MULTINACIONALNA KOMPANIJA

Stanovnici Rugvice: IKEA. Super. Ali i bez nje živimo dobro

Boris Kovacev / CROPIX / BORIS KOVACEV

ZAGREB - Prvi neposredan efekt dolaska Ikee u općinu Rugvica bio je iznenadan i obilan dotok novca u džepove vlasnika livada i njiva kod sela Sop, tik uz naplatne kućice Ivanja Reka, na istočnom rubu Zagrebačke županije, a na zapadnom općine. Parcele u velikom pravokutniku zemljišta, od 404.000 četvornih metara, Ikea je otkupljivala za 65 eura po četvornome metru .

Priča se da je jedan ovdašnji siromašni seljak, vlasnik, kako se ovdje kaže, “dve cigle i jenog koca”, tako zaradio 300 tisuća eura. No, sve je izgubio. Odviše praznovjeran, sad već i uplašen, nakačio se na tarot telefone i stao puste noći gubiti na “liniji”, budući da je uroke, kako je poznato, najsigurnije skidati ako se uopće ne prekida veza s TV čarobnjakom. Susret praznovjernog, još medijevalnog uma s potrošačkim društvom i globalnim kapitalom lako ispadne nesretno.

Tri kune za cestarinu

Općina Rugvica proteže se 20-ak kilometara uz lijevu obalu rijeke Save, koja ispod Žitnjaka i Peščenice teče na istok, prema Ivanjoj Reci. Počinje kod sela Sop, svom sjeverozapadom rubu, a završava na jugoistočnom, kod sela Prevlaka. Na sjeveroistok se pak proteže do Ježeva, azila za strance. Samo sjedište općine, naselje Rugvica, od oko 700 ljudi, smješteno je otprilike po sredini općine, uz nasip i blatnjavu rijeku, 23 kilometra jugoistočno od Zagreba i 4 kilometra južno od Dugog Sela. Do nje se stigne iz središta Zagreba za 20-ak minuta autocestom, s koje se siđe na prvom skretanju nakon naplatnih kućica kod Ivanje Reke, i plati cestarina od tri kune. Na ulazu u selo je Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja, Fakulteta poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, osnovan 1964. Okolni seljaci gaje GM kukuruz pa često iznenade radoznalca kad na pitanje što rade odgovore da “rade u institutu”. Preko puta instituta je kapelica bl. Alojzija Stepinca. Otamo do krajolika s predindustrijskom infrastrukturom nema nego kojih deset kilometara uz Savu.

Uz nasip rasteže se uska, raskopana cesta, često neasfaltirana, a s druge strane nje nižu se kuće, još često tradicionalne pokupske i posavske drvene, uske prizemnice, obično zapuštene, a oko njih nove jednokatnice okrečene u histerične boje, u paleti od svijetloljubičaste do jarkožute kakva se, zapravo, posljednje desetljeće proširila cijelom Hrvatskom, sve do Istre, gdje je fasadni kolorit toliko bogat da su obližnji sposobni talijanski trgovci smislili za tu paletu poseban naziv, “colori croato”...

Skelom u Turopolje

No, kod sela Oborovo, nakon desetak kilometara vožnje, čeka vas skela s betoniranim, kosim pristaništem. Da biste, naime, prešli u Turopolje, morate se ondje ukrcati, a skelar će vas prevesti, uz pomoć kolotura i sajle, u Vrbovo Posavsko za deset kuna. Kao pješak, skelarinu ćete platiti dvije kune. Vozi cijeli dan, kad se skupi ljudi, a dovoljan je “skup” i jedan auto.

U općinskom “kompleksu”, koji čini priprosta, ali masivna jednokatnica sa šest prozora na pročelju i na nju okomito, u slovo T položena, 30-ak metara dugačka prizemnica vatrogasnog doma, razgovaramo s načelnikom, Ivanom Remenarom, HSS-ovcem. HSS je ovdje, moglo bi se reći, prirodna opcija. Rodno mjesto Stjepana Radića, Trebarjevo Desno, udaljeno je samo 15-ak kilometara niz Savu. Kompleks općinskih zgrada podignut je uz nasip, na raskršću također formiranom u slovo T, i nosi ime Trg Josipa Predavca, najpoznatije ovdašnje povijesne figure, suutemeljitelja Hrvatske republikanske seljačke stranke i poslije potpredsjednika HSS-a. Povjesničar i narodni prosvjetitelj, hapšen i zatvaran, ubijen je u zasjedi kod obližnjeg Dugog Sela 1933.

Ljubaznom načelniku najavili smo se dan ranije. Njegov je broj mobitela demokratski dostupan na službenim web stranicama općine. No, kad smo došli, uspevši se pokraj svježe otučenih cigli, jer se unutrašnjost obnavlja, bio je zauzet sastankom. Tajnica nas je odvela u vijećnicu, susjednu poveliku sobu namještenu jeftinim uredskim namještajem. Na zidu karta općine, dugačak stol. Iza opet susjednih, pokrajnjih, slabo zabravljenih vrata od iverice tekla je razgovijetna rasprava. Muški glas, uz poneku upadicu, poslovno je objašnjavao što će sve poduzeti kod županijskih vlasti da se otklone problemi .

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista

Izdvajamo