znanostima i novinarstvu. Stoga sam nakon gotovo 13 godina rada u zajedničkoj redakciji odlučila razgovarati s don Živkom o njegovu životu, odnosu prema znanosti, vjeronauku, ateizmu...
Domski dani
- Mene su od djetinjstva najviše zanimale prirodne znanosti. Kad sam imao pet godina, naučio sam čitati zahvaljujući knjizi ‘Gibanje i sile’ Otona Kučere. Mami sam dodijavao pitanjima o znanosti. Zato sam nakon teologije studirao teorijsku fiziku - rekao mi je Kustić na početku razgovora koji smo vodili u Domu umirovljenika gdje živi već 12 godina.
Don Živko je nedavno navršio 80 godina. Budući da teško hoda, a više ne vozi automobil, vrijeme uglavnom provodi u Domu.
- Nastojim svaki dan voditi misu u našoj kapelici, a najviše vremena provodim čitajući i pišući za Jutarnji. No, to mi je sve teže jer me je jedno oko izdalo, a i drugo me polako izdaje - rekao je don Živko, nastavljajući priču o svom životu.
- Rođen sam u Splitu, a odrastao na Pagu. Moji su roditelji bili intelektualci, a radili su kao službenici u solani. No, moja draga baka je bila religiozna - objasnio je Kustić.
Na njegovo je formiranje snažno utjecao i don Joso Felicinović, katolički svećenik, sociolog i književnik.
- Don Joso je imao golemu biblioteku koju mi je dao na raspolaganje. Tako sam povezivao katolički način mišljenja s prirodnim znanostima i razvio to kao jedan zajednički pogled na svijet i Boga - ispričao je don Živko koji se školovao u Pagu, Senju i Splitu.
Zatim je studirao teologiju, u Splitu i u Zagrebu. Nakon četiri godine studija poslan je na služenje vojnog roka u Srbiju gdje je došlo do prekretnice u njegovu životu.
- Studirao sam teologiju s velikim žarom, ali nisam bio siguran da ću postati svećenik. Pred kraj vojske upoznao sam djevojku Maricu Radenković i zaljubio se. Moglo bi se reći da je to bila ljubav na prvi pogled. Otišao sam u Zagreb i prekinuo studij teologije, a Marica je došla za mnom pa smo tražili podstanarsku sobicu. Kada danas o svemu tome razmišljam, ne mogu vjerovati koliko smo bili ludi jer smo pripadali različitim kulturama. No, vjerovali smo u našu zajednicu. Odmah smo se vjenčali i jedno po jedno rađala su se naša djeca, njih petero - otkrio je Kustić.
Voljena Marica
Sa sjetom je dodao kako je njegova voljena Marica umrla prije četiri mjeseca.
- Marica se u Zagrebu zaposlila u bolnici, a ja sam tri godine nastavio studirati teorijsku fiziku. Mučili smo se, pa je onda došla i moja mama s Paga koja je imala malu mirovinu. No, jedne srijede 1957. moj ispovjednik, pater Scheibel, iznio mi je iznenađujući prijedlog. ‘Kustiću, vi biste se ipak trebali zarediti’, rekao mi je pater. A ja sam ga u čudu upitao: ‘Tko je tu lud, vi ili ja? Treće dijete mi je na putu, a vi govorite o zaređivanju’. Onda mi je pater rekao kako je u Crkvi postignut dogovor da se zaredim u Križevačkoj biskupiji grkokatoličkog obreda. Bio sam veseo - prisjetio se Kustić koji je odmah nakon zaređenja s obitelji otišao u grkokatoličku župu Mrzlo Polje.
- Kardinal Alojzije Stepinac, koji je tada bio zatočen u nedalekom Krašiću, poslao mi je svoga župnika s porukom da je proučio moj slučaj i da mi čestita - rekao je Kustić, naglasivši kako u to doba kao svećenik nije dobivao prihode ni od Crkve, ni od države, nego je živio od darova siromašnih vjernika i obrađivanja zemlje.
- Marica mi je bila prvi savjetnik u poslanju, a vodila je i crkveno pjevanje - dodao je Kustić koji je u Mrzlom Polju ostao četiri godine, a zatim je prebačen u župu Sošice gdje je proveo dvije godine.