PROČITAJTE TEKST U CIJELOSTI

Silovana djevojčica (9) mora natrag ocu zlostavljaču

Pismo je poslano svim nadležnim institucijama. Svi su zgroženi, ali ne vide rješenje. Iako želi ostati kod udomiteljice, Jagoda mora natrag zlostavljaču

ZAGREB - Nesretna sam kad u školi dobijem jedan. Kad sam s tatom, onda sam isto nesretna jer ne volim kad me tata dira. Ne volim kad me tata mazi. Tata se skine gol i veli da moram spavati s njim ili će me zavezati vani kao psa. Kad idemo spavati, ja spavam, a tata skače po meni i radi nešto prosto. To mene boli. Ja kažem da to mene boli, a on ništa. Tata dugo skače po meni, dok mama ne kaže da je ručak gotov. Mama je vidjela što mi radi i rekla mi je: “Žao mi je, dušo, ne znam od policije broj.” Braco se skriva od tate. Šapnuo mi je da i njemu radi isto.

To je napisala devetogodišnja Jagoda svojoj psihologinji uoči Nove godine, tijekom banalnog razgovora o tome kad je sretna, a kad nesretna. Na četiri stranice papira svojim nevještim, kvrgavim slovima djevojčica je istresla dušu.

Šutke je pisala i odgovarala na potpitanja psihologinje. Nije dizala glavu, nije nikoga gledala u oči. Nije govorila, samo je pisala.

Prvi put nakon tri godine, dijete koje su 2006. godine stručnjaci proglasili “vrištećim slučajem seksualnog zlostavljanja”, progovorilo je o grozotama koje je doživjelo u najranijem djetinjstvu od osobe koja joj je trebala biti glavni zaštitinik od svih zala.

Zašto je Jagoda sad odlučila progovoriti, stručnjaci nisu sigurni. Jer Jagoda ne zna da bi je država već ovog mjeseca mogla vratiti upravo njezinu ocu.

Kolateralna žrtva

Naime, zbog “nekonzistentnog i nevjerodostojnog iskaza” koji je Jagoda dala na sudu kao šestogodišnja djevojčica otac je u rujnu prošle godine pravomoćno oslobođen svih optužbi! Dijete, za koje je i sudski vještak napisao da u dobi od šest godina “nedvojbeno ima osobna seksualna iskustva”, nije za sud “dovoljno jasno verbaliziralo” s kim je ta iskustva steklo.

Oslobođenjem oca više nema razloga da se Jagoda ne vrati u svoju biološku obitelj, iz koje je 2006. godine izdvojena zbog sumnje na seksualno zlostavljanje. Upravo ovog mjeseca istječe odluka o njezinu smještaju kod udomitelja, Jagodine tete Ljubice.

Jagodino potresno pismo, koje je šokiralo i iskusne stručnjake, za sud i pravo potpuno je nebitno. Jer - njezin je otac oslobođen i ne može biti dvaput suđen za isto djelo.

- Svi smo očajni. Jednostavno se ne možemo pomiriti s činjenicom da će djevojčica natrag k ocu i da njezino pismo, njezin život, ništa ne znači, da ćemo je mi, koji smo odgovorni za nju, poslati natrag - kažu stručnjaci koji su proteklih godina radili s Jagodom.

Jagodina priča poznata je svim nadležnim institucijama - nadležnom Državnom odvjetništvu, Uredu pravobraniteljice za djecu, Centru za socijalnu skrb. Posebno je naglašeno da u toj obitelji još živi jedno dijete, četverogodišnji Ivica, za kojeg je Jagoda nedvosmisleno napisala da misli da proživljava sličnu sudbinu.

Svi se zgražaju, odmahuju glavom, ali zaključak je isti: rješenja nema!

Citiraju se zakoni, navodi pravna stečevina, civilizacijska dostignuća po kojem se čovjeku ne može dva puta suditi za isto djelo ako nisu nastupile nove okolnosti.

Jagoda je u svemu tome “tužna posljedica”. Kolateralna žrtva. Slučajno spašena i slučajno ponovno osuđena.



Užas otkriven u bolnici

Što se s djevojčicom događa otkrilo se 2006. godine, kad je Jagoda završila u bolnici zbog rutinske operacije.

Tijekom bolničkog liječenja medicinske su sestre primijetile da se dijete vrlo čudno ponaša - djevojčica se skidala gola, ulazila jednom dječaku, svojem vršnjaku, u krevet i objašnjavala mu kako se “radi prosto”.

Šokirane, sestre su reagirale, pozvale centar za socijalnu skrb i policiju. Odveli su djevojčicu.

Nakon vještačenja psiholozi su Jagodu nazvali “vrištećim slučajem seksualnog zlostavljanja”.

Jagoda je odmah oduzeta roditeljima “dok se ne utvrdi utemeljenost sumnji na seksualno zlostavljanje”.

Prvo je bila u dječjem domu. Došla je u vrlo lošem stanju, istraumatizirana, imala je agresivne ispade, bila čak i na terapiji lijekovima.

Srećom, ubrzo joj je pronađena dobra udomiteljska obitelj koju je Jagoda neobično brzo prihvatila kao svoju.

Preporodila se, kažu oni koji je znaju od ranije.

Vezala se za udomiteljicu, za školu koju sada redovito i uspješno pohađa, ima prijateljice, igra se s lutkama, noću mirno spava.

U međuvremenu, već 2006. godine, državno odvjetništvo pokrenulo je na nadležnom Županijskom sudu sudski proces protiv Jagodina oca.

Do kraja godine suđenje je već bilo dovršeno - otac je nepravomoćno oslobođen “zbog nekonzistentnog iskaza” šestogodišnjakinje.

Državno se odvjetništvo žalilo.

U rujnu prošle godine pravorijek je rekao Vrhovni sud - žalba se odbija kao neosnovana.

Test: sretna, nesretna

“Činjenica da je oštećenica tijekom ispitivanja pred sudom nekonzistentna potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano sa stupnjem izvjesnosti da su upravo optuženici izvršili terećene radnje seksualne zlostave. Ispravnost zaključka iz pobijane presude nije doveden u dvojbu (....) niti izraženim mišljenjem vještaka da je oštećenica morala imati osobna seksualna iskustva jer se ni vještak nije mogao izjasniti o počinitelju zlostave”, piše u odluci Vrhovnog suda.

Jagoda prije tri godine jednostavno nije bila spremna nikome priznati što joj njezin otac radi.

Vještačio ju je iskusni dječji psihijatar, no - kao osoba koju šestogodišnje dijete nikada prije nije vidjelo - nije dobio ono što je sud trebao. Jagoda se nije željela otvoriti, malo bi pričala, malo bi to poricala.

- Nismo se iznenadili nalazom vještaka, takvo ponašanje djeteta nama je bilo očekivano. Nije rijetko da se dijete i poznatoj osobi, s kojom svakodnevno komunicira, otvori tek godinama nakon seksualnog zlostavljanja.

Djeca odluče progovoriti tek kad ojačaju, kad se osnaže, kad steknu sigurnost i uvjereni su da im više nitko neće nauditi. I kad nadvladaju sram, jer njih je sramota. Jagoda je tek sada, nakon tri godine razdvojenosti od roditelja, stekla svoj mir u udomiteljskoj obitelji. Tek je sad bila spremna reći - kažu stručnjaci upoznati s Jagodinim slučajem.

Udomitelji svjedoče da je Jagodina majka, inače osoba sniženih intelektualnih mogućnosti, tijekom posjeta Jagodi, na koje imaju pravo oba roditelja, plačući molila Jagodu da ne govori ništa o tome što im tata radi.

Jagoda nije ostala imuna.

“Nisam rekla sudu što mi tata radi jer me bilo sram. Tata bi se onda naljutio i počeo tući mamu, a ja ne bih htjela da on tuče mamu. Mene je strah da tata ne bi ispružio njegove grde šake”, napisala je sada Jagoda svojoj psihologinji.

Do cijelog Jagodina pisma došlo je sasvim neočekivano. Tijekom uobičajenog razgovora s tetom psihologinjom, Jagoda je počela odgovarati na pitanja kad je sretna, a kad nesretna.

Teta je crnom crtom prepolovila bijeli list papira, iznad jedne kolone napisala je “sretna”, a na drugu polovicu “nesretna”, i počela zapisivati što joj dijete govori.

Tako je Jagoda prvo govorila kad je sretna - kad ide u kino s tetom Ljubicom, kad joj nešto kupi, kad dođe braco Ivica...

A onda je krenulo.

Sretna je kad nema mame i tate, kad otiđu “natrag”, kad ih nema.

Zamuckujući je počela pričati kad je nesretna.

Riječi su teško izlazile, pa joj je psihologinja predala papir i olovku i predložila joj da sama piše.

I sama stručnjakinja ostala je šokirana djevojčičinom ispovijesti - dijelovi pisma koje mi ovdje prenosimo tek su manji, blaži dio onoga što je Jagoda napisala.



Potpisi uokvireni srcima

No, psihologinja je ubrzo počela razmišljati racionalno. Bila je uvjerena da je Jagoda, potpuno nesvjesno, napisala presudu svojem ocu i, što joj je bilo daleko važnije, osigurala si trajni smještaj kod udomitelja.

Zamolila je Jagodu da potpiše svaku stranicu, vjerujući da će tako taj papir moći biti dokaz na sudu.

- Ta količina užasa napisana tako djetinje jednostavno, nepravilnim slovima, ti njezini potpisi na dnu svakog lista uokvireni velikim srcima... Bili smo stvarno potreseni. Odmah smo kontaktirali pravnu struku. Uslijedio nam je hladan tuš - sve što je napisala je na sudu nevažeće, on i njegova prava opet su ispred njezinih. A tamo je još jedno dijete - pričaju stručnjaci zaduženi za Jagodu.

A vrijeme istječe.

Odluka o smještaju u udomiteljsku obitelj donosi se na rok od godine dana.

Posljednja odluka o Jagodi prestaje važiti ovog mjeseca i nadležni centar sudu predlaže novu odluku.

Jagodin socijalni radnik, duboko svjestan situacije, predložit će produljenje boravka u udomiteljskoj obitelji, na temelju “nedovoljnih roditeljskih kompetencija” Jagodinih roditelja.

‘Molim vas, uzmite mu Ivicu’

Međutim, pitanje je hoće li sud to prihvatiti, osobito što otac vrlo agresivno traži svoje dijete natrag, prima braniteljsku mirovinu u visini prosječne plaće, a ne postoje novi dokazi koji bi upućivali na to da nije dobar roditelj.

Potpuno je izvjesno da bi se Jagoda ovih dana mogla vratiti “tati”.

Jagoda to ne zna. Ona nije svjesna zakonskih odredbi, pravnih formulacija, civilizacijskih stečevina i pravila.

Ona jedino zna da ono što joj je tata radio nije bilo u redu i da više nitko ne bi smio živjeti s njim.

Jagoda samo želi biti spašena.

“Ja bih ostala kod tete Ljubice. Ne bih htjela da me tata tuče i radi ono prosto. Možete li mu nekako oduzeti Ivicu jer vidim po očima da plače? Ja bih htjela da braco ode u dom i da mu nađu neku dobru obitelj i ne bih htjela da mu bude teško kao meni”, napisala je.

Izdvajamo