Želite li živjeti 150 godina? Ako je vjerovati kontroverznom britanskom znanstveniku Aubreyju de Greyu, pojava prpošnih i čilih 150-godišnjaka samo je pitanje trenutka .
- Čovjek koji će doživjeti 150 godina već je među nama. A za dvadesetak godina mogli bi se roditi i prvi ljudi koji će doživjeti 1000 godina - izjavio je Aubrey de Grey novinarima u ponedjeljak navečer u Londonu. Kao i mnogo puta dosad, Greyeve izjave munjevitom su brzinom obišle svijet, pa mi je već u utorak ujutro urednik izrazio želju da napravim intervju s njim.
- Baš će mi se De Grey javiti. Samo čeka novinarku Jutarnjeg lista - promrmljala sam, misleći u sebi kakvih se sve nemogućih misija neće dosjetiti moji urednici. Ipak sam se bacila u potragu za de Greyem te mu poslala e-mail s molbom za intervju. Na moje veliko iznenađenje, Aubrey de Grey javio se već nakon nekoliko sati i pristao na intervju.
- Zainteresirao sam se za probleme starenja kada sam spoznao da će se teško naći biolozi koje to zanima. Zato sam im odlučio pomoći - rekao mi je Aubrey de Grey, koji je po zanimanju kompjutorski znanstvenik, a slovi kao jedan od medijski najeksponiranijih predstavnika “klana besmrtnika”.
Riječ je o skupini znanstvenika, inovatora i futurologa koji smatraju da se ljudski vijek može višestruko produljiti od sadašnjeg biološkog limita, koji se kreće oko 120 godina (rekorderka je Francuskinja Jeanne Calment koja je 1997. godine preminula nakon što je navršila 122 godine i 164 dana).
Živopisna pojava
No, Aubrey de Grey pozornost privlači ne samo svojim spektakularnim izjavama o dugovječnosti, nego i živopisnom pojavom. Mršav, duge kose svezane u rep, i brade koja mu dopire do sredine trbuha, De Grey sliči na modernu inačicu ruskog mistika Grigorija Raspućina.
Rođen je i odrastao u Cambridgeu. Oca nikad nije upoznao, a njegova majka bila je umjetnica koja je poticala dječakov interes za matematiku i prirodne znanosti. Nakon što je 1985. godine diplomirao kompjutorske znanosti, počeo je raditi kao softverski inženjer te istraživač na polju umjetne inteligencije.
Godinu kasnije upoznao je Adelaide Carpenter, američku molekularnu biologinju koja je zbog braka s De Greyem napustila stalnu profesorsku poziciju na Sveučilištu California te se preselila u Cambridge. Brak s Adelaide potaknuo je Aubreyjev interes za molekularnu biologiju te je sredinom devedesetih godina počeo objavljivati prve radove na tom području.
Zatim je 2000. godine na Cambridgeu doktorirao molekularnu biologiju, strastveno se posvetivši istraživanjima starenja, jednog od najsloženijih bioloških problema.
Starenje je bolest
Rađamo se i tijekom života razmnožavamo, a kad ostarimo, umiremo jer priroda nije imala motiva učiniti nas besmrtnima. Naime, prirodi je jedino važno to da proslijedimo svoje gene i tako produžimo svoju vrstu. Iako većina znanstvenika smatra da je starenje prirodan proces, Aubrey de Grey se ne slaže. On tvrdi da je starenje bolest.
- Kako stare, ljudi postaju sve bolesniji. Bolesti koje pogađaju stare i uzrokuju smrt, ne javljaju se kod mladih. Izlječenje starosti moglo bi izmijeniti naše društvo na nebrojene načine - pojasnio je De Grey, koji je fasciniran fenomenom produljenja čovjekova života.
Životni vijek na Zapadu u posljednjih se 160 godina produljio 40 godina, a sada raste tempom od tri mjeseca na godinu, odnosno šest sati svakoga dana.
Idućih desetljeća život će se nastaviti produljivati, pa će tako svaka druga beba rođena nakon 2000. godine u razvijenom svijetu (tu se ubraja i Hrvatska) doživjeti stotu. Kako bismo mogli produljiti naš životni vijek, znanstvenici već desetljećima pokušavaju razumjeti molekularnu osnovu starenja, jer je ono na staničnoj razini programirano.
Krivci za to su telomeri, komadići DNK koji se nalaze na krajevima kromosoma, štiteći ih kako to čini plastična ovojnica na kraju naše vezice za cipele. Pri svakoj diobi, telomer se skraćuje, a stanica stari. Nakon određenog broja dioba, telomer je toliko skraćen da se stanica više ne može dijeliti.
Mnogi znanstvenici smatraju da je starenje dobrim dijelom determinirano genima koje dobivamo od roditelja. Ipak, ne može se isključiti i stil života jer na dugovječnost mogu utjecati i čimbenici izvana poput stresa, te prehrane, pušenja i alkohola. Upitala sam stoga De Greya što je, prema njegovu mišljenju, važnije za dugovječnost: dobri geni ili zdrav život.
- Ni naše genetske predispozicije ni stil života ne mogu dovesti do drastičnog povećanja životnog vijeka. Ali, ono što je važno i što može dovesti do promjena jest medicina. Posebice medicina budućnosti - rekao je De Grey koji je 2005. godine u sklopu plana SENS (Strategies for Engineered Negligible Senescence) identificirao sedam procesa koji su odgovorni za starost.