PIKETTYJEVO PREDAVANJE

ŠTO NAM JE REKAO EKONOMSKI SUPERSTAR? Koliko su bogati najveći hrvatski bogataši saznat ćemo tek kad oni umru

Boris Kovačev/CROPIX

Pikettyjevo predavanje pred prepunom dvoranom nacionalnog kazališta, za koje su ulaznice bile razgrabljene isti dan čim su puštene u prodaju, vjerojatno je mnoge razočaralo. Piketty nije showman

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, četvrtak, sedam sati navečer. U kutu predvorja lijevo od stepenica koje vode u dvoranu, uz veliki prigodni popust prodaje se knjiga “Kapital u 21. stoljeću” Thomasa Pikettyja. Pred prodavačem se polako stvara red: čeka najprije 20-ak kupaca, većinom mladih ljudi, sudeći po fizionomiji i odjeći mladih urban professionals. No, red je brzo postajao sve duži i duži.

Pedesetak, a ubrzo i stotinjak kupaca potpuno je ispunilo kazališni foaje. Tada je u kazalište stigao i autor: mlad, uredan i ozaren francuski ekonomist hitra koraka došao je potpisati svoje knjige. U isto je vrijeme u HNK počela pristizati i publika: najprije rijetka, a potom sve gušća rijeka ljudi stizala je vidjeti i čuti Pikettyjevo predavanje i gostovanje u “Filozofskom teatru” voditelja Srećka Horvata. Piketty, mladi francuski znanstvenik i istraživač koji je do pojave njegova “Kapitala” bio poznat samo uskim stručnim krugovima, a zatim odjednom postao globalni superstar, sišao je među Hrvate.

Hrvatski bestseler

O njegovoj je knjizi Magazin Jutarnjeg lista prvi izvijestio još sredinom travnja prošle godine, više od pola godine prije objave hrvatskog prijevoda. Bilo nam je odmah jasno da je posrijedi izuzetno djelo, monumentalna enciklopedija globalne povijesti nejednakosti bogatstva i zarada, s eksplozivnim otkrićima i dalekosežnim prijedlozima za vođenje ekonomskih politika. Nije bilo čudo što se Pikettyjeva knjiga u Hrvatskoj prodala u više od tri tisuće primjeraka, čime se svrstala uz bok najvećih literarnih bestselera, a u svijetu u više od milijun i pol primjeraka, od čega trećinu u Europi, trećinu u Americi, a trećinu u Aziji, većinom u Kini, Japanu i Koreji.

Glas o otkrićima Pikettyja i njegova tima brzo je obuhvatio i Hrvatsku, i staro i mlado, i “obične” čitatelje i političku i poslovnu elitu. O Pikettyju se žustro polemiziralo i u Hrvatskom saboru, a malo je koji političar posljednjih mjeseci dao intervju, a da se nije referirao i na Pikettyjev “Kapital”. Puno je njih tako u četvrtak navečer došlo i u zagrebački HNK. Među prvima bivši premijer Manolić i filozofkinja Nadežda Čačinović. Za njima Mirko Galić, Goranka Vrus Murtić, publicistkinja svjetskoga ugleda Slavenka Drakulić, ministrica Vesna Pusić, Budimir Lončar, profesor ekonomije Ljubo Jurčić, šef Sindikata znanosti, i sam ekonomist po struci, Vilim Ribić. Nebrojeni su hrvatski novinari došli vidjeti i čuti Pikettyja. Ali, premda je mjesto događanja bio teatar, nije u tome bilo ničega teatralnog. Dress code: casual.

Pikettyjevo predavanje pred prepunom dvoranom nacionalnog kazališta, za koje su ulaznice bile razgrabljene isti dan čim su puštene u prodaju, vjerojatno je mnoge razočaralo. Piketty nije showman. A i tema je bila relativno daleko od hrvatske stvarnosti. Svoje predavanje organizirao je Piketty u tri cjeline: najprije je predstavio dugoročnu dinamiku nejednakosti u raspodjeli dohodaka, pokazavši kako se ona otprije 30 godina vraća u ekscesne omjere koji su u svijetu postojali do pred Prvi svjetski rat, Veliku depresiju i Drugi svjetski rat.

Objasnio je potom da zbog ekstremnih razlika u raspodjeli dohotka u vodećim ekonomijama svijeta ponovno nastaje patrimonijsko društvo, da pretežni ekonomski, a s njim i politički utjecaj opet preuzimaju ultrabogate dinastije. A kako su stope rasta vrijednosti kapitala veće od stopa rasta bruto domaćeg proizvoda, javlja se golema društvena prijetnja da će se ekstremne nejednakosti u budućnosti još više zaoštriti, što sve zapravo sputava razvoj i rast.

Ponovljeno otkriće

U biti, Piketty je u svom zagrebačkom predavanju ponovio glavna otkrića i propozicije svoje knjige. Naposljetku kao da se stvorio jasan obrazac: slavni pisac dolazi u malu zemlju prodati još više svojih knjiga. Ništa ga drugo ne zanima.

“Nisam ovdje da bih iznosio svoje ocjene o vašem premijeru i vašoj zemlji”, rekao je i na press konferenciji, dodajući da mora paziti što govori jer ga sluša i francuski veleposlanik. “Drago mi je što moja knjiga dobro prolazi u Hrvatskoj, vrlo sam sretan što vam se moja knjiga sviđa, ja i nisam pisao knjigu za političare, pisao sam je za sve koji čitaju knjige, a ako u ovoj zemlji slučajno i političari čitaju, to je dobra vijest za Hrvatsku...”

No, Pikettyjeva blagost, mekoća i diplomatičnost skrivali su da on u Hrvatskoj ima i neke druge namjere, neke druge planove. Osim što je došao dati podršku svom izdavaču, Piketty je boravak u Zagrebu iskoristio i za ostvarivanje vlastite, prilično subverzivne političke misije. Dao je to naslutiti već na press konferenciji uoči nastupa u HNK.

Na pitanje Jutarnjeg lista bi li danas svoju knjigu pisao drukčije, nakon što je ona u svijetu doživjela fantastične pohvale, ali i brojne analitičke kritike najistaknutijih svjetskih ekonomista, Piketty je odgovorio vrlo zanimljivo. I prilično neočekivano.

“Ako bih danas pisao knjigu iznova, ne mislim da bih je pisao puno drukčije. Ne vidim nikakve bitne promjene koje bih unio. Najvažnija promjena bila bi u tome da danas imamo podatke za više zemalja”, rekao je Piketty.

Kako do podataka?

Naime, “jedan od najboljih i najzanimljivijih utjecaja knjige jest da je ona prisilila vlade u brojnim zemljama da nam dopuste pristup povijesnim fiskalnim podacima do kojih prije nismo mogli doći. Na primjer, u Brazilu, Meksiku, Koreji... Brojne su zemlje koje knjiga nije obuhvatila. Ne zato jer za njih nisam bio zainteresiran, nego zato jer nisam imao pristupa njihovim fiskalnim podacima. A sada, zahvaljujući pritisku, ponajviše vas novinara, na vlade zemalja poput Brazila, imamo u stanovitoj mjeri pristup tim podacima pa ih možemo uvrstiti u našu bazu podataka. No, to ne bi promijenilo opće nalaze, možda bi se glavna promjena odnosila na SAD zbog novih procjena koje govore da je u Americi porast nejednakosti bogatstva još brži od onoga koji sam prikazao u svojoj knjizi.”

“Istinski mi je žao što i Hrvatska nije ušla u knjigu u mjeri u kojoj bih ja to volio”, nastavio je Piketty. “Volio bih obuhvatiti više zemalja, osobito iz bivše Istočne Europe, a nisam to mogao učiniti jer u mnogima od tih zemalja, uključujući i Hrvatsku, pristup podacima o porezu na dohodak bio je, da tako kažem, težak. Zato mi je drago što se premijeru ( Milanoviću) moja knjiga sviđa, a bilo bi još bolje kada bih mogao dobiti pristup podacima o porezu na dohodak kako bismo mogli izračunati pouzdanije procjene nejednakosti u dohotku i raspodjeli dohotka i imovine u zemljama poput Hrvatske te kako bismo i u Hrvatskoj mogli potaknuti demokratsku raspravu kao i u drugim zemljama.”

Otvoreno pitanje

Doista, od Pikettyja smo mogli čuti i u njegovoj knjizi pročitati kako u Sjedinjenim Državama deset posto građana s najvišim dohotkom ubire 50 posto ukupnog dohotka. A to nije uvijek bilo tako. Udjel u ukupnom dohotku deset posto “najviših” od kraja Drugoga svjetskog rata sve do 1980. kretao se oko 33 posto.

U Pikettyjevu “Kapitalu” naći ćemo i podatak da tržišna vrijednost privatnog kapitala u Francuskoj danas doseže oko šest godišnjih BDP-a, a 1950. iznosila je samo dva BDP-a. Drugim riječima, velikom brzinom približava se omjerima od 700 posto BDP-a iz razdoblja 1987. - 1910., zbog čega Piketty i podiže globalnu uzbunu. A znamo li mi koliki dio ukupnog dohotka ubire deset posto onih s najvećim dohotkom u Hrvatskoj?

Ili, koji dio ukupnoga hrvatskog nacionalnog bogatstva kontrolira jedan posto najbogatijih Hrvata? Srlja li i Hrvatska, kao i Japan, u “patrimonijsko društvo”? Ne znamo! Čini se da je Piketty morao sići među Hrvate da bi se ta pitanja uopće smjela javno otvoriti. Piketty je toga očito duboko svjestan i odlučio je probiti taj debeli hrvatski politički led. Makar nastupa i djeluje naivno i nevino...

“Moj cilj nije da budem političar”, ponavljao je Piketty svakom prilikom u Zagrebu, pa je tako odgovorio i na prvo pitanje Srećka Horvata nakon svog predavanja s kompjutorskom powerpoint prezentacijom, krajnje neobičnom za vidjeti na pozornici na kojoj se inače izvode patetične drame, baleti i klasične opere.

“Ja sebe vidim kao društvenog znanstvenika i ekonomista, moj posao je baviti se istraživanjem, pisati knjige, ulaziti u povijesne arhive.” No, tog istog četvrtka, u razmaku između presice, davanja intervjua za televizije, potpisivanja knjige i nastupa u “Filozofskom teatru”, Piketty je otišao i na Markov trg gdje ga je primio premijer Zoran Milanović.

I čim je voditelj talk showa na pozornici HNK pohvalio njegov graf, na kojem je bilo prikazano povijesno kretanje udjela javnog (državnog) vlasništva u ukupnom kapitalu raznih europskih zemalja, Piketty je iskoristio priliku i rekao: “Jako bih volio vidjeti takav graf i za Hrvatsku!”

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Izdvajamo